Upoznajte dečke iza viralne serije Videobox. Od male ideje došli su do rasprodane Močvare
Volimo otkrivati nove kreativne ljude na našoj sceni, a jedni od njih su bili i naši sugovornici ovaj mjesec. David, Ivor, Karlo i Marko mladi su studenti Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu za koje ste možda čuli. Samostalno i s nula kuna, prije skoro godinu dana započeli su poseban projekt. Svoju ljubav prema filmu i fotografiji predočili su u web seriju Videobox koja je ubrzo postigla puno pregleda. Odveli smo dečke na biljar, a evo što su nam sve otkrili.
Možete li se predstaviti svima onima koji vas ne znaju? Tko ste i kako ste se odlučili na studiranje na Akademiji dramske umjetnosti?
Marko: Mi smo četvorica prijatelja i filmaša koji su svoju ideju za humorističnu seriju odlučili započeti s nula kuna. Serija se zove Videobox i zasad su nam prve četiri epizode na istoimenom YouTube kanalu. Mi smo David Bakarić, Ivor Lapić, Karlo Vorih i ja, Marko Bičanić. Godinu dana skupa pišemo, snimamo i montiramo seriju. David, Ivor i Karlo glume glavne uloge koje su ustvari fiktivne verzije sebe samih. Iako svi radimo sve po malo, ja sam zasad jedini stalni član ekipe „iza kamere“ i jako nam se sviđa ta dinamika.
Nas četvorica se znamo od srednje škole i uvijek su nas zanimali film i fotografija. Stoga smo, nakon srednje škole, upisali Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu. David i Ivor su na odsjeku Snimanja, a Karlo i ja smo upisali Filmsku i TV režiju. Tamo smo snimali prve humoristične kratke filmove i shvatili da je to nešto u što bismo se voljeli više upustiti, stoga smo krenuli pisati seriju o mladenačkim životima. Da to ne bi ostala samo lijepa želja na papiru, išli smo testirati ideju. Uz nas imamo puno kolega s faksa i iz svijeta filma koji pomažu na sve moguće načine da se svaka epizoda snimi. Jako smo zahvalni jer svaka epizoda pojede puno vremena u produkciji, a uvjeti bez budžeta zahtijevaju dobru koordinaciju i prilagodljivost kvalitetne ekipe.
Prva epizoda vaše web serije Videobox izašla je prije skoro godinu dana. Projekt koji je nastao sasvim samostalno, sada ima preko 50 tisuća pregleda na YouTubeu. Kako je nastala ideja za seriju i jeste li očekivali da će postati to što jest?
Karlo: Evo, uskoro će biti prvi rođendan od kada smo započeli s cijelim projektom, odnosno od kada smo objavili prvu epizodu na YouTubeu. Sama ideja rodila se znatno prije, kada smo željeli zajedno snimiti nešto humoristično. Došao je trenutak kada smo se osjećali spremnima i rekli smo si: “što bude, bit će”. Dogovorili smo se da ćemo epizodu objaviti na YouTubeu i vidjeti kako će ljudi reagirati. Prvotno smo mislili da će to biti neka naša ekipa s faksa i malo šire, ali kako je vrijeme prolazilo, cijela priča se zarolala. Shvatili smo da postoji određeni fanbase i da se ljudima zaista sviđa.
Kada smo krenuli s idejom, naravno da je cilj bio privući pažnju ljudi, ali nismo baš očekivali da ćemo privući toliko pozornosti. A evo, četvrta epizoda je izašla prije par tjedana, a s premijerom u Močvari potvrdili smo da ima ljudi koji će doći i podržati nas. Bilo je zaista impresivno vidjeti punu Močvaru s ljudima koji su došli kupiti naš merch i s nama gledati novu epizodu. I sama ideja o konceptu mercha i dalje mi je pomalo nestvarna. Nismo očekivali da će ljudi htjeti izdvojiti novac da kupe majicu iz naše serije, ali eto, i to se dogodilo. Čak i da nikada više ne izbacimo nijednu epizodu, cijeli put i reakcija bili su avantura iz koje smo svi puno naučili… Ali na neki način volim gledati da je ono gdje smo sada samo početak cijele priče oko Videoboxa.
