Filip Pleteš: Vodimo vas u zabavni Monkey
Bizz Barber Shop u Martićevoj

Utorak, 19. travnja 2022.

U današnje vrijeme pojava modernih barber shopova u Hrvatskoj je više pravilo nego iznimka. Mjesta gdje muškarci odlaze na uređivanje, malo psihoterapije, čašicu dobrog pića i kvalitetnog druženja su postali svakodnevnica.

Mi vam danas pričamo priču o Monkey Bizz Barber Shopu, koji nam se smjestio u žili kucavici grada Zagreba, Martićevoj ulici broj 33. Naši današnji domaćini su gospodin Dario i njegov protégé Gabrijel, koji su nas ugostili u njihovom precool barber shopu.

Poštovani gospodine Dario, prije svega hvala lijepo na tvom vremenu koje si odvojio za naš članak. Apsolutno mi je drago da mogu provesti svoje vrijeme u ovako eminentnom i ugodnom društvu. Za početak, od kuda strast prema ovom zanatu, zbog čega si se zaljubio baš u ovu profesiju?

Zanimljivo pitanje – već me dugo to nitko nije pitao; iskreno u početku sam valjda kao i svaki klinac mojeg godišta sanjao da ću biti astronaut ili vozač utrka da bi sve promijenili westerni. Tamo sam prvi puta u životu spoznao da se barber u gradu baš u svakom filmu izvuče iz prijetećih i pogibeljnih situacija u potpunosti neokrznut i još je k tome uvijek fino obučen, elokventan i živ za razliku od ostalih aktera. Moju odluku još je više očvrsnula činjenica da kao astronaut izgoriš prilikom ulaska u zemljinu atmosferu, a ni vozači formula i motora nisu poznati po tome da dočekaju neku ozbiljniju starost – sad kad promislim; naodmet zasigurno nije bila ni činjenica da sam imao 33 (trideset i tri) kolegice u razredu.

Dakle, tvoj put krenuo je u školi za frizere, gdje si bio jedan od 3 momka u razredu kojim su dominirale djevojke. Kako te je to oblikovalo u ranim danima tvog posla, te koliki utjecaj ima i danas na tebe?

Istina, mislim da je to vjerojatno ostavilo traga na mojoj psihi, ali s druge strane družeći se s tolikom količinom mladih dama naučio sam slušati i zanemariti nebitne informacije i isfiltrirati samo ono što je doista bitno čemu me naučila još jedna draga gospođica – profesorica hrvatskog jezika Biserka Draganić. Čitavo moje školovanje bio sam jedini učenik koji je zanat učio u old school brijačnici -esencijalnom barber shopu kod danas nažalost pokojnog, ali i dalje za mene najvećeg majstora i učitelja Zorana Štengla koji mi je bio velika podrška i prijatelj na mom putu i obrazovanju.

Kako komentiraš veliki broj barber shopova danas u Hrvatskoj? Smatraš li da imamo dovoljno barbera za tako velik broj shopova?

Neminovno je da se scena razvija, imamo čitavu plejadu novih shopova, ali smatram da smo još uvijek u povojima i potrebna je razmjena iskustava između old schoola i nekih new ageova i želja za učenjem kako bismo razvili ovaj naš prekrasan zanat za budućnost – stronger together. Individualni pristup svakom klijentu je esencija bez koje nema kreativnosti i samim time sve više tonemo u osrednjost. Pomalo je kontradiktorno, ali trenutno nas upravo taj rastući broj barbera gura u neku komercijalu kojoj nikako ne pripadamo. Riječima mog dragog kolege Negovana – barbering predstavlja dio subkulture kao i stil života – gdje za komercijalu nema mjesta.

Ono što je jako bitno za dobar barber shop nije isključivo šišanje i brijanje, već i specifična atmosfera kojom skoro svaki barber shop zrači. Što smatraš da je baš forte Monkey Bizza u pristupu svojim klijentima?

Ufff, smatram da je za svaki barber shop iznimno bitno upravo kvalitetno šišanje i brijanje/uređivanje brade, ostalo je fasada i kozmetika; hoće li stil biti industrial, steam punk, old school ili moderan je u potpunosti zanemarivo