Marco Cuccurin: “Ljudi trebaju pripaziti na to kakve komentare pišu jer to može nekome obilježiti život”
U duhu Movembera, studeni smo na Journalu posvetili muškarcima. Posljednji u nizu uspješnih muškaraca s kojim smo imali priliku razgovarati je Marco Cuccurin, na društvenim mrežama poznat i pod imenom markomarkec3. Impozantan je podatak kako 21-godišnjaka na TikToku prati pola milijuna ljudi, a uspješno ih je privukao svojom iskrenošću, pozitivnim životnim stavom i hrabrošću da bude svoj.
Marca trenutno pratimo i u zabavnom showu Zvijezde pjevaju, u kojem mu je partnerica pjevačica Mia Negovetić. Mladi pjevački par ušao je u finale emisije, a što nam je otkrio netom prije završne emisije donosimo u nastavku:
Avantura društvenih mreža
- Kako si krenuo u avanturu društvenih mreža? Jesi li u startu mislio da ćeš postići veliki uspjeh?
Kada čovjek krene u nešto uvijek se nada uspjehu. Uvijek težimo ka njemu. Nadao sam se da će se desiti uspjeh na društvenim mrežama, ali nisam se vodio samo željom za njime. Generalno sam osoba koja se vodi emocijama, time da daje sebe sto posto u nešto i onda se to uvijek negdje i vrati. Ako čovjek da iskrenu stranu sebe, sve ono u suštini što je, nemoguće je da ti to život na neki način ne vrati. Cijenim uspjeh koji mi se dogodio.
O statusu influencera
- Danas si jedan si od vodećih domaćih influencera. Kako ti osobno doživljavaš tu riječ?
Riječ influencer ne podnosim baš najbolje jer smatram kako ona sa sobom donosi puno stereotipa. Svjestan sam da generacije koje su odrastale prije nas ne razumiju uvijek taj termin i blago rečeno im se diže želudac od toga. Volim reći za sebe da sam kreativni producent, video kreator i javna osoba. Ne volim tu riječ influencer, ali svakako je lijepo znati da sam jedan od onih koji je možda postigao zapažen uspjeh. Zahvalan sam što je to tako i to je velika stvar te se zaista nadam da će zbog mene možda netko promijeniti svoje mišljenje o ovom poslu, jer je stvarno puno više od pukog naslikavanja.
O uspjehu na društvenim mrežama
- Mnogi su pokušavali, malo ih je uspjelo. Što misliš da je tajna tvoga uspjeha na društvenim mrežama?
Iskrenost, realnost, emocije, sto posto ja.
Uspjeh je u svima nama, ali ga ne znamo svi ispoljiti vani. Ključ je ne okretati se iza sebe jer nećeš onda vidjeti što se događa ispred tebe. Ključ je slušati sebe. Meni je čak manager koji je radio sa mnom rekao “Nemoj se šminkati! To je loš potez”. Bilo je puno ljudi koji su mi za puno stvari rekli ne, ali ja sam oduvijek slušao svoje srce i vodio se emocijama. Smatram da je nekad potreban i razum, te vjerujem da ću ga s godinama još više počet primjenjivati, no moj put kroz emocije u ovom poslu se za mene pokazao dobrim.
Često bih izišao i povrijeđen zbog toga, baš zbog toga stojim iza svog uspjeha i svega što sam napravio. Jednog dana nitko neće moći upirati prstom u mene jer sam znao da sam sto posto bio ja, ikada nisam lagao, nikada nisam servirao nešto što nije tako. Smatram da je danas premalo iskrenog, realnog i onda se stvara kriva slika o javnim ličnostima. Ljudi vole gledati savršeno jer to možda nemaju kod kuće, ali svršeno ne postoji. I po meni je upravo poanta da se počnu rađati neke nove persone i javne osobe koje će pokazati “Hej i ja imam problem”, ” I ja sam proživio nešto kao ti”. Jer koji je smisao utjecaja na veći broj ljudi, ako on nije dobar i realan. Ne putujemo svi na Bahame i Maldive, nemamo svi milijune na računu, bili smo svi možda nekad gladni ili smo dugovali dva mjeseca računa za struju. I to je ono što treba ljudima dat i onda će doći uspjeh.
O odgovornosti koji imamo
- Na njima te prate sve generacije. Komentari su mahom pozitivni, kako se nosiš s onim negativnima?
Od klinaca do predivnih žena, majki koje uvijek ističem jer sam toliko zahvalan na toj publici jer ja žene toliko obožavam i mislim da su to najljepša bića na svijetu. Naravno da u moru tog pozitivnog ima i negativnog. Spomenuo sam, ne okrećem se za time previše. Konstruktivne komentare uvijek sagledam, pokušam ih poslušati, uvijek im odgovorim i nastojim sagledati “Hej, je li možda jedan Hrvoje, jedan Milivoj možda u pravu, možda ja nekad ima krivi pristup”. Smatram kako negativan komentar nije nužno loš, samo je bitno da nije uvredljiv. Ako prelazi granice ukusa, naravno da to čovjeka nekad uzruja i povrijedi, ali kad bi nakon svakog takvog komentara bio povrijeđen, možda danas ne bi bio ni živ.