S obzirom na to da sve radite sami, možete li nam opisati kako izgleda proces stvaranja jedne serije? Od ideje do realizacije.
David: Na samom početku gdje nismo još ni napravili odluku da krećemo raditi na seriji su bila druženja gdje smo međusobno komentirali ili neku seriju ili neko smiješno iskustvo koje je netko upravo prepričao. Sa svakom smiješnom pričom se stvarala ideja „Ovo bi se moglo jako smiješno snimiti“. Tako s vremenom, kada smo se zagrijali na ideju smišljanja serije prvi korak nam je bio staviti sve te ideje na papir. Dobre, čudne, smiješne, loše, sve smo zapisali u slučaju da kasnije kada se vratimo vidimo nešto što prije nismo.
Tu bazu ideja i dalje koristimo na početku pisanja svake epizode. Nakon što se odlučimo za glavnu ideju epizode smišljamo i spajamo dvije ili tri glavne priče. U međuvremenu tog procesa radimo razne spojeve narativa te od početka uzimamo u obzir izvedivost svake ideje, bilo to financijski, lokacijski, vremenski ili glumački. Moramo biti sigurni da to što stavljamo na papir jest realno u našim uvjetima. Završetak pisanog dijela nam nikada nije standardni scenarij kako često ne pišemo dijaloge između likova te se vodimo improvizacijom.
Vodimo se čitkim uputama što scena zahtijeva od likova i ako je potrebno nešto točno reći da scena bude brža, smješnija i kvalitetnija, te replike zapišemo. Proces planiranja dana snimanja često podrazumijeva snalaženje, koga možemo nazvati da taj dan snima, glumi… Za zadnju epizodu smo se intenzivno brinuli kako ćemo naći psa za snimanje. Originalno smo se nadali jednom i da ćemo lažirati da ih je više, ali nakon javnog poziva smo dobili toliko odgovora da smo održali cijelu audiciju gdje smo ih uspjeli dogovoriti i četiri.
Ukratko, glavna prepreka bez budžetnog planiranja jest to što svi koji pristanu surađivati i pomoći to rade iz svoje dobre volje i na svoje vrijeme koje mi moramo poštivati, što ponekad znači da smo ograničeni kada tko stigne pomoći. Mnogo ljudi nam je oslobodilo puno svojeg vremena da pomognu u snimanju i iznimno smo zahvalni svima. Međukorak između planiranja i snimanja bude priprema prostora. Gdje svi iz svojih stanova prevozimo razne rekvizite da prostor Blank filmskog inkubatora prerušimo u naš dućan Videobox.
S dućanom spremnim i svime dogovorenim sljedeći korak je snimanje. Proces snimanja epizode traje otprilike sedam dana, neki dani znaju biti od jutra do mraka dok su neki po dva sata. Za vrijeme snimanja pokoje scene znaju imati zaplete koje nismo predvidjeli u trenutku pisanja ali najčešće uspijemo za vrijeme snimanja spasiti scenu da zablista još bolje nego očekivano.
Nakon završenog snimanja kreće najdulji dio procesa, a to je montaža. Za montažu su primarno zaduženi Karlo i Marko te stvarno posvete mjesec dana, ponekad i dulje, svoga života da završe epizodu. Kolege i prijatelji pomognu koliko mogu i stignu, najveću vanjsku pomoć smo dobili u sektoru montaže zvuka. Sa završetkom montaže dolazimo do zadnjeg koraka, objava na Internet. Zadnje dvije epizode su također imale fizičku premijeru koje su nas ostavile s jako pozitivnim iskustvom. Osobito premijera četvrte epizode u prostoru Močvare, definitivno je tradicija koju bismo nastavili.
Posljednja objavljena epizoda ‘Pseća posla’ imala je svoju premijeru u Močvari koju ste i rasprodali. Što ste očekivali od premijere i kakav je osjećaj rasprodati je?
Marko: Ovo nam je bio prvi pravi test, a oduševljeni smo rezultatom. Organizirali smo projekciju i druženje već na proljeće za treću epizodu Pola-pola, ali to je bilo u malenom prostoru dućana iz serije pa ga je lako popuniti. Uz to, ta projekcija je također bila besplatna. S Močvarom se radilo o puno većem prostoru kojeg ne da samo treba popuniti, već ga želimo rasprodati. To nam je itekako uspjelo – rasprodali smo ulaznice. Odmah smo organizirali duplu projekciju i prodavali karte za sve koji su nam došli naknadno.
