Prije nego što ode u Pariz na Olimpijske igre, družili smo se s plivačem Nikolom Miljenićem na doručku

Naši sportaši neki su od najupornijih i inspirativnijih ljudi. Znamo da smo mala zemlja s puno talenata u tom polju, a to dokazuju i ovogodišnje Olimpijske igre koje su nam sve bliže. To nas je potaknulo da istaknemo neke od naših sportaša koji uskoro putuju za Pariz predstavljati Hrvatsku. Jedan od njih je i plivač Nikola Miljenić, oličenje reda, rada i discipline. Nikoli će ovo biti druge OI na kojima sudjeluje, a osjeća se spremnijim nego ikad.

Prije nego što ode na natjecanje, Nikolu smo odveli na jedan doručak i uz opuštenu atmosferu razgovarali o plivanju, mentalnoj snazi, uspjehu i naravno – doručku. Evo što nam je sve otkrio.

• Možeš li nam opisati svoj tipičan dan kao profesionalni plivač? Koliko vremena provodiš trenirajući?

Moj tipičan dan kreće rano ujutro oko šest sati kad idem na prvi trening. Nakon toga se vraćam kući doručkovati i odmoriti se od napornog treninga ako nemam obveze. Zatim ručam i odlazim na drugi trening u bazenu i u teretanu. Kad se sve zbroji i oduzme na treningu obično provodim između tri i pet sati dnevno, a ponekad i više od toga.

• Bliži nam se i Olimpijada, ovo će biti tvoja druga do sad. Osjećaš li se spremniji ovaj put?

Točno, ovo su moje druge Olimpijske igre i mislim da sam ovaj put puno zreliji. Uz to imam i više iskustva u profesionalnom sportu te sam već bio pa znam što me očekuje.

• Koliko je mentalna snaga bitna u natjecanjima naspram fizičke i kakav si u tom polju?

Smatram da treba trenirati glavu isto kao što treniramo tijelo. Mentalna snaga je za mene pokretač fizičke snage. Kod mentalne pripreme bitno je da manifestiramo uspjeh i pozitivne stvari koje želimo da nam se dogode. Mislim da sam puno napredovao u tom polju u odnosu na to gdje sam bio na prvim Olimpijskim igrama.

• Vratimo se malo na početak, kako si se zaljubio u plivanje?

Oduvijek sam volio more i kupanje pa sam vjerojatno tako zavolio i plivanje. Također, u mojoj obitelji su se bavili plivanjem, pa sam, možemo reći naslijedio tu strast od obitelji.

• A imaš li neke sportske uzore, u plivanju ili nekom drugom sportu i kako su oni utjecali na tvoj pristup natjecanjima?

Nemam baš sportske uzore nego zamišljam sebe za pet godina i što želim postati. Moglo bi se reći da je ta verzija mene zapravo moj uzor u životu koji me tjera da postanem ono što bih htio biti.

Ali naravno da moram napomenuti da volim sport i da postoji puno sportaša koje poštujem i divim se njihovoj karizmi i uspješnosti.

• Znamo da je tempo sportaša poprilično užurban. Znamo i da uz profesionalno plivanje studiraš na Pravnom fakultetu. Kako sve stižeš?

To je istina da je tempo poprilično užurban, pogotovo kada putujemo pa nas nema u Zagrebu po tjedan ili dva. Trenutno sam zamrznuo obveze na fakultetu kako bih se mogao što više posvetiti pripremi za Pariz. Ali uz dobru organizaciju mislim da se može sve stići.

• A gdje te možemo pronaći kada nisi u bazenu? Kako voliš provoditi svoje slobodno vrijeme?

Volim se družiti s prijateljima i imam zapravo normalan život van sporta kojim se bavim.

• Što bi savjetovao mladim sportašima koji sanjaju o tome da jednog dana sudjeluju na Olimpijadi? Koji su ključni koraci koje smatraš važnima za uspjeh?

S profesionalnim sportom dolazi puno odricanja na koja se lakše naviknuti kad voliš ono sto radiš. Sport kojim se bave trebaju gledati kao ljubav i prioritet. Uz to voditi brigu o svojem mentalnom i fizičkom zdravlju. Mislim da svaka osoba, a posebno sportaši trebaju raditi na razvoju pozitivnog mindseta koji je svojevrsna pokretačka snaga. Ključni koraci su konzistentnost u radu, postavljanje ciljeva i uživanje u procesu.

• S obzirom na to da smo te doveli tu na jedan doručak i kavu, reci nam za kraj, koji je tvoj go to doručak?

Nemam najdraži doručak, ali mogu reći da najčešće bude pet jaja i uz to sir, panceta i povrće. Na to stavim puno maslinovog ulja. Nakon toga smijem pojesti nešto slatko.

Ali možda sam se sjetio jednog od dražih doručaka iz vremena kada sam živio u LA-u. Bio je jedan francuski restoran koji je radio palačinke sa svime i svačime unutra. Tako da prvo bih pojeo slanu palačinku s puno proteina a nakon toga neku slatku.

Zahvaljujemo Boutique hotel HOH na ustupanju lokacije za snimanje

Foto: Sanja Jagatić

Grafičko oblikovanje: Ante Begić