To je nažalost priča mnogih mladih ljudi koji potegnu ruku na sebe baš zato što su nesigurni, samopouzdanje im nije na dobrom nivou, emocionalna zrelost im nije dobra… onda se događaju kobne tragedije. Ljudi moraju postati svjesni da njihov komentar može utjecati na nečiji život i da treba razmišljati o tome kome to pišeš jer ti ne znaš možda životnu priču neke osobe. Možda je netko puno osjetljiviji nego ja, jer ja jesam emotivan, ali sam i emocionalno stabilan. Zato bih ja, kad već imam priliku razgovarati o tome, rekao da trebaju pripaziti na to što pišu jer to može nekome obilježiti život.
Dvije strane medalje
- Koje su pozitivne, a koje negativne posljedice tvog uspjeha na društvenim mrežama?
Osvrnut ću se na pozitivne. Mnoštvo divnih majki koje me prate, podržavaju, zaustavljaju na ulici i zbog kojih sam doživio prekrasne riječi, poruke i zagrljaje. Ovaj posao i uspjeh u njemu mi je pružio da zavolim sebe, da imam puno veće samopouzdanje…more toga. Negative ću reći da nema samo zato što sam naučio sagledati da je nema.
Hrabrost da budeš svoj
- Ustvrdila bih da se ne bojiš biti drugačiji, ne bojiš biti svoj. Smatraš li da je za to potrebna određena hrabrost?
Naravno da je potrebna hrabrost, čak bi rekao za naše prostore i malo ludosti. Jer riskiraš puno, neki ljudi su spremni riskirati život. Ja sam svjestan da ima manijaka na ulici, posebno u današnje vrijeme. Novinari me uvijek pitaju za negativne komentare, negativne situacije, ali ja zaista toga nisam imao jer se ne osvrćem na njih. Da to ističem, da to projiciram u svemir, to bi mi se i dešavalo. Ali fokus dajem na pozitivno, ne vidim negativno. Možda zvući previše optimistično, ali to je doista tako. Zaista mislim da je ključ uspjeha biti svoj.
Biti svoj je najveći uspjeh koji možeš donijeti sebi.
Iskrenost kao deviza
- Poznat si po tome da na društvenim mrežama spremno prikazuješ stvari onakvima kakve jesu, smatraš li osobno da je to važno? Odnosno, kakvo je tvoje razmišljanje o prikazivanju isključivo “lijepe strane života”.
Realno je po meni iznimno bitno. Lijepu stranu života itekako treba prikazati, no ključ je prikazati i negativnu stranu. I tužan dio i nesretan dio. Po meni je ranjivost potpuno u redu. Doduše, ljudi ne vole biti ranjivi. Primjerice ne vole moje emotivne uratke jer im izazivaju negativnu ili tužnu emociju. No to je ljudski, to nas čini ljudima. Ne čine nas ljudima samo sretni dani jer nas oni neće oblikovati kao što će to oni najgori. Zaista najgore životne situacije iz nas rađaju jednu zrelosti, rađaju iz nas priliku da postanemo bolji.
O životu izvan društvenih mreža
- Na koju si odluku, stvar ili postupak do sada posebno ponosan?
Ponosan sam što sam sudjelovao u Zvijezde pjevaju, što sam s Mijom ušao u finale, s našom emocijom i našim prijateljstvom. Iz tjedna u tjedan smo živjeli skupa, upoznavali se i donosili to na scenu. To me trenutno čini iznimno ponosnim te mi prvo pada na pamet. Generalno ponosan sam što sam se među prvima outao, što pričam o psihičkim problemima i tome da posjećujem psihologa te da to nije sramota, ponosan sam što sam konačno u dobrim odnosima s cijelom obitelji. Ponosan sam što ostvarujem svoje snove, ponosan sam što imam toliko divnih ljudi koji me podržavaju i pišu lijepe komentare.
Slijediti snove
- Uspješno slijediš svoj snove. Jedan od njih je i pjevačka karijera, a tvom talentu trenutno svjedočimo na malim ekranima. Što priželjkuješ dalje za svoju karijeru? Postoji li još nešto u čemu bi se volio okušati?
Obožavam pjevanje i glazba je moj život. Svjestan sam da je potreban još veliki napredak da bi dobio titulu pjevača, ali ne radi se samo o nekoj tituli, nego se zaista radi o tome da je glazbu živim, da ju volim i da mi je spasila život u najgorim trenucima. Glazba je emocija i zato bih volio da mi to jednoga dana bude put. Mislim da ljudima mogu dati nešto što se u Hrvatskoj nije moglo dobit jer sam generalno netko tko se ne boji biti svoj, a mislim da je to ljudima potrebno.
Nešto u čemu bi se volio okušati je odlazak na Doru, neću reći Eurosong jer je to daleko. Dora je nešto što sam gledao kao dijete i volio bih dobiti dobru, kvalitetnu pjesmu s kojom bi napravili totalni preokret u glazbenom smislu, kad je Hrvatska u pitanju.
Foto: Ustupio Marco Cuccurin
