

Ako želiš na Eurosong, zovi Krešu! Razgovarali smo s mladim PR-ovcem Marka Bošnjaka i Baby Lasagne
Ako želiš pobijediti na Dori moraš u timu imati Krešu, šala je koja se pojavila nakon ovogodišnjeg natjecanja. A kao i u svakoj – i u ovoj ima istine. Krešimir Šuštić mladi je PR-stručnjak koji je iz prvih redova pratio razvoj fenomena Baby Lasagna, a sada svjedoči i priči Marka Bošnjaka. S nama je podijelio svoja viđenja Eurosonga, na koji će se zaputiti i ovog svibnja, a vodi nas i iza kulisa cijelog procesa koji je odavno prešao granice europskog kontinenta te redovito privlači milijune gledatelja diljem svijeta.
Kako mu se život promijenio u proteklih godinu dana, što bi ovoga puta pametnije i ima li već aduta za iduću Doru, Krešo nam otkriva u nastavku.


- Tvoj Instagram profil nosi ime bokjasamkeko. Za one koji te još nisu dobili priliku upoznati, u kratkim crtama – Tko je Keko?
Za početak, Keko je moj nadimak koji mi je dao brat kada smo bili djeca – i od tada ga ponosno vežem uz svoje ime. I dalje sam maleni dječak s velikim snovima, koji još uvijek voli sanjariti. Pozitivna i uporna osoba koja ne odustaje od svojih nauma. Uz to, volim kreativni kaos, ljude i pričati priče. Budući da radim u PR-u, osoba sam koja stoji iza kulisa i pomaže drugima da njihova priča bude ispričana na pravi način.
Volim raditi na projektima koji u meni bude strast, koji mogu izazvati emociju kod ljudi i ostaviti trag. Također, obožavam dobru zezanciju – humor i opuštena atmosfera su mi ključni u svemu što radim. Većinu vremena sam i rame za plakanje svojim najbližima, kao i osoba od povjerenja kojoj se ljudi često obraćaju za pomoć. Svakako bih citirao i Baby Lasagnu koji me definirao kao “najskuliranijeg lika”.
- Kako si završio u PR-u – slučajnost ili plan?
Oduvijek sam se htio baviti PR-om, no nakon srednje škole, mladost i ludost su me odvele u nekom totalno drugom smjeru. Ali, sve što sam radio u životu, barem malo je bilo povezano sa segmentima PR-a. Oduvijek sam volio ljude, komunikaciju i dinamiku, a kroz razne projekte shvatio sam da mi leže i organizacija, osmišljavanje strategija i krizna komunikacija. Kad pogledam unazad, sve ima smisla, ali u trenutku dok se događalo, bio je to niz prilika, slučajnosti i odluka koje su me dovele ovdje gdje sam danas.


- Što misliš koje su tvoje osobine sjajne za plivanje u ovom poslu?
Prilagodljivost je sigurno jedna od ključnih. PR je dinamičan i nepredvidiv posao – planiraš jedno, ali se stvari uvijek mogu preokrenuti u trenu, i moraš znati brzo reagirati. Druga stvar je intuicija za ljude – znaš prepoznati što im treba, kako razmišljaju i kako oblikovati priču da dopre do njih. Također, ostajem prilično smiren u stresnim situacijama, što je u ovom poslu neprocjenjivo. I volim rješavati probleme – to mi dođe kao neka slagalica, uvijek tražim najbolji način da se nešto riješi.
- Koji bi savjet dao mlađem sebi da danas krećeš u ovu industriju?
Prvo, ne pokušavaj sve kontrolirati – u ovom poslu stalno nešto ide u nepredviđenom smjeru, i što se prije naučiš prilagođavati, to bolje. Drugo, ne shvaćaj sve osobno – u PR-u si često između interesa klijenata, medija i publike, i nećeš uvijek moći svima ugoditi. Treće, gradi mrežu kontakata od prvog dana – veze koje stvoriš danas mogu ti otvoriti vrata godinama kasnije. I možda najvažnije – nauči postaviti granice jer u ovoj industriji lako izgoriš ako ne znaš reći “ne”.

