Rijetko se koji glazbenik na hrvatskoj sceni može pohvaliti jednoglasnim oduševljenjem publike i kritike za svoj rad poput Matije Cveka. Riječ je o glazbeniku koji je odlučio slijediti vlastiti put izvan mainstream pravila instant slave i lako pamtljivih stihova, glazbenih aranžmana koji podjsećaju jedan na drugi i kao što se brzo pamte, još se brže zaboravljaju. Matija je odlučio preuzeti stvari u svoje ruke i sve što osjeća i o čemu razmišlja, pretočiti u stihove. Tako kreira priče koje odišu iskrenom emocijom, autentičnošću i poezijom koja se polako uvlači pod kožu slušateljima.
Matijin put je prije svega zanesenjački i ustrajan, što dodatno naglašava njegovu specifičnost i prepoznatljivost gdje god se pojavi. Iako nije sudjelovao u reality showovima i glazbenim showovima jer s glazbom ima dublju povezanost pa je ne doživljava kroz ocjene žirija i natjecanje.
On je itekako zapažen od eminentnih imena u svijetu glazbene produkcije. Hvale ga iskusni kolege, velika imena poput Jacquesa Houdeka, Ante Gele i Zdenke Kovačiček, a Matija ostaje skroman, goreći od želje da svoj rad dovede do savršenstva.
Sve su to razlozi zašto smo Matiju Cveka ugostili u rubrici Journal Man, porazgovarali o glazbi, planovima, stilu i vrijednostima koje ga vode kroz život. U nastavku pročitajte što nam je Matija otkrio o sebi i ne propustite video gdje ćete još bolje upoznati ovog svestranog umjetnika.
1. Kako se Matija Cvek počeo baviti glazbom?
Ta ljubav oduvijek traje. Još sam u vrtiću pjevao solo na priredbama, a prvi bend sam osnovao sa 16 godina. Tako je počela ljubav prema live slici. Gledao sam bend “Živa legenda” u Saxu, razne bendove. Satove pjevanja sam upisao s 18 godina kod profesorice Denis Vasilj i mogu reći da me ona glazbeno odgojila. Upoznala me s Nenom Ninčevićem koji je bio moj autor i suradnik.
Zaljubio sam se u live svirku i davanje sebe pred ljudima. To je najbitnije u tom poslu. Da preneseš emociju. Mogu reći da ako je meni u trenutku bilo super, ako sam se osjećao dobro i ako je kroz mene to sve teklo, ako sam se volio gibati i pjevati, znam da je to ljudima jednako bilo dobro. Radili smo puno live svirki po terasama, kafićima, restoranima i to mi je najdraže. Kada se ljudi skupe oko tebe, kažu kako dobro pjevam, kako je svirka dobra i odluče zastati i ostati. Nije mi plan bio osvojiti svijet već sam to radio iz čistog gušta. I sada me to još više motivira.
2. Baka je utjecala na tebe i tvoje stvaralaštvo, zar ne?
Baka je zagrebačka pjesnikinja i prva pjesma koju sam izdao kao svoju autorsku Potraži me u jeseni jest bakina ideja. Čitao sam njezinu zbirku pjesama i ugledao taj naslov. Bilo je tu nekoliko stihova koji su me se dojmili. Uzeo sam gitaru i nadopisao pjesmu. Tako da je to bilo jako drago baki i bila je silno ponosna. Još uvijek je jer to joj znači sve na svijetu
3. Pretpostavljam da nećeš stati na tome. Pišeš i dalje pa možemo očekivati još tvojih autorskih pjesama.
Pišem jako puno. Svaki dan radim na tome i budim se s tim. To je postalo opsesija i ogromna strast. U ovom trenutku ne mogu zamisliti da radim nešto drugo u životu. Pisanje i izvođenje su dva različita segmenta u glazbi, ali se s posljednjih nekoliko pjesama događa da uspijevam to sve spojiti.
4. Postoji li razlika kada izvodiš vlastite pjesme i kada interpretiraš tuđe? Ili svaku pjesmu koju sviraš doživljavaš i proživljavaš kao svoju?
