Ovogodišnje izdanje Dore, hrvatskog izbora za pjesmu Eurovizije, na pozornicu dovodi i renomirana imena domaće glazbene scene. Među njima se našlo i ono Saše Lozara, koji se publici predstavlja emotivnom baladom Ne plačem zbog nje.
U najavi je istaknuo kako je ljubavna balada izbor bez kalkulacija kojim potvrđuje da ne prati slijepo trendove, već smjelo slijedi vlastiti glazbeni izričaj. Premda na estradi djeluje već dva desetljeća, prvi je ovo put da ćemo Sašu samostalno vidjeti (i čuti) na Dorinoj pozornici. Bio je to sjajan povod za naš razgovor u kojem smo se dotakli, kako prošlosti, tako i budućnosti.
- Iza tebe je skoro dva desetljeća djelovanja na estradi. Pamtiš li samo sretne dane? 😃 Bolje rečeno, na što si posebno ponosan kad se osvrneš na svoj rad?
Ponosan sam upravo na to, na rad posljednjih 20 godina. Dvadeset je velika brojka u svakom smislu, pogotovo u kontinuitetu. Ponosan sam na sve prilike i neprilike. Ponosan sam na svoju najužu ekipu koja je zajedno sa mnom bezuvjetno gurala naprijed.
- Nebrojeno si puta stao na pozornicu. Postoji li kod tebe još uopće trema?
Naravno da postoji. Možda ne tolika kao kad sam pred Runjićem i Oliverom pjevao Magdalenu, ali 20 godina kasnije i dalje je tu. To je zapravo želja i strast da sve uspije, poštovanje prema publici.
- Uskoro ti predstoji i nastup na pozornici Dore. Pripreme su u punom jeku, što nam spremaš?
Ne plačem zbog nje je snažna i emotivna balada i njezina emocija mora zasjati. Samim time je nastup koncipiran minimalistički, art. Sve je u funkciji pjesme i emocije. Intenzitet će rasti prema kraju do finalne eksplozije. Ne smijem puno otkrivati.
- U posljednje vrijeme navikli smo te čuti, da tako kažemo, u plesnijem izdanju. Kako to da si se odlučio predstaviti upravo s baladom?
Nema tu prevelike filozofije ili kalkulacije. Jako volim plesnu glazbu, što se i vidi, no kada sam sebe zamišljao na pozornici Eurosonga zamišljao sam se kroz moćnu baladu. Ja sam prvenstveno pjevač i vokal mi je jako bitan. Ove godine je dobar dio kolega odlučilo krenuti u smjeru balade pa pretpostavljam da i oni slično razmišljaju.
- Oni koji te dobro pamte sjetit će se i da si kao dječak nastupao u Turbo Limach Showu. Ipak, hrvatska te javnost pobliže upoznala u showu Story Super Nova Music Talents. Tada si se predstavio s pjesmama Hero i Kad mi dođeš ti. Da ti se ponovno nađeš na audiciji, koje bi pjesme izabrao?
Zapravo Hero i Tko sam ja da ti sudim su bile u kombinaciji. Dva velika vokala čije pjesme sam ispjevao stotinu puta pa je bilo logično da se predstavim s nečim što mi daje sigurnost. U tom trenu sam napravio onako kako sam najbolje znao i mogao. Mislim da nisam pogriješio. Čak bih i ostavio one iste stopalice čarape koje su Škori privukle pažnju jer su možda baš one bile taj famozni prst sudbine.
- U međuvremenu si nam predstavio niz vlastitih pjesama. Nećemo te pitati koja ti je najdraža, ali u izvođenju koje posebno uživaš?
Ovisi na koju se pjesmu publika ulovi. Nekad bude lom na Tajno, nekad Nemoćan pred njom, a ako popuste kočnice na 365 bude ludo. Jako volim pjevati San jer kao što ‘miluje’ u originalnoj studijskoj verziji takav ima efekt i u live izvedbi.
- Mnogi mladi glazbenici i danas početak svoje karijere traže u glazbenim natjecanjima. Što bi im poručio iz vlastitog iskustva? A što bi poručio sebi s početka karijere?
Njima bi poručio da odmah ne očekuju rezultate jednakim intenzitetom kakav je bio za vrijeme natjecanja. Da se usude pogriješiti. A sebi bi poručio: Kupi bitcoin! Lakše će biti gurati viziju kad imaš ‘podlogu’ (hahaha). Zapravo ključ svega je kontinuitet i kvalitetni suradnici.
- Tvoj je posao javnog karaktera pa si često pod lupom javnosti. Priznao si nam kako komentare na društvenim mrežama ne čitaš, a kako si se s vremenom naučio nositi s kritikama? Jesi li u tom pogledu najkritičniji sam prema sebi?
Nitko nije imun na kritike pa tako ni ja. Uvijek završim na toj tamnoj strani interneta, ali onda si posložim stvari u glavi, napravim inventuru svoga rada, ljudi, uspjeha i ponovo se vratim na pozitivne stvari. Kritika je dobra ako je dobro plasirana i ako dolazi od ljudi koje prate tvoj rad, ljudi koji mogu povući paralele bez da vrijeđaju na osobnoj razini. Nažalost, danas su ljudi zamijenili slobodu govora s nedostatkom opće kulture. To nije kritika, to je samo nepristojno.
- Zahvaljujući jednom drugom showu znamo i da sjajno imitiraš te uspješno plešeš i u štiklama. A postoji li još neki talent kojeg uspješno skrivaš od javnosti?
Talentiran sam za jesti kolače, ali to još ljudi ne znaju. Svjetski talent!
- A kakav je Saša kada se ugasi mikrofon. U čemu posebno uživaš posljednjih godina?
Volim se isključiti od svega. To me najviše opušta, ali to teško postižem. Nije se lako baviti ovim poslom i bistra glava je vrijedna valuta.
- Primijetili smo i kako si sve kreativniji u svom modnom izričaju. Štoviše, spremno ćemo te svrstati u najbolje odjevene muškarce na domaćoj sceni. Što te potaklo na modne eksperimente?
Oduvijek volim modu i izražavanje kroz taj segment samo što sam možda s godinama postao malo samouvjereniji. Treba proći i određeno vrijeme da se stil izgradi. Kod muškaraca je dosta škakljivo eksperimentirati, ali treba se držati u granicama onoga u čemu se osjećaš ugodno. Kad izađeš van da ne razmišljaš što će drugi reći.
- Vjerujemo kako nas i u ovoj godini čeka još zanimljivih modnih kombinacija. A što si ti priželjkuješ da donese 2024. godina?
Da se zavoli i doživi na isti način Ne plačem zbog nje, kao što sam ju i ja doživio. Nježna je, lako se zasuzi na nju. A što se modne godine tiče, ufff, Dora nas je preokupirala. Slažu se kombinacije. Malo ću iskoračiti i riskirati. Važna je zabava u svakom pogledu pa i u modnom.
Za kraj, ostavljamo vas uz pjesmu Ne plačem zbog nje.
Zahvaljujemo Esplanade 1925 Lounge & Cocktail Bar na ustupljenoj lokaciji za snimanje.
Foto: Martina Movrić
