Glumac Filip Vidović sve je poznatije ime na domaćoj sceni. Sin glumice Gordane Gadžić i neprežaljenog glumačkog velikana Ivice Vidovića ljubav prema glumi razvio je sa samo 11 godina. Nastupio je u mnogim kazališnim predstavama, nekoliko domaćih serija, a može se pohvaliti i glavnim ulogama koje je odigrao na ‘daskama koje život znače’ – za čije je izvedbe dobio same pohvale.
S Filipom o glumi, plesu i projektima
Jedna takva je i ona prva naslovna uloga u predstavi Ciganin, ali najljepši u kojoj je odlično odigrao Roma Sandija. Ljubav prema glumi i plesu ne krije, stoga kada ne igra na kazališnim daskama, uglavnom pleše. Koliko uživa u plesnim pokretima, mogli smo vidjeti i u popularnom showu ‘Ples sa zvijezdama’ u kojem je pokazao da se odlično snalazi na plesnom podiju.
S Filipom smo ovom prilikom razgovarali o ljubavi prema glumi i plesu, kako je započeo njegov glumački put, budućim projektima, a otkrio nam je da trenutno radi i na jednom autorskom projektu.
- Kakav je osjećaj kad te već na samom početku karijere dopadnu naslovne uloge kao što su one u predstavama Ciganin, ali najljepši i Mačka na vrućem limenom krovu?
Svi mladi glumci prolaze kroz identične situacije i svatko čeka neku moguću priliku da mu se otvori put kojim će dalje nastaviti ploviti. Ja za sebe mislim da sam imao puno sreće što mi se otvorila prilika da stvaram predstave kao što su Ciganin i Mačka. Sretan sam što su se te dvije predstave dogodile i što sam radio s izvrsnim redateljima i kolegama. Mislim da sam u tim procesima naučio puno toga.
Ljubav prema glumi
- Kakve uloge češće dobivaš?
Hmmm, pa zapravo ne znam. Do sad mi se nekako čini da sam češće dobivao uloge koje su mi prirodno bliže, ali svakako bih volio raditi na nečemu što je potpuno u suprotnosti od mene. Stvaranje uloge je proces istraživanja pa ne gledam to iz pozicije što je lakše, već iz pozicije da naučim/istražim nešto što nisam znao da imam.
- Kako izgleda tvoj proces rada na ulozi?
Ovisi, zapravo kako kad – svaki proces je drugačiji. Uvijek kreće od nule pa se razvija dalje. Za ovu priliku mogu možda reći da je neka mješavina svega. Ponekad domišljat, povremeno intenzivan, a nerijetko i štreberski.
- Koliko su na tvoju ljubav prema glumi utjecali roditelji? Kako je izgledao tvoj glumački put?
I tata i mama su utjecali na moju ljubav prema glumi. Nikad zapravo izravno. To je bio njihov svijet u koji su ulagali, koji su voljeli i osjećali, a ja sam cijelo vrijeme gledao tu njihovu ljubav. I na koncu kad sam prvi put probao glumiti u jednoj predstavi, zavolio sam glumu. Ljubav prema glumi je zapravo kao i ljubav prema partneru – uvijek ima svojih uspona i padova.
- Kakav si privatno, a kakav u profesionalnom radu?
Jaooo!😅 Za sebe mislim da sam dosta naivan, ali i jako emotivan. Puno povjerenja imam u ljude i to me nekad košta, ali to je tako. Trudim se biti dosljedan sebi.
Razlika između privatne naravi i kazališnog procesa čak i nema jer si stalno okružen ljudima i potrebno je davati povjerenje drugima, a onda i sebi. Na sceni stvaramo različite odnose, a bez nekog pravog i iskrenog partnerstva toga nema.
- Sjećaš li se još kojih koraka? Koji ti je ples bio najdraži? 😊
Sjećam se još puno koraka, ali polako blijede. Iako, kad ću se opet vratiti plesu, siguran sam da je tijelo puno toga zapamtilo i da ću lakše nastaviti. Sad samo treba pronaći plesnu partnericu. 😅
Volio sam sve naše plesove jer su uvijek bili baš plod nekog zajedničkog rada i kreative. Ali, najdraži su mi ipak ostali bečki valcer, rumba, tango i paso doble.
