Čak i ako niste zagriženi sportaš koji svo svoje vrijeme provodi u teretanama i fitness centrima, malo je vjerojatno da niste čuli za Orlanda Lopca zahvaljujući kojem Zagreb danas ima tri OrlandoFit centra koji imaju samo najbolje recenzije. Fitness centri u Kaptol centru, Green Goldu i Branimir Mingle Mallu su, svaki u svoje vrijeme otvaranja, označili revolucionarni pomak u ponudi zagrebačkih oaza za vježbanje te mjerilo koje se prati. A na čelu svega od samog početka stoji Orlando Lopac.
Čudeći se kako to da još nismo napravili intervju s Orlandom u svim godinama postojanja Journala, te kako bi obilježili početak jedne lijepe suradnje, posjetili smo Orlanda u njegovom domu i popričali o poslovnim počecima, gradnji karijere i svih poslovnih projekata, posljedicama koje je pandemija imala na njegov posao i fitness industriju općenito te kakve novosti “kuhaju” u Orlando Fitness Grupi.
- Kako se rodio OrlandoFit? Da li vas je životna priča prirodno vodila u tom smjeru nakon završenog Kineziološkog fakulteta?
Dijete sam ratne generacije. Imao sam 17-18 godina kada je rat počeo, a u Slavonskom Brodu gdje sam rođen i gdje sam živio situacija je bila zaista nezavidna. Živjeli smo razdvojeno, mama i brat na ratištu, otac u tvornici, a moj ratni raspored odvijao se na radijskoj stanici Slavonski Brod.
1992./93. ipak smo brat i ja otišli na studij u Zagreb što je bilo stresno i neizvjesno razdoblje, a nakon Oluje dobili smo informaciju da financijskih sredstava za naše studiranje više nema i da se trebamo snaći sami ili se vratiti u Brod. I to je označilo početak mojeg ulaska u poduzetničke vode, odnosno snalaženja i samostalnog uzdržavanja. Počeo sam držati instrukcije o predmetima o kojima nisam imao pojma, ali sam ih naučio samo zbog toga, organizirao sam prvu brucošijadu Kineziološkog fakulteta nakon dugo vremena… Samim projektom sam, osim prve konkretne zarade, uvidio koristi koje mi može donijeti “poduzetnički” duh, energija i uloženo vrijeme.
Talent je važan, ali su rad i ulaganje u sebe ključni.
Trebao sam u tom periodu odlučiti o smjeru završetka faksa, košarka s kojom sam se do tada bavio me ipak nije privlačila, a priču je dodatno zakomplicirala kolegica koja me pozvala da dođem na aerobik. Bio sam sam u dvorani s 40 žena i malo je reći da mi na tom prvom satu ništa nije išlo, ali nisam imao mira – na pameti mi je bio citat Dražena Petrovića u kojem kaže da je talent važan, ali da su rad i ulaganje u sebe ključni. Svaki sam dan, mic po mic, učio korake, dok nisam koliko-toliko savladao ritam i koreografiju. Ne mogu reći sam tad bio toliko dobar, koliko je ženama bilo zanimljivo da imaju muškog instruktora pa sam se ubrzo zaposlio u nekoliko aerobik centara; po cijeli dan sam jurcao održavajući satove i brusio svoj zanat.
Na jednoj od tadašnjih aerobik konvencija dobio sam poziv za inozemstvo i tako su se otvorila nova vrata – putovanja i održavanja satova na kongresima. To je bio prvi razlog zašto sam otvorio tvrtku, da bi mogao primati honorare za predavanja i satove, te i tu krenuo iz nule upoznavanja kako jedna firma uopće funkcionira što mi je bila odlična lekcija za sve što znam danas. A na svim sam putovanjima kroz dvije-tri godine upoznao jedan novi svijet i sva naučena iskustva počeo primjenjivati u Hrvatskoj te uvidio da sam sa svojim idejama u tom trenutku zapravo ispred vremena.
- Sve su to bili elementi koji su se sklapali da bi danas priča Orlando Fitness Grupe izgledala kao što izgleda?
