Ljeto u meni budi melankolika podložnog razmišljanjima o težini odnosa. Lijep je to osjećaj. Inspirativan i smirujuć. Stoga je zanimljivo da sam, došavši u Rovinj kako bih radila na jednom projektu, imala priliku slušati Slavenku Drakulić kako promišljeno i direktno iznosi svoje viđenje jednog kultnog odnosa kojeg je proučavala te iz njega naposljetku stvorila imaginarnu stvarnost u kojoj se zapitkujete što je uistinu bilo, a što se životu prišuljalo kroz autoričine intervencije te je li spoznaja o tome uopće potrebna. Iz njenih riječi proizlazi obris jedne ženske figure koja je, u odnosu s muškarcem–zvijeri, izgubila vlastitu esenciju; odričući se vlastitog identiteta.
Henriette Theodora Marković rano se suočila s idejom formiranja identiteta; stvarnog lica i onog zaštitničkog, fasadnog. Stoga je postala Dora Maar. Fotografkinja, slikarica, pripadnica pokreta nadrealizma… i da, ljubavnica jednog umjetnika. Taj odnos, Dore Maar i Henriette Theodore Marković, te dvojne ličnosti i Pabla Picassa, kompleksan je odnos moći, sirove snage i društvenih normi naspram, vrlo jednostavno – žene.
Dok pišem tekst, još uvijek okrećem stranice života Dore Maar kojima je novu dimenziju vlastitim promišljanjima i analizama dala jedna od naših najrelevantnijih suvremenih spisateljica. Nemoguće je podići pogled. Jer, uopće nije bitan taj muškarac, Minotaur, taj veliki Pablo Picasso. Bitna je Dora, njena spoznaja o vlastitoj ranjivosti koju zatomljuje, ne priznaje, koju skriva iza svoje umjetnosti, leće aparata; njenog jedinog alata koji joj omogućava da stvarnost i surovost koju stvarnost nudi vidi točno takvu kakva jest, a da se istovremeno zaštiti od njene nemilosrdnosti.
Zanimljiva je Dora Maar; žena s mnogo lica koja nikako da uhvati jedinstvenu formu. Nikako da prestane titrati i postane snažna. Dovoljno je da pogledate tu Picassovu sliku; tu nježnu Doru i nemilosrdnog Minotaura, kako biste doživjeli svu kompleksnost jednog odnosa; te sume bremena dvoje umjetnika.
Zanimljiva je Dora Maar. Ona je mnogo više od crno bijele fotografije dvoje ljudi na stepenicama koja se uvijek veže uz biografske članke o spomenutima. Zanimljiva je Dora Maar. Toliko da se moram vratiti knjizi i vještoj naraciji Slavenke Drakulić.
Foto: Fraktura, Getty Images
