Marko Tolja: Najbitnije mi je da iza svake
pjesme stojim cijelim bićem

Srijeda, 02. studenog 2022.

Zakoračili smo u mjesec muškaraca, poznatiji pod nazivom Movember. U studenom ćemo svu svoju pažnju posvetiti njima s ciljem svijesti o važnosti, prevenciji i brizi muškog zdravlja. Tako ćemo u našoj rubrici Journal Man ugostiti uspješne muškarce s domaće scene. Neke od njih već poznajete, a neke ćete tek upoznati. Cilj nam je pokazati paletu različitih priča o muškarcima koji svoje granice probijaju na raznim poljima. Svako u svojoj branši i na svoj način. Vidjeti koliko i na koji način brinu o svom zdravlju te na kraju otkriti što je to što ih čini sjajnim muškarcima. Naš prvi sjajan muškarac je Marko Tolja.

Poznatog pjevača volimo zbog niza lijepih pjesama koje stvara. Ipak, osim toga iznimno nam je intrigantan zbog svog stila odijevanja. Marka Tolju teško da ćemo vidjeti u nedostatku boja, a njegove modne kombinacije trenutno gledamo svake subote u show-u Zvijezde pjevaju, gdje je jedan od članova stručnog žirija. Je li najšaljiviji ili najstroži član, veseli li ga više biti mentor ili sudac, kome je posvetio svoju posljednju pjesmu, sprema li se novi album te kada i gdje priprema veliki koncert, Marko nam je otkrio u intervjuu.

Upravo si snimio novu pjesmu – Plovim u suradnji s Elvisom Stanićem. Za pjesmu si na Instagramu otkrio da je posvećena Oliveru. Kako je došlo do te suradnje i koliko misliš da je hrvatska glazbena scena izgubila odlaskom dragog nam Olivera?

Do pjesme Plovim došlo je skroz slučajno. Naime, to je Elvisova instrumentalna kompozicija “Sea song” s njegovog prošlog albuma. Čuo sam ju gostovajući na jednom Elvisovom koncertu i toliko me inspirirala da sam iste večeri napisao tekst za nju i tako je nastala Plovim. Ona je zapravo trebala biti “tercet” Olivera, Elvisa i mene i sve je već bilo dogovoreno ali eto, onda se Oliver nažalost razbolio i do toga nikada nije došlo.

Sada smo ju Elvis i ja odlučili snimiti i posvetiti našem prijatelju sa kojim smo toliko puta muzicirali. Mislim da je sa Oliverom odlaskom došlo do tektonskih poremećaja u domaćoj glazbi. On je bio jedan od zadnjih stupova onog nekog vremena i razmišljanja o glazbi. Bio je najveći i mislim da se takva karijera više neće ponoviti. Ostavio nam je puno lijepe glazbe, ali i veliku prazninu koju nitko neće moći nadopuniti.

Neke od zadnjih tvojih pjesama su „Ljubavi promijenit ćemo ime“, „Sva blaga ovog svijeta“, „Zaplesale su sjene“, „Ova ljubav“… Koja od novijih pjesama ti je posebno draga i koja od njih je najbolje prihvaćena od strane publike?

Svaka od njih ima neku svoju priču i emociju tako da mi je jako teško izdvojiti neku od njih. Neke su malo bolje prošle kod publike, neke malo manje ali to sve ovisi i o okolnostima, vremenu kada su izašle. Ono što je meni najbitnije da iza svake stojim cijelim bićem, bio ja njihov autor ili netko drugi. Nikada nisam snimio pjesmu u koju ne vjerujem i mislim da publika to na kraju i osjeti.

Posljednji samostalni album izdao si prije više od 10 godina. U međuvremenu si izbacio puno lijepih pjesama. Sprema li se možda neki novi album koji će uskoro ugledati svjetlo dana?

Da, “Ljubav u boji” izašao je 2012. godine i to možemo reći da je bio moj zadnji autorski album. Nakon njega uslijedilo je puno singlova, dječji album, kompilacija najljepših ljubavnih pjesama i jazz album koji sam snimio u suradnji sa Jazz orkestrom HRT-a. Albumi, nažalost, više nisu moderni. Barem tako kaže glazbena industrija, ali ja nikako da povjerujem u taj koncept.

Mislim da je za umjetnika vrlo važno raditi albume. Pogotovo za kantautore kao što sam ja. Kada sam i pišeš pjesme. Jednostavno je to dokument jednog vremena koji te u cijelosti opisuje. To se sa singlovima ne može postići. Umjetno je. Ponekad čak i isforsirano. Zato sam upravo u pripremi novog albuma. Puno je pjesama već napisano, pišem i dalje i mislim da ćemo početkom sljedeće godine imati nešto jako lijepo i intimno za pokazati publici. Zvat će se “Pianissimo” i biti će to najintimniji album kojeg samo do sada napravio.

Koronavirus poremetio je event industriju pa su i koncerti tako stavljeni na čekanje. U zadnje vrijeme stvari se polako vraćaju u normalu. Kako se cijela situacija odrazila na tebe i jesi li se sada vratio u ritam s koncertima?

Kao i sve glazbenike i mene je taj period jako pogodio. Ravno godinu dana nisam imao niti jedan koncert. Onda je počelo nešto vrlo sramežljivo pa opet stalo i tako neko vrijeme. Ove godine se već vraćamo u normalu. Ljeto je bilo aktivno i najave su da bi i kraj godine mogao biti dobar. Nije to još uvijek kako je bilo prije, ali u svakom slučaju ide nabolje. U cijelom tom periodu lockdowna sam nastojao održati kontakt sa svojom publikom svirajući i pjevajući im iz svog doma. Tu su nam te društvene mreže jako pomogle. Inače nisam njihov veliki fan, ali u ovoj situaciji su mi “spasile život” i duševno zdravlje.