U principu da. U tom sam trenu vodio čitav niz treninga u nekoliko fitness centara u Zagrebu te su me vlasnici centara počeli ispitivati imam li još kadra koji bi poput mene mogao voditi treninge. I to je bio novi korak u mojem poslovnom pothvatu – počeo sam nalaziti instruktore, zapošljavati i educirati ih i “iznajmljivati” njihove usluge zainteresiranima. Ubrzo sam imao gotovo 30 instruktora koji su “radili” za mene, a otvarale su se prilike da od koordinatora aerobik segmenta postanem koordinator nekolicine fitness centara. Tada je nekako sazrijela ideja da otvorim nešto svoje jer koliko god sam se davao u tuđim projektima, često sam nailazio na otpor. Pa je bilo jedino logično sve ideje i svo stečeno znanje pretočiti u vlastiti projekt.
S kadrom koji sam imao i nešto ušteđenih sredstava tada sam otvorio prvi privatni fitness studio, mali prostor koji sam opremio i vodio, u kojem se sve spojilo – od upoznavanja s fitness opremom do razvoja u segmentu osobnog trenera.
Sva naučena iskustva stalno sam primjenjivao u novim projektima.
Kroz ovaj sam korak u karijeri opet naišao na jedan novi svijet i strukturu jer sam se našao u situaciji da treniram direktore banaka i menadžere na visokim pozicijama te kroz posao upoznao i tadašnju menadžericu za sport i rekreaciju Zagrebačke banke koja je išla u mirovinu. Ona me preporučila za to radno mjesto koje sam u konačnici i dobio te započeo novu etapu poslovnog razvoja – paralelno sa svojom firmom radio sam na poziciji koordinatora, odnosno menadžera sporta i rekreacije u Zagrebačkoj banci gdje sam bio punih 10 godina.
Kontakti koje sam ostvario u takvoj jednoj strukturi te iskustvo organizacije s kojom sam se susreo bili su još jednom nezamjenjiv poligon za učenje pa me u konačnici doveli do ulaska u potpuno privatni segment i otvaranja fitnessa u Kaptol centru 2010. godine.
Paralelno s tim počeo sam razvijati segment uvoza i distribucije fitness opreme te u konačnici opremati hotele, vile i privatne kuće na tržištu, a istovremeno se baviti i dizajnom i stolarijom te kompletnim uređenjem fitness prostora.
2015. sam dobio ponudu od stranog investitora, danas mog prijatelja i partnera, Romana Partceia, da prodam poslovne udjele tvrtki u fitness segmentu. U velikoj mjeri sredstva su iskorištena kao investicijski kapital u drugi OrlandoFit fitness centar – Green Gold Gym. To je označilo jedan posve novi i revolucionarni korak u opremanju i otvaranju fitness centara u Hrvatskoj – u trenutku kada Radnička nije bila business zona kakvom je vidimo danas, ali s kvalitetnom analizom tržišta i procjenom u što bi se mogla razviti dobili smo dobre uvjete da stvorimo priču koja je bila odskočna daska za sve ostale.
U završnoj smo fazi planiranja otvaranja jedinstvenog health cluba…
- Tu se referirate na otvaranje posljednjeg fitness centra u Branimiru i sve nadolazeće projekte?
Tako je. Nakon toliko godina u industriji, stvari se ponekad događaju same od sebe, otvaranjem pravih prilika i posezanjem za njima. OrlandoFit Fitness Branimir otvoren 2019. godine rezultat je i mojeg razvoja u poslovnom, dizajnerskom i vizionarskom smislu te je označio novu etapu u fitnessu, simbol je nove razine fitness usluge u Zagrebu. Ne samo po pitanju kvalitete opreme i kvalitete usluge nego je i dizajnerski potpuno zaokružen i drugačiji prostor. Ja ga zovem social club jer nam navraćaju klijenti koji taj dan niti ne planiraju vježbati nego odrade nekoliko zadataka na laptopu i popiju kavu. Ukratko, mjesto je druženja, ali sa svim drugim elementima zaokruženim u cjelinu.
- A što slijedi?
Planiramo širenje i planiramo nove projekte. U završnoj smo fazi planiranja otvaranja jedinstvenog health cluba, ideje koja se nametnula sama od sebe kada sam potaknut nastalom epidemiološkom situacijom počeo razmišljati što i kako dalje. Klijenti koji su izrazili svoje zadovoljstvo izoliranim privatnim treninzima u posljednjih godinu dana potaknuli su me da razmišljam u smjeru premium usluge obuhvaćene wellness, spa i fitness sadržajima koji u Zagrebu, na toj razini, zapravo ne postoji.
