Jedan od najzanimljivijih bendova koji se u posljednje vrijeme pojavio na hrvatskoj glazbenoj sceni, svakako su riječki The Siids. Ovi svestrani glazbenici široj javnosti poznati su i kao članovi benda Morso, a ovim projektom samo su se još više zacementirali na hrvatsku glazbenu scenu, a njihov album prvijenac koji je izašao prije dvije godine i dalje zvuči jednako dobro kao i prvoga dana. Razgovarali smo s njima kako bi ih pobliže upoznali.
- Tko se krije iza ime The Siids, iza vas su i brojni drugi glazbeni projekti?
STANISLAV: The Siids su Darko Terlević i Stanislav Grdaković. Glazba i projekti kroz koje nas možete čuti osim u matičnom bendu su svakako bend Morso, posljednji RI Val u himni za Rijeka EPK 2020, suradnja s legendama riječkog punka Parafima, mnogim performansima plesne skupine Flame, te Darka u ulozi producenta/aranžera/autora/snimatelja najviše na albumima Borisa Štoka i Marka Rogića aka White On White, te suradnje s raznim izvođačima.
- Kako biste opisali svoju glazbu, što vas inspirira?
STANISLAV: Ono što nas od početka glazbeno spaja je da na glazbu gledamo kao sastavni način života te da je okidač za njeno stvaranje stanje duboko u nama. Nismo kritičari stvarnosti i šaljivi zabavljači, već nastojimo kroz glazbu opisati svoja stanja i svijet oko nas kroz neki svoj filter.
- Objavili ste svoj prvi album prvijenac Brutalist, kako ste zadovoljni sada kada je već prošlo neko vrijeme i slegli su se dojmovi?
DARKO: Album “Brutalist” je u samom startu izdanja odlično prihvaćen od strane struke i publike, što nismo očekivali da će se desiti u tako kratkom periodu. Pjesma “Beats Runing Down” proglašena je najboljim singlom i videom na dodjeli nagrada “Ri Rock 2019”, a kao bend nominirani smo bili u 3 kategorije cijenjene novinarske nagrade “Rock&Off, te osvojili nagradu u konkurenciji za “Electro&Off izvođača 2019.” Iako već dugo djelujemo na sceni kroz druge bendove, ponosni smo na sve dosad ostvareno s bendom The Siids i zahvaljujemo svima koji prate, pišu, gledaju, slušaju te općenito podržavaju to što radimo.
- Album ste radili i na vinilu, kakve su reakcije publike na takav pothvat i što mislite o sve većoj popularizaciji ploča i jeste li i sami ljubitelji?
DARKO: U ovih četiri godine djelovanja uživo po regiji, često smo imali upite za vinilom. Prošle godine dobili smo dojavu od strane našeg izdavača da je fizičko CD izdanje albuma rasprodano i tu je pokrenuta inicijativa za izradom vinila. Osobno smo i sami veliki ljubitelji formata te smo oduvijek htjeli imati izdanje na ploči jer je to jedan od najboljih načina za uživanje u glazbi. Od samog stavljanja igle na gramofonsku ploču, promjene strane te likovnog oblikovanja slušatelj dobiva cijeli taj sonično-vizualni paket koji je artist zamislio kao jednu cjelinu. Također više smo fokusirani na samu glazbu koju slušamo. Smatramo da je stvarno odlično to što se u današnje doba digitalizacije i streaminga vinil ponovo vratio te ga osim starih audiofila prihvaća i velik dio mlade publike.
- Imate li planove za ovu godinu? Spremaju li se neki koncerti?
STANISLAV: Radimo na pjesmama koje će se naći na našem drugom albumu kojeg planiramo izdati na proljeće 2022. Na jesen ćemo izbaciti prvi singl s albuma. U međuvremenu imamo zakazanu svirku 21.06.2021. na festivalu “Let’s Rock” na tvrđavi Sv. Mihovil u Šibeniku te se nadamo stabilizaciji kompletne industrije i što više novih datuma.
- Gradite jedan zanimljivi vizualni identitet, koliko vam je to bitno uz glazbu koju stvarate?
DARKO: Od samog osnutka benda imali smo jasnu viziju kako bismo htjeli vizualno predstaviti to što radimo. Smatramo da je taj dio glazbeno-vizualnog predstavljanja publici užasno bitan za izvođača. Kod spotova i fotografije želimo što vjernije prenijeti emociju i atmosferu pjesme na sliku i video. U tome nam od samog početka pomaže naš dugogodišnji suradnik, etablirani riječki fotograf Kristijan Vučković, zatim Vinkovčanka Stella Mešić koja je pred dvije godine živjela na riječkoj adresi, te koja je dala jednu novu dozu estetike cijeloj našoj priči. Tu je i naš prijatelj Bojan Kukuljan koji je zadužen za izvrsne videouratke uživo. Posljednji takav je ujedno i akustična verzija posljednjeg singla “Moments Of Laughing – Live at Palazzo Modello”.
- Kakva je po vama hrvatska glazbena urbana scena, i kako se riječki glazbenici na njoj pozicioniraju?
STANISLAV: Trenutno je stanje takvo da svi skupa pokušavamo naći načina da dođemo do publike na sve moguće načine. Online svirke, gostovanja na radio stanicama te kucne snimke ono su što većina radi. Što se scene tiče ima puno bendova koje polako isplivavaju na površinu i pomalo imamo osjećaj nakon puno godina da se događa smjena na samom vrhu. Neka nova imena pune festivalske line upove i to je zapravo ono što je prirodno. Rijeka je uvijek u nekom svom filmu i prije svega svi mi moramo najprije dobiti vidljivost u Zagrebu da bi imali sanšu za dalje. Trenutno svakako moramo spomenuti Jonathan, Boris Štok, White On White, One Possible Option ali i još puno novih bendova koji tek moraju iskočiti.