Prva ljubav – kazalište
- Da moraš odabrati jednu najdražu ulogu i predstavu koju si igrao, koja bi to bila?
Ovo je zapravo jako lagano pitanje. Hehe. To je sigurno Sandi iz Ciganina, ali najljepšeg. To mi je prva naslovna uloga u HNK-u i donijela mi je toliko lijepih stvari.
Nini Violić kao partnerici, Ivici Buljanu kao redatelju predstave, koji me uzeo u podjelu, i cijelom ansamblu HNK sam beskrajno zahvalan. Pružili su mi jednu neopisivu vrstu podrške koja u tom trenutku jako puno znači.
- S kim bi od kolega glumaca volio surađivati?
Ufff, pa želio bih surađivati s jakooo punoo kolega. S nekima sam već i surađivao i želio bih ponoviti suradnju, ali toliko je ljudi da stvarno ne stane u ove rečenice. Puno je to različitih ljudi, karaktera i lica da samo tako mogu izdvojiti dvoje ili troje.
- Češće te imamo prilike gledati na kazališnim daskama. Jesi li se opredijelio baš za glumu u kazalištu?
Mislim da ne ide to baš tako, glumac se ne može opredijeliti za jedno ili drugo. Sve je to dio posla. Postoji eventualno jedan moment u kojem je nešto od toga mrvicu draže.
Nisam puno snimao, a jako bih volio krenuti raditi više i na tom planu. Svaki put kad sam bio na setu bilo je beskrajno zanimljivo i kreativno. Neke od stvari koje sam snimao su Počivali u miru, Crno-bijeli svijet i Novine.
O filmovima…
- Kad bi morao birati, što bi odabrao – film (serija) ili kazalište?
Moja prva ljubav je sigurno kazalište, to nosim od svoje 11. godine. Nisam zapravo dosad glumio u filmu, što mi je jedna velika želja. Želim se početi razvijati i u tom smjeru jer film je ipak jedan drugačiji medij koji treba osjetiti i iskusiti da bi u konačnici i kao glumac što više rastao.
- Koji ti je najdraži film i u čijim bi filmovima volio glumiti?
Imam jako puno filmova koje volim. Volim Marvelove filmove, Gospodare prstenova, Casablanku, Kuma, Inception, Klub boraca, Schindlerovu listu, Bilo jednom na divljem zapadu, Kralja lavova… Ima još jakoo puno toga. Teško mi je odrediti baš jedan najdraži film.
Ima tu stvarno puno redatelja, ali recimo od neke mlađe generacije tu su sigurno Juraj Lerotić, Jakov Nola, Judita Gamulin, Andrija Mardešić, Hana Jušić. No tu su i već afirmirani redatelji srednje i starije generacije Danilo Šerbedžija, Ivan Salaj, Antonio Nuić, Nevio Marasović, Vinko Brešan, Dalibor Matanić, Dragan Bjelogrlić, Goran Marković.
- Koji su ti aktualni i budući projekti?
Trenutno smo u procesu priprema za Plodnu vodu koja izlazi 9. 12 u HNK-u, a uskoro će se zahuktati i jedan autorski projekt. O tome ću malo više reći kad počnemo s konkretnijim radom na predstavi. Uvijek je neki novi proces smišljanja novih projekata i uloga.
- Kako provodiš slobodno vrijeme?
Inače bih uvijek rekao da ga provodim tako što plešem, ali sad sam to, nažalost, smanjio… Međutim vratit ću se plesu opet sigurno. Trenutno slobodno vrijeme provodim na treninzima, da nekako ostanem u formi, a sad i na raznim oglasima tražeći stan.😅 Potraga još uvijek traje.
Posebno hvala Theatrium by Filho na ustupljenom prostoru za snimanje.
Foto: Sanja Tušek