Radi se o promociji cjelokupnog health lifestylea kojeg klijenti kroz privatne treninge traže, od masaža, terapija, zdravstvenih tretmana, savjeta nutricionista, a koje mi u ovom trenu nismo u mogućnosti pružiti. Shvatio sam da je to potreba na koju će reagirati mnogi i tako je rođena ideja o otvaranju mjesta na kojem ćemo im moći ponuditi sve što trebaju. Zagrebu upravo to nedostaje – centar koji bi objedinio fitness u segmentu privatnih treninga, bazen, wellness sa saunama, beauty tretmane, estetske tretmane, fizikalnu terapiju, masaže, a naša nadogradnja bilo bi uvođenje life coachinga i općenite promjene životnih navika.
Vjerujem da će do kraja godine health club biti realiziran, a spletom okolnosti ulazimo i u projekt proširenja fitness centra u Kaptolu čime i taj centar dižemo na novu razinu. Osim toga, budući da su nam u potresu nastradali nedavno uređeni uredi, odlučio sam promijeniti pristup i priču i u jednom prostoru napraviti open hub urede, concept store i showroom svega što proizvodimo i nudimo u smislu proizvoda i usluga. Pripremamo i još jednu revolucionarnu novost – o tome više uskoro. 🙂
Sve što radim, radim s velikom strašću i uživam u tome.
- Nakon svih proživljenih životnih i poslovnih situacija te gradnje uspješne karijere, mislite li da je osjećaj za biznis nešto s čim se rađa ili se postepeno uči?
Idemo prvo definirati što znači biti uspješan. Moj pojam uspjeha je činiti ljude sretnima, moj cilj je da svojim znanjem i uslugom pokušam usrećiti druge ljude i pomoći im da žive bolje. Jesam li na toj razini uspješan? Jesam. To sam ostvario. A što će to materijalno donijeti, to je druga priča. Kad ste poduzetnik uvijek postoji rizik – jedan dan ste na vrhu, drugi dan vas nema. Ali toga se ne bojim jer sam siguran u svoje sposobnosti i znanja, da ću se uspjeti snaći u svakoj situaciji.
E sad, da li se s time rađa? Ne znam. Mogu reći da je moja majka ista takva i dan danas pa moguće da sam taj duh naslijedio.
Ono što je kod mene utjecalo na daljnji rad je inat. Ključne stvari u životu sam učinio iz inata, baš zato jer mi je netko rekao da ne mogu, da dokažem da su u krivu. Kad mi je pedagog u glazbenoj školi rekao da nemam sluha, ja sam njemu u inat naučio svirati gitaru i pjevao solo dionice u crkvenom zboru. Kad mi je profesor iz plesova na faksu rekao da bi bilo bolje da se fokusiram na košarku, postao sam jedan od cjenjenijih plesnih aerobik instruktora u regiji.
A kasnije taj inat prerasta u entuzijazam i strast pa sve što radim, radim s velikom strašću i uživam u tome. No međutim, dođeš do razine da strast nestane. I ono, što me možda izdvojilo od kolega, jest da kada bih došao do razine da iscrpim tu strast u trenutku nisam zatvarao vrata koja su me dovela do određene razine uspjeha nego sam projekt povjerio zaposleniku tko je za njega bio spreman, a ja sam se otisnuo u nove avanture. Zato danas Orlando Fitness Grupa i djeluje kroz nekoliko vrlo različitih polja i projekata, jer nisam zatvarao prethodno otvorena vrata nego sam zadržavao postojeće projekte dajući povjerenje ljudima koje sam zaposlio. A sukladno tome i moji su se zaposlenici razvijali na tim novim pozicijama, kao i ja u svojim novim idejama – tako kontinuirano rastemo i razvijamo se kao tvrtka.
Dovoljno je u životu dati malo više od onoga što te tražio i to se vraća trostruko, pa čak i stostruko. Bez očekivanja. Kad ljudi shvate da si zaista dao svoj maksimum ne očekujući da ti se jednako toliko i vrati, projekti i ideje krenu se gomilati u tolikoj mjeri da ih moraš odbijati.