Epizoda traje 30 minuta tako da su nam organizatori u Močvari to lako omogućili. Reakcije su bile pozitivne, a poseban mi je gušt bio čuti smijeh svakih nekoliko sekundi od publike uživo, osjećaj je kao da gledaš 4D sitcom. Dečki se nisu mogli gledati, pa su vani čekali da projekcija prođe, ali ja volim gledati plod rada i biti tamo s publikom da razumijem kako utječe na druge. Doduše, vjerujem da je neugodno kad je tvoje lice na platnu. Drago nam je da su nas ljudi došli podržati uživo. Ljudi su se spremili, platili ulaznice i pojavili – sve za naš rad koji su idući dan mogli gledati u udobnosti svog doma za besplatno. To nam samo daje motivaciju za daljnji trud jer govori da nisu svi ti lajkovi i pregledi slučajni.
Dajte nam preporuku za zadnju seriju koju ste pogledali/koja vas je oduševila.
Ivor: Dvije nedavne serije koje su me oduševile su HBO-ova Winning Time i Hulu-ova The Bear. Nažalost, Winning Time je nakon samo dvije sezone otkazan. Ipak, ostaje jedna od najboljih sportskih serija, fokusirana na Los Angeles Lakerse u 80-ima prošlog stoljeća. Serija je jako flashy i atraktivna i nudi zaista posebno iskustvo gledanja. Glumačka postava je izvrsna, a set-dizajn besprijekoran i potpuno u skladu s estetikom tog vremena, soundtrack je također savršen. The Bear je krasna serija o mladom kuharu koji preuzima restoran od svoje obitelji i suočava se s problemima iz prošlosti. Radnja je gotovo kompletno smještena u kuhinji koja je glasna, divlja, kaotična i zaista uvjerljivo prenosi atmosferu iz svijeta kuhinje.
A kroz par mjeseci dolazi nam i nova sezona serije Curb Your Enthusiasm Larryja Davida, za koju sam uzbuđen jer je oduvijek bila vječna inspiracija svima u Videobox ekipi.
Izdvojite po jednu osobu iz vaših područja studiranja za koju mislite da bi svi filmofili trebali znati.
Marko: Alexander Payne. Obožavam način na koji tretira komediju i kako humor vješto miješa s dramom u svojim scenarijima. Osim toga, njegovi filmovi su odlično glumački vođeni.
Karlo: Meni osobno, trenutno jedan od najzanimljivijih suvremenih autora mi je Sean Baker. Oduševio me s njegova posljednja dva filma, a također smatram da su i njegovi prethodni radovi remek-djela. Način na koji barata s naturščicima, opuštenim dijalozima, i “pravim” glumcima je nešto što me oduvijek privlačilo. Ukratko, najbolje što mogu reći o njemu je da svakako pogledate njegove filmove, posebno Red Rocket, koji je ujedno i njegov posljednji film.
Ivor: Teško mi je odvojiti jednu osobu jer ima puno autora čiji rad cijenim i pratim, ali volio bih izvojiti braću Safdie. Iako već jesu dosta poznati u filmskom svijetu, naročito nakon uspješnih filmova Good Time i Uncut Gems, skrenuo bih pozornost na njihove ranije filmove koji su možda ostali u sjeni pored ovih novih. Braća Safdie imaju pregršt izvrsnih kratkih filmova od kojih bi izdvojio Black Balloon i John’s gone, a od dugometražnih stvarno volim Daddy Longlegs i Heaven Knows What. Obožavam način na koji Safdiji pristupaju kreiranju filma. Filmovi su im kaotični ali imaju sklad, a njihov gotovo DIY režijski princip stvarno odskače od bilo čega u današnjem filmu.
David: Shunji Iwai
Kako su vaši osobni ukusi utjecali na Videobox?
