Slavoljub Penkala ime je koje gotovo svaki Hrvat zna, a odmah ga poistovjećujemo s izumom bez kojeg naša stvarnost ne bi bila ista, a to je mehanička olovka – penkala. Penkala je osim po ovom, u svoje doba bio poznat i po brojnim drugim izumima, za koje sigurni smo, niste znali da su njegovi.
Omiljen među intelektualcima
Na današnji dan prije 99 godina umro je Eduard Slavoljub Penkala, iako je rođen u Mađarskoj, toliko se zaljubio u Zagreb da si je dao ime Slavoljub, a Zagrepčane je zadužio svojim radom i djelovanjem. Uglađen, fin i živog pogleda, Penkala je bio omiljen među hrvatskim intelektualcima. Iz njegove radionice na Trgu kralja Tomislava 17, a kasnije i one u Praškoj ulici br. 3., izašli su mnogobrojni patenti i izumi bez kojih danas ne možemo zamisliti normalan život. Penkalino djelo obuhvaća 80-tak izuma s područja mehanike, kemije, fizike, zrakoplovstva. Njegova tvornica u današnjoj Branimirovoj koju je izgradio s Monsterom, postala je najveća tvornica pisaćeg pribora na svijetu od 1914.-1926.
Penkalini izumi
Osim mehaničke olovke koju smo spomenuli, Penkala je zaslužan za mnogo različitih izuma, a neki od njih su:
• mehanička olovka
• nalivpero s krutom tintom
• držač nalivpera i olovke, tzv. ´knipsa´
• termofor i termos boca
• rotacijska četkica za pranje zubi
• ebonit (masa od koje su se pravile gramofonske ploče)
• deterdžent za pranje rublja
• sredstvo za uništavanje insekata
• sustavi za mjerenje protoka tekućina
• preparat ksilolit protiv parazita u željezničkim pragovima
• kočnice za vagone
• sastav tračnica
• manometar
• dinamometar
• specijalni mikrofoni
• prislušni uređaji.
Penkala i Zagreb
Penkala je po mnogočemu zadužio Zagreb i Zagrepčane. Sa svojim omiljenim dnevnim ritualima uvijek je bio rado viđen na zagrebačkim ulicama i omiljen među gradskom ekipom. Svakog dana bi, točno u 10 iz svoje radionice u Praškoj odlazio u Lovački rog na gablec – pržena jetrica ili jaja na oko i krigla pive. Pušio je i svakodnevno pio kave u kavani Corso, a upravo se zbog svog hedonizma često nalazio u gostionicama gdje je primjećivao uprljane stolnjake što ga je naposljetku i nagnalo na izum praška za veš. Penkala je volio prirodu i svaki slobodan trenutak provodio bi sa svojim sinom na obroncima Medvednice u lovu na leptire – što ga je i inspiriralo na izum zračne letjelice u koju je pred sam kraj života i najviše ulagao. Penkala je umro prerano u 51. godini života od upale pluća, a na njegovom sprovodu 7. veljače prisustvovalo je, za to vrijeme, nebrojeno puno ljudi, od običnih Zagrepčana do redom svih intelektualaca. Danas jedan trg na Trešnjevci nosi njegovo ime, a stari Zagrepčani ga se sjete svaki put kad izvade penkalu iz džepa.