Tako da kao zaključak mogu reći da nije riječ o genskom zapisu nego o puno elemenata koje sam putem učio te pravovremeno uspješno kanalizirao.
Dovoljno je u životu dati malo više od onoga što te tražio i to se vraća trostruko, pa čak i stostruko. Bez očekivanja.
- Vjerujem da takva razina angažmana i količina projekata crpi puno energije, traži puno organizacije i žrtvovanja. Kako pronalazite balans, punite baterije, pronađete vrijeme za sebe u danu?
Zapravo vrlo jednostavno. Ljudi prave probleme tamo gdje ih nema. Smatram da nemam problema, samo specifičnih situacija koje treba riješiti i iz kojih nešto moram naučiti kako ih ne bih ponovio. Greške se događaju, ali treba znati njima upravljati.
Također treba znati delegirati. Ako mi je 50 zaposlenika povjerilo svoje vrijeme i znanje, moram im moći prenijeti posao koji možda neće biti napravljen jednako brzo ili na jednakoj razini koju smatraš da bi odradio sam. No ne možeš dobiti to dodatno vrijeme u danu ako ne delegiraš posao i ne daš zaposlenicima priliku da sami pogriješe ili donesu krivu odluku iz koje se onda oni dalje razvijaju kao osobe.
Danas mogu reći da po dva ili tri mjeseca nemam potrebe doći u neki od svojih fitness centara osim da sam odradim trening. Kvalitetan kadar je ono čemu posebno težim i u što posebno ulažem svo svoje znanje kako bih mogao ostvariti uspješne projekte. I tu leži ta jednostavnost.
Želio bih svima pružiti uvid u svoj životni stil, gdje sam usprkos tri firme, 50 zaposlenika i nekoliko budućih zahtjevnih projekata, vjerujem, dosegao razinu zdravijeg načina života, između ostalog i kroz balans vremena koje sada više provodim s obitelji i prijateljima ili igrajući se s djecom, jer to su zasigurno najveće stvari koje čovjek zapravo ima. Kroz područje životnog savjetovanja kao segmenta usluge budućeg health cluba, nadam se da ću pozitivnu promjenu životnog stila uspjeti prenijeti i drugima.
Greške se događaju, ali treba znati njima upravljati.
- Pandemijska godina je ostavila traga i na fitness industriji. Kako ste se nosili (i još se uvijek nosite) s restrikcijama pa konačno i posljedicama? Kako ste se prilagodili?
Kako smo se mi prilagodili? Nismo zatvorili i nisam poslao zaposlenike doma, što je bilo ključno za pronalaske nekih novih rješenja koja u dosadašnjem ritmu rada nismo stigli otkrivati. Unatoč zabrani rada fitnessa dolazili smo na radna mjesta, pripremali se, čistili, pronašli neka rješenja uštede koja ćemo primjenjivati u budućnosti.
Na informaciju da se fitness centri ponovno otvaraju smo bili i više nego spremni što se osjetilo – ljudi su stajali u redu da uđu u centre što je pokazatelj da smo cijelom problemu pristupili kako treba.
- Mnoge je godina iza nas osvijestila o važnosti održavanja fizičke spreme. A kako vidite budućnost rada u uvjetima kakvi su se nametnuli u proteklih godinu dana?
Ono što se već sada bilježi u svijetu je iznimna važnost mentalnog fitnessa. Iz cijele situacije ćemo izaći drugačiji nego ikad prije, s posljedicama na mentalno zdravlje. Pojedinci će odrasti, odnosno svoje formativne godine provesti bez kontakta s drugim ljudima, oni će funkcionirati drugačije nego svi do sada, neće htjeti biti dio velike cjeline i tu će biti važno biti spreman dati savjet izvana, pružiti im uslugu. Vani je uobičajeno imati svog psihoterapeuta, u Hrvatskoj je to tek u povojima, a razgovor prije i poslije treninga već je korak k tome.
Zato vidim svijetlu budućnost za projekt health cluba, ali i svih drugih oblika usmjerene i kontrolirane tjelesne aktivnosti, ne nužno organiziranih na premium i ekskluzivnoj razini, ali svakako baziranih na stručnosti, kompetenciji i kvaliteti kao temeljima poslovnog i ljudskog povjerenja.
Foto: Sanja Jagatić