Ivor: Videobox je potpuni passion project i krenuli smo ga raditi iz želje da napravimo seriju koju mi želimo gledati i koja se nama sviđa. Napravili smo Videobox kompletno prema našem ukusu i bez cilja da se svidimo nekoj određenoj publici, a to što su našu seriju prepoznali i prihvatili je svemu dalo još jednu dimenziju i neizmjerno smo sretni s tim. Videobox je nastao kao odgovor na manjak kvalitetnog domaćeg humorističnog sadržaja koji se nama sviđa. Bili smo inspirirani s masu stranih humorističnih serija koje volimo, a to smo implementirali u radnju koja nam je opipljiva i bliska s puno autobiografskih elemenata kao i likove koje najbolje poznajemo. Neke od serija na koje se uvijek referiramo su Crashing, Louie, Curb Your Enthusiasm, How I Met Your Mother i Malcom in the middle.
Kakav je plan sa serijom? Čujemo da biste je voljeli plasirati na televiziju?
Karlo: Trenutno je plan pokušati prijaviti seriju na nekoliko natječaja s nadom da Videobox zaživi na malim ekranima. Smatramo da smo s epizodama na YouTubu dokazali da možemo s nula budžeta, nekako gledamo na ove epizode na Youtubu kao četiri pilot epizode s kojima smo se stvarno dokazali da možemo i znamo, a također i da postoji publika koja želi gledati. Tako da tko zna, ali evo nadamo se da nakon ove YouTube godine, iduće 2024. možemo ostvariti isto to (i više) na televiziji.
I za kraj, još ste mladi i studirate. U kakvim projektima bi se svatko od vas volio još okušati?
Karlo: Evo, s obzirom na to da mi je trenutno posljednja godina faksa, prisiljen sam što više razmišljati o pitanju “što nakon faksa?”. Međutim, u zadnje vrijeme sve više osjećam privlačnost prema svijetu televizije, vjerojatno i zbog Videoboxa. Kako smo posvetili posljednju godinu tom projektu, definitivno je nešto u čemu bih se želio nastaviti razvijati, i to ne samo unutar Videoboxa. Općenito, primjećujem da se važni događaji posljednjih godina sve više odvijaju na televiziji, bilo u formi dokumentarnih ili igranih serijala. Naravno, to ne znači da se ne želim okušati u dugometražnom filmom, definitivno mi to stoji za napraviti na bucket listi u idućih par godina. Međutim, trenutno mi fokus definitivno više leži na televiziji, i tu bih najradije gradio svoju karijeru, ali opet, sve se mijenja, a tko zna kako će se razvijati industrija i osobni interesi. Bit će zanimljivo pogledati ovo za par godina hahaha. No, evo, trenutno, s 25 godina, ostajem pri ovome.
Marko: Definitivno se želim baviti režiranjem televizijskih serija i zabavnog sadržaja, a volio bih raditi i vlastite filmove. Kod TV-a ta konstantna dinamika rješavanja problema u točno postavljenim pravilima nekog televizijskog formata me privlači. Kao da se radi o nekom sportu u kojem se koristi kreativnost i efikasnost da bi se postigao cilj. Dugometražne filmove bih volio raditi jer volim pričat priče kroz taj medij. Zasad jedino što sam imao priliku raditi je kratke filmove, bilo dokumentarne ili igrane.
Ivor: Na ADU studiram snimanje, pa je proces snimanja i kreacije slike ono što mi predstavlja izazov, težim tome i uživam u tom području te želim nastaviti svoju karijeru u tom smjeru. Izuzev Videoboxa do sada imam iskustva na kratkometražnim igranim i dokumentarnim filmovima, ali volio bih se okušati u dugoj formi. Baveći se Videoboxom otkrio sam ljubav prema pisanju, stvaranju i kreiranju serije – i to u svim sektorima pretprodukcije, produkcije i postprodukcije pa je to nešto što bih volio nastaviti istraživati i okušavati se u tome, a nadam se jedan dan i živjeti od toga – koliko je to moguće.
David: Naravno svo četvero se želimo predati realizaciji Videoboxa da nam bude glavni projekt i fokus, ali na osobnoj razni se najviše interesiram za razvitak sebe u polju fotografije. Veoma sam uzbuđen se zapustiti u istraživanje i pripremanje za nadolazeći diplomski studij fotografije te diplomski fotografski rad koji bi htio da bude moji prvi veći osobni projekt.
Zahvaljujemo Rooftop215 (Selska 215) na ustupanju lokacije za snimanje
Foto: Sanja Tušek