- Baby Lasagna postao je pravi fenomen, a ti tome svjedočiš iz prvih redova. Koliko se tvoj život promijenio u posljednjih godinu dana?
Iskreno, jako. Tempo života mi se ubrzao, a i vidio sam kako nešto što krene kao “mali projekt” može postati ogroman fenomen. Baby Lasagna i cijela priča oko njega pokazali su mi koliko je važno biti autentičan i dosljedan sebi – ljudi to osjete i na to najbolje reagiraju. Također, upoznao sam hrpu fascinantnih ljudi i proširio vidike na toliko razina. Stekao sam puno domaćih i stranih kontakata, nadrastao određene strahove, ali i ispunio neke od najvećih životnih želja. Najvažnija stvar je ta da sam naučio bolje balansirati između pritiska posla i vlastitog mira.
- A nakon Marka, novi poslovni izazov je Marko (Bošnjak). Vraćaš se na Eurosong, što te prvi puta najviše, bilo pozitivno, bilo negativno, iznenadilo vezano uz njega?
Pozitivno me iznenadila nevjerojatna količina strasti i posvećenosti koju imaju fanovi Eurosonga. To nije samo glazbeno natjecanje, to je cijela kultura, emocija i zajednica. Kada si unutra, osjetiš koliko je cijela ta Eurosong priča ubiti velika. Negativno je to što Eurosong izaziva polemike, bilo zbog političkih glasanja ili sumnji u regularnost samog natjecanja. Iako bi načelno trebao biti glazbeno natjecanje, koristi se kao platforma za političke poruke, što može izazvati kritike i podjele u javnosti. Sve navedeno bilo mi je veliki reality check.


- Možda nešto o čemu čitatelji ni nemaju percepciju da se odvija iza kulisa?
Fasciniran sam činjenicom koliko je svaki detalj isplaniran i koliko ljudi radi na Eurosongu. Kada gledaš nastup od tri minute, izgleda jednostavno, ali iza toga stoje mjeseci rada. Svaka sekunda nastupa, svaka kamera, svako svjetlo – ništa nije prepušteno slučaju. A još veći izazov je logistika jer ljudi često ne vide koliko se stvari događa paralelno, koliko je timova uključeno i koliko je organizacijski zahtjevno složiti cijelu priču da sve funkcionira besprijekorno i u pravom trenutku.
- Bio je to velik izazov. Koja je najvrednija lekcija koju si naučio o sebi nakon tog zadatka?
Da mogu izdržati više nego što mislim. I da je ključ svega – imati pravi tim oko sebe. Kada radiš ovako velike projekte, moraš biti okružen ljudima kojima vjeruješ i na koje se možeš osloniti jer nitko ne može sve sam. Također, naučio sam koliko je važno pronaći trenutke za odmor i resetiranje jer u ovakvim intenzivnim periodima lako pregoriš ako se ne paziš.


- Kaže pjesma “drugi puta ću pametnije”. A što ćeš ti ove godine, kad je Eurosong u pitanju, pametnije?
Definitivno ću si pokušati uzeti više vremena za odmor. Prošle godine tempo je bio jako dinamičan i naučio sam da ne možeš raditi 24/7, a da ne osjetiš posljedice. Svakako ću se i više zabavljati i uživati u cjelokupnom procesu. Prošlogodišnji Eurosong bio mi je prvi i svih 17 dana provedenih u Švedskoj bio sam fokusiran na rad. S iskustvom koje imam, pokušat ću predvidjeti moguće probleme prije nego što se dogode.
- Kako se ti osobno nosiš s uspjehom, a kako s neuspjehom?
Uspjeh me motivira i ne uzimam ga zdravo za gotovo. Kada nešto dobro prođe, presretan sam, ali odmah razmišljam što sljedeće mogu učiniti, koje korake mogu napraviti. S druge strane, neuspjeh ne doživljavam kao tragediju – analiziram što nije funkcioniralo, učim iz toga i idem dalje. Ne volim previše trošiti energiju na žaljenje, radije se fokusiram na ono što mogu poboljšati.


- Jesi li sam sebi najgori kritičar?
Apsolutno. Uvijek mislim da mogu bolje, čak i kada svi oko mene kažu da je nešto super i besprijekorno odrađeno. S vremenom sam naučio biti blaži prema sebi, zastati i uživati u malenim i svakodnevnim uspjesima. Shvatio sam da, ako ga ne kontroliraš, perfekcionizam može biti velika kočnica.
- Možemo se našaliti i reći da si tajni sastojak pobjede na Dori. Shodno tome, možemo li te očekivati i na idućoj?
Iskreno, već imam dogovor s jednom predivnom osobom s naše estrade – tako da me možete očekivati i iduće godine na Dori. To je umjetnička duša koju uistinu vidim na eurovizijskoj pozornici i nadam se, i iskreno vjerujem da ćemo uspjeti u našem naumu.
Foto: Martina Movrić