Luka Nižetić o sitnicama koje život znače: glazbi, kuhanju i talentu koji dobro skriva od mame
Volim te ka manistru na pome, volim te ka manistru na pome… Ako se i vama ovaj zarazni stih vrzma po glavi, možemo vam samo poželjeti dobrodošlicu u klub. Riječ je o novom hitu iz kuhinje Luke Nižetića. A izlazak nove pjesme bio je sjajan povod za naš razgovor u kojem smo se dotakli Lukinih ljubavi – glazbe i kuhinja, ali i drugih sastojaka koji čine njegov život slađim.
- Ime tvoje nove pjesme Manistra na pome sjajan je spoj tvoje dvije ljubavi – glazbe i kuhanja. Stoga će naša prva dva pitanja biti vezana upravo uz novitete koje nam spremaš na oba polja. Što si sve skuhao kada je glazba u pitanju? Načuli smo kako pripremaš album?
Već sa zadnjim singlom Različito isti otvorio sam priču novog albuma. Za pjesmu Manistra na pome potpisujem tekst i glazbu. Nisam od onih koji planirano pišu svoje pjesme, u svojih dvadeset godina djelovanja imao sam nekoliko autorskih ‘ispada’, ali ništa što bi se smatralo ozbiljnim autorstvom. Osoba sam koja inače u životu reagira spontano pa sam se tako i ovoga puta prepustio naletu inspiracije. Ideja za Manistru na pome nastala je tijekom vožnje u autu, sasvim slučajno, kao iz vedra neba ušetala mi je u misli rečenica Volin te ka manistru na pome.
Nisam se dugo pitao što s tim, jer ako ti nešto padne u krilo uzmi i iskoristi. Moram priznati, sad kad malo gledam unazad baš mi je falio taj kreativni segment u stvaranju glazbe. Odmah su uslijedile još neke skice pa je za očekivat je da će se na novom albumu naći još pokoja moja autorska stvar. Kako se inače ništa ne događa slučajno, gdje te život non stop stavlja u iskušenje, par dana nakon prvih skica pjesme doznao sam da sam intolerantan na pšenicu i rajčice pa se sad znam šaliti da je pjesma nastala najvjerojatnije iz revolta jer sljedeća tri mjeseca ne smijem jesti svoje omiljeno jelo Manistru na pome.
- A što nam spremaš na gastro planu? Kada ćemo ponovno moći uživati u tvojim jelima?
Po pitanju gastronomije, upravo sam u Komiži jer kreće sezona, otvorili smo Fabrika pizza & pasta bar, a krajem svibnja ćemo i Bistro Fabrika. Uvijek se trudim svake sezone osvježiti meni, ali imamo i stalne adute kao što su Panuozzo sendviči od pizza tijesta, pasta s motarom ili pizza sa sashimi tunom. Otok Vis, kao i Komiža, najbolje se mogu doživjeti u ovom periodu kada još nije velika gužva. Ovog vikenda sam se i okupao, kako je more još 16 stupnjeva nije bilo baš ugodno na prvu, no neka se zapiše da sam još 28. travnja otvorio ljetnu sezonu (hahaha).
- Sjajno pjevaš, sjajno kuhaš…zabavne emisije su nam otkrile i kako dobro barataš plesnim koracima. Imaš li još koji talent koji mudro skrivaš od nas svih ovih godina?
Mislim da je to dovoljno (hahaha). U životu se bavim ili upražnjavam ono u čemu inače uživam i zbog toga sam sretan čovjek jer mi posao istovremeno pričinjava i veliki užitak. Trudim se iskoristiti svaku priliku pa sam tako zadnjih godina ušao i u svijet dubine gdje ronim na dah. Dobro je krenulo, već sam odradio par natjecanja, lijepo je kad postigneš i neke rezultate, ali prvenstveno u ronjenju pronalazim mir, koncentraciju i disciplinu kao nigdje drugdje. Baš uživam u toj drugoj dimenziji u kojoj ne mislim na ništa, van svih distrakcija. Mater mi nije baš sretna s time pa ni ne pričam puno o tome.
- Znamo i da voliš putovati. Na koje bi se mjesto volio teleportirati? Uz koje te vežu divne uspomene?
Uvijek ističem Vijetnam kao zemlju koja me najviše oduševila. Doduše, prošao sam samo njen južni dio, no u planu mi je posjetiti i sjeverni Vijetnam za koji govore da je još ljepši. Prekrasni ljudi, topli, radišni, kao neki mali mravi, svako u nekom svom svijetu. Svugdje gužva, a nigdje nereda, nemaš osjećaj nelagode ni u jednom trenutku. A hrana kao što su pho, summer rolls, vermicelli salata razlog su više zbog čega se ovoj zemlji vraćam.
Velika želja mi je posjetiti i Japan, ali za njega moram izdvojiti bar mjesec dana slobodnog, nadam se da će to biti uskoro. Na mojoj bucket listi se nalazi i Nepal, barem da dođem do baze kampa Mount Everesta, a tko zna za koju godinu i do samog vrha. Puno je tu još neostvarenih destinacija, nadam se da ću imati dovoljno vremena da obiđem sve ljepote i raznolikosti ove naše zemaljske kugle.
- Nećemo te pitati koja ti je najdraža vlastita pjesma, ali u izvođenju koje posebno uživaš?
Obećanje, pjesmu koju je napisao Aljoša Šerić i koja možda nije u skladu s mojim glazbenim izričajem kojeg je publika prihvatila.
- Do sada si se rijetko odlučio s nama podijeliti svoje tekstove. Hoće li te uspjeh Manistre na pome potaknuti na to da nam češće predstaviš autorske stvari?
Nadam se da je ovo jedan novi početak što se tiče mog autorstva. Imam još nekoliko demo snimaka za koje sam napravio i glazbu i tekst, ali jako sam strog prema sebi pa ih sad puštam da se malo mariniraju.