Postoji razlika, naravno. Pjesma Visine koja je izašla u svibnju prošle godine, nastala je godinu dana prije službenog izdavanja. Mislav Žabarović je sa mnom napravio glazbu, a ja sam na to napisao tekst. Izvodili smo je po kafićima za to vrijeme. Htjeli smo napraviti test i procijeniti kako će publika reagirati na nju. Nakon trećeg puta smo shvatili da ljudi dolaze i pjevaju tu pjesmu s nama. Nakon toga smo snimili pjesmu. I to je ujedno prvi singl ovog albuma. Kad sam vidio da je ljudi pjevaju, a još nigdje nije ni izašla, bilo je jasno da ta pjesma zaslužuje biti singl.
5. Usred si priprema novog albuma. Kakvu to glazbenu priču pripremaš?
Sanjam taj album od svoje 19. godine. Uvijek sam htio napisati sve pjesme za svoj album, ali nisam znao kako sve to uklopiti u album, odnosno kako koncipirati. Moj menadžer i prijatelj Antonio Franić i ja shvatili smo da mi najbolje leži groove i pop funk glazba. Ona jednostavno ide kroz mene pa će to biti jedan plesni album. Na njemu će raditi vrhunski glazbenici. Također, naći će se tu i nešto nježnijih pjesama. To su te moje dvije strane; Dino Dvornik – Zdenko Runjić. Stevie Wonder-Ed Sheeran. Slično kako ću složiti koncert koji uskoro pripremam, tako će izgledati i album.
Samostalni koncert u Boogieu
6. Ovo su odlične vijesti za sve ljubitelje tvoje glazbe i načina interpretacije. Kada i gdje možemo očekivati tu sjajnu svirku natopljenu energijom Matije Cveka?
Prvi koncert – Boogie 10. svibanj. Prvi put prodajem karte. Sad ću vidjeti koliko sam ljudi uspio skupiti i zaraziti svojom glazbom.
7. Kakve su pripreme, osim upjevavanja? Što to sve podrazumijeva?
Radim na aranžiranju pjesama. Moramo odlučiti kako će to izgledati. Coveri koje sam izvodio i prije, sada će se naći pomiješani s mojim pjesmama, ali na složeniji način nego što sam to radio do sada. Bilo je tu puno improvizacije. Za koncert sve mora biti posebno i baš po mojoj mjeri. Važno je da se ljudi dobro zabave, ali i raznježe. Bit će show. Premijerno ćemo izvoditi neke nove pjesme pa me i to veseli.
8. Imao si priliku raditi s vrhunskim glazbenicima, od Jacquea Houdeka do Zdenke Kovačiček i brojnih eminentnih imena hrvatske scene u emisijama kao što je npr. “A strana”. Kako je suradnja s tim osobama utjecala na tebe kao glazbenika, ali i u osobnom sazrijevanju?
Denis Vasilj koja me upoznala s Nenom Ninčevićem otvorili su mi jedan novi svijet gdje sam saznao kako se pristupa pjesmama i poeziji. Puno sam naučio od njega, on je vrhunski profesionalac i uistinu me motivirao i potaknuo da i sam pišem svoje pjesme. Osim njega, radio sam i s Antom Gelom u emisiji Volim Hrvatsku. Odveo me na Runjićeve večeri. On je toliko strastven oko glazbe i to me inspirira da idem tim putem.
Jacques Houdek najbolji je hrvatski vokal. Slušao sam ga dok sam bio mlađi. On me pitao da mu pjevam back vokale na Euroviziji. Tri godine sam učio od najboljeg. Ima savršenu kontrolu. Važnost prvog tona, stav kad se popneš na pozornicu, sve mi je to puno značilo. Posebno sam mu zahvalan što je Đurasu, Rupeni i meni kao vrlo mladim glazbenicima dao priliku. Zahvalan sam mu do kraja života. Nije moj san da pjevam kao solista. Nisam se natjecao ni u showovima jer glazbu ne doživljavam kao natjecanje. Želim dotaknuti ljude i napisati nešto smisleno što će ostati. Mislio sam da ako tako naglo i tako mlad dođem na tv, onda ću sebi u očima postati prebitan i to bi me omelo.
Nikša Bratoš mi je također puno pomogao u A strani. Radio sam s vrhunskim glazbenicima u toj emisiji. Od Nine Badrić do moje najdrže – Zdenke Kovačiček. Različite su ambicije. Netko želi samo interptertirati, netko pisao. Svatko tko se tamo nađe, ali uz sve te savjete i rad možete napraviit karijeru.
9. Mnogi kažu da su mladi glazbenici bolje pjevaju od nekih zvijezda koje su prisutne na estradi dugi niz godina. Imaju dobar glas, ali što je ono što mlade glazbenike koji sudjeluju u emisijama koje si spomenuo i glazbenim natjecanjima usporava ili onemogućava da se istaknu i izdvoje iz gomile?
U A strani pjevamo tuđe pjesme. Sve te zvijezde pjevaju svoje pjesme. Javnost, ali i kolege nas vide kao izvođače tuđih pjesma. Nemamo festival ni program gdje bi se ti mladi mogli predstaviti sa svojim idejama. Fali im bunt, stav i autorska pjesma. Danas moramo biti lijepo posloženi. Sve je u lajkoivma i Instagramu. A teško je natjerati se iskoračiti izvan okvira.
10. Sada se boje pogreške?
Da. Danas svi vrlo brzo saznaju kada ispadneš glup.
11. Kakvi su ti planovi? Imaš li već osmišljene ključne točke koje će obilježiti godinu?
Album, autorske pjesme, kvalitetno stvaranje, dobro i smisleno. Alan Dović kooautor, glazbeni producent i ja već tri mjeseca radimo na pjesmi. Za sada imamo spremne 3. Planiramo 14 pjesama na albumu. Pjesme postoje, ali ih je potrebno još dodatno “ušminkati”. Želimo savršenstvo i puno prepravljamo, dosnimavamo. To nam je najveća preokupacija. No, tu su i eventi, nastupi i razne svirke. Sada se najviše veselim koncertu u svibnju i to me pokreće.
Casual stil urbanog dečka
12. Kako bi definirao svoj stil? Razlikuje li se tvoj outfit koji nosiš kada ideš na kavu s društvom, onaj koji biraš za pozornicu ili evente?
Ttrudim se da uvijek izgledam kao na pozornici. Volim casual stil. U duši sam sportaš pa sanjam o tome da se bilo gdje mogu pojaviti u trenirci i da je to sasvim ok.
13. Javnost te percipira kao urbanog dečka sa stilom koji je cool i prepoznatljiv? Kako biraš odjeću koja kreira tvoj stil?
Ovisan sam o ASOS -u. Ne razumijem se u modu, ali čini se da imam dobar osjećaj. Bomberice najviše volim. Lud sam za tenisicama. Imam ih 50 pari i sada sam u potrazi za novim ormarom za tenisice.
“Uvijek se sjetite odakle ste krenuli”
14. Primjećujem minimalističke tetovaže. Što znače?
Kada se tetoviram, onda to mora imati dublje značenje. Tetovažu koju imam na ruci imaju i moja sestra i sestrična. Kada svatko ode svojim putem da se sjetimo doma. Obitelj je najvažnija. Drugu ne mogu otkriti što znači, ali me podsjeća na važne stvari.
15. Što te vodi kroz život? Imaš li osobnu filozofiju i sustav vrijednosti koji slijediš?
Motivira me to što se ne znam u potpunosti izraziti kroz razgovor. Volim metafore i usporedbe. Volim lijepu i dobru pjesmu i sročiti je na papir. Puno sam čitao i lakše mi je tako se izraziti. To me i vodi kroz život. Želim pisati zbirke pjesama, knjige i romane. Želim se razvijati u svim smjerovima, glazbeno i književnički.
16. Kakve knjige biraš, odnosno što čitaš u posljednje vrijeme? Imaš li omiljenog autora, osim bake?
David Dyrne je jedan od njih. Čitam o glazbenoj teoriji jako puno. Zatim Zlatko Gal. Upravo sam pročitao biografiju Olivera Dragojevića. To me fasciniralo. Puno o glazbenoj harmoniji i teoriji me sada zanima pa biram takvu literaturu i takve autore.
17. Točno znaš što želiš i na koji način to ostvariti, no mnogi tvoji vršnjaci ne znaju kako uopće uobličiti svoju ambiciju i slijediti ju. Što bi im savjetovao?
Rekao bih im da budu ustrajni, hrabri i da što god žele raditi, moraju prije svega voljeti. Umjetnost nema smisla ako ne voliš. Ako te netko sili, onda ništa nema smisla. Pisanje, pjevanje i glazba mora biti strast. Moraš biti strastven, dosljedan i uporan da bi ostvario rezultate.
Video: Marko Vukas
Foto: Sanja Jagatić
