Cijeli život se baviš glazbom i prošao si dosta žanrova, gdje ti se najviše svidjelo?
Mislim da odgovor leži u samoj hip-hop kulturi. Gledajući povijest i razvoj iste, sve možemo, kao i kod rocka i mnogih drugih žanrova, odvesti do samog izvora. Delta blues je oduvijek bio jedan od najbitnijih žanrova za razvoj sveukupne moderne glazbe, a jednom kada osjetiš blues, jednostavno znaš da je to najiskonskija emocija koju s prvim plakanjem od rođenja pa do smrti nosiš sa sobom. Pošto je blues svojevrsni originator, bitno ga je spomenuti, ali ne radim neku pretjeranu distinkciju između različitih žanrova glazbe koje radim, jer mi je najveći gušt raditi samu glazbu, a ne razmišljati točno kako bi se ona mogla okarakterizirati. Na kraju dana, ako je pjesma dobra, onda je dobra, neovisno o kojem žanru je riječ.
“Mandela Effect” je sjajan i hvaljen album, što misliš kako će ostati zapamćen u kolektivnom sjećanju?
Čini mi se da je prerano za ikakve prognoze takvog tipa, a ja kao previše subjektivna osoba za takvu temu ni ne mogu pružiti adekvatan odgovor. Morat ćemo pitati ljude, ali za deset godina od sada.
Volio bih misliti da je to jedan nagovještaj nove glazbene ere u našoj regiji, potpomognut razvojem naše scene i modernizacijom zvuka na čemu već dugi niz godina radimo.
Što bi još u glazbi volio raditi, a da tamo nisi zagrebao (a htio bi)?:)
Definitivno bih više volio obraditi ozbiljnije i duhovnije teme, ali mislim da nikada to neću moći prenijeti na način na koji to sam proživljavam, pa ću se zadovoljiti i s konstantnim razvojem vlastite glazbe i pokušajima da sve novo što napravim bude bolje od dosadašnjeg materijala.
Sve te kontemplacije padaju u vodu kada dođeš u studio i jednostavno u pet minuta napraviš nešto što tebi i svima bude dobro. Cijelo si vrijeme govorim da ne treba previše komplicirati sam proces stvaranja glazbe, jer smo onda na neki način bliži analitičkom djelu, nego tom stvaralačkom, koji se događa u trenutku, u svojevrsnom nadahnuću.
Odaješ dojam da si i na sceni i privatno ista osoba, je li to tako? Ako da, smatraš li to dobrom odlukom, ako ne, smatraš li to dobrom odlukom – i zašto?
Ako nisi iskren prema sebi, ljudi će to prepoznati. Čovjek se može zavaravati, ali kao optimist vjerujem da većina ljudi ipak vidi kroz sve te, nazovimo ih lijepe maske. Trudim se prenijeti sve na način na koji ja to proživljavam i živim, a to mi zvuči kao dobra odluka, jer je točno takva kakva bi i trebala biti, realna. Naravno da je tu prisutna i određena aura same vrste glazbe kojom se bavim, koja dodatno obogaćuje naizgled prosječan život, pa to sve skupa ispada malo atraktivnije.
Kako provodiš slobodno vrijeme?
Pošto sam zamijenio dan za noć s nastupima i ostalim noćno-ptičnim aktivnostima, a danima snimam, kontempliram i realiziram različite ideje i projekte na ovaj ili onaj način vezane uz glazbu, u slobodno se vrijeme volim provozati biciklom, poslušati neki podcast ili prošetati. Ne žalim se na nedostatak slobodnog vremena, jer znam da je najveća sloboda raditi to što voliš, pa mi je svaki put ogroman gušt raditi to što najbolje znam – glazbu.
Kako izgledaju tvoji izlasci? Glasni prostori puni ljudi i super glazbe ili mirni prostori s manje ljudi i više priče uz glazbu u pozadini?
Pa ovisi o danu, hahahah. Fan sam kvalitetnih razgovora i dubljih tema, pa samim time naginjem povučenijem druženju s prijateljima. Skoro svi koncerti i festivali na koje idem su obično u vlastitom aranžmanu, pa je tamo već dovoljno decibela i prepunih prostora. Osobno sam puno veći fan metafizičkih rasprava nego raskalašenih partija, ali jedno ne isključuje drugo.
Kakva je situacija na sceni, puno se toga izdogađalo posljednjih nekoliko godina, a Hrvatska je sjajno stala uz bok svjetskim vršnjacima, misliš li i ti tako?
Situacija je po meni nikad bolja, s grafom funkcije rasta u smjeru povećanja kvalitetnih novih izvođača i pjesama. Na dobrom smo putu i vjerujem da će sadašnjim mladim i nadolazećim artistima biti puno lakše ostvariti neke ciljeve, na kojima smo mi radili i po cijelo desetljeće. Osobno me to raduje jer to znači da smo nešto uspjeli napraviti za našu scenu, koja je očajnički vapila za modernizacijom i kvalitetom, a konačno imam i mnoštvo novih kolega s kojima mogu snimiti dobar materijal.
Probio si onu neku nazovimo to “mainstream membranu”, kako je tvoja dosadašnja publika na to reagirala?
Moji su fanovi najjača ekipa ikad. Puno se puta uhvatim u nekim mislima i ne mogu se načuditi koliko podržavaju cijelu priču. Ne postoje riječi kojima bih opisao zahvalnost cijeloj toj ekipici. Međusobna razmjena energije je na visokom nivou i uvijek me nabriju da napravim još bolje pjesme i dam sve od sebe. Zahvalan sam svim ljudima koji me podržavaju, veseli me što postoje ljudi koji nas slušaju od prvog dana i što dolaze novi koji me tek prvi put čuju. Oduvijek sam bio underdog u cijeloj toj priči i mislim da su zato i navijali toliko za mene, prepoznavajući kolikim žarom izgaram za ovu kulturu, pa mislim da ih svi ti mainstream uspjesi vesele koliko, ako ne i više od mene. Jednako tako mislim da su svjesni koliko smo daleko dogurali bez ikakve podrške mainstream medija pa vjerojatno kao i ja žele vidjeti što sve možemo ostvariti, jer moji fanovi, lako moguće, kao i ja, znaju da ništa nije nemoguće.
S kim bi volio surađivati s naše scene/estrade?
Trenutno mi je najveća želja snimiti i dovršiti sve versove i refrene do kraja za novi album KUKU$a od preko dvadeset pjesama, s kojim slavimo prvo desetljeće postojanja benda. To je definitivno prioritet sada. Surađivao bih sa skoro svim imenima s DRITO line up-a, mislim da je sad pravo vrijeme da svi skupa odemo jako.
Došlo je vrijeme gdje se ljudi s estrade javljaju nama, a mi smo u poziciji da biramo s kime bi radili i definitivno bi radije snimio pjesmu s mojim prijateljima s kojima sam gradio cijelu scenu, nego s nekim tko bi zasurfao naš val, a nije ni prošao to što smo mi prošli da bi bili tu gdje jesmo. Od početka su nam govorili da je cijeli taj trap samo hir, ali nakon deset godina mogu samo reći da naše vrijeme tek dolazi i siguran sam da već sada imamo fascinantne rezultate na skoro svim razinama u povijesti naše glazbe.
Kakav nas koncert očekuje u Tvornici? Gosti, produkcija?
Ne bih otkrivao previše, ali jedno je sigurno – tu noć dajem sve od sebe.
Foto: Sanja Jagatić