Možemo li očekivati u skorije vrijeme neki veći koncert? Po medijima se spominjao Lisinski?

Da! Nakon otprilike sedam godina od svog prvog Lisinskog vraćam se u tu legendarnu dvoranu. Koncert je zakazan za 11.3.2023. u sklopu proslave Dana žena.

Stara poslovica kaže – u svakom zlu, neko dobro. Koje bi dobro izvukao iz zla virusa i svega što nam se dogodilo?

Provodio sam više vremena sa svojom obitelji što mi je jako drago jer mi je sin tada imao godinu dana. Na taj način nisam propustio ni sekunde njegovog odrastanja. Na tome ću zaista biti zahvalan do kraja života.

Što ti je najveća inspiracija prilikom stvaranja pjesama? S kreativnim poslovima i umjetnosti zna biti zeznuto što dođe do blokade i zasićenja. Kako se nosiš s tim trenucima i koji je tvoj način regeneracije?

Na inspiraciju se ne može utjecati: ne možeš ju ni prizvati niti isforsirati. Nisam jedan od onih “zanatskih” autora koji svaki dan sjede za klavirom i odrađuju “šihtu”. Kada me pukne sjednem za klavir i pišem. Nekad uspijem, a ponekad znam satima sjediti i ne napisati ništa. Tada se maknem na par dana pa pokušam ponovno. Najviše me inspiriraju neki događaji iz života, bili oni recentni ili davno proživljeni.

U tijeku je nova sezona emisije Zvijezde pjevaju u kojoj si jedan od tri sudaca. Vidimo neke promjene. Prvi put u žiriju sjede tri osobe umjesto četiri. Što nas sve očekuje u ostatku ove sezone? Što bi rekao – tko je od vas najstroži, a tko najšaljiviji?

Da, ima puno noviteta što me posebno veseli. Imam osjećaj kao da sam u nekom drugom showu što mi je odlično sjelo. Ipak sam ja u tom showu četiri godine bio mentor, a sada već i tri godine u žiriju. Mario je super pojačanje i odlično sam se snašao s njim jer se znamo već godinama i mozgovi nam funkcioniraju na istoj valnoj duljini. Kažu da sam ja najstroži, ali ne vidim se u toj ulozi. Ja samo nastojim ocijeniti kako čujem, a čujem dosta dobro pa pokušavam biti i realan. Nekada možda to izgleda malo grubo, ali nikada ne idem sa mišlju da nekoga spustim ili obezvrijedim.

Kako i sam kažeš, dugo si u formatu Zvijezde pjevaju jer si prije bio i mentor. Čak si 2014. pobijedio, a puno puta i bio u finalu. Kakve te uspomene vežu za taj period? Koja ti je draža uloga – sudac ili mentor?

Uloga suca mi je puno teža. Nikada nisam volio ‘suditi’ ljudima pa nisam ni poziv u žiri prihvatio tako lako. Puno dugujem tom showu jer sam se u njemu pojavio u samim počecima karijere i uvelike je pomogao da me šira publika upozna. Zato mi je i drago da sam i na ovaj način dio njega.

Tvoj modni stil je u najmanju ruku drugačiji – rekli bismo upečatljivi retro izričaj. Tko je zaslužan za interesantne odjevne kombinacije i slaganje boja? Je li to nešto što je oduvijek bilo u tebi i kakav si privatno, ili si s vremenom taj imidž stvorio?

Oduvijek volim kombinirati retro s modernim. Pokušavam uzeti najbolje od modernih trendova i nekako ih uklopiti u klasiku. U svemu tome imam sjajne partnere iz riječkog brenda Fidelio koji rade isključivo personalizirana odijela po mjeri. Uz njihovu pomoć i nepreglednu paletu genijalnih materijala mašta radi svašta. Igramo se bojama, krojevima i pokušavamo uvijek napraviti nešto što nije standardno za naše prostore. Da bude drugačije, malo otkačeno, a opet elegantno i kvalitetno. Modu stvarno shvaćam kao igru, ali i poštujem svaki događaj na kojem se pojavljujem.

Ušli smo u mjesec muškaraca, popularno zvan Movember. Hoćeš li kroz ovih mjesec dana pustiti brkove u znak potpore? Na koji način brineš o sebi i o svom zdravlju?

S obzirom da brkove i bradicu furam kroz cijelu godinu meni je Movember uvijek, ali svakako ću se kao i svake godine pridružiti. Nastojim živjeti zdravo, pazim što jedem i treniram koliko mi obaveze dozvoljavaju. Mislim da su ti “muški problemi” malo bačeni u stranu jer smo kao neki frajeri kojima nikada ništa neće biti, ali je realnost neka druga. Zato treba ići na redovne kontrole jer bolest ne bira ni spol, niti godine.

I za kraj, što bi rekao da je ono što te čini sjajnim muškarcem?

Ha ha ha! Za sebe nikada ne bih rekao da sam sjajan muškarac, ali dajem sve od sebe da budem pošten čovjek, predani suprug i tata te da nikada ne radim drugima što ne bih volio da se meni radi. Držim se tih postulata i vjerujem da me to čini dobrom osobom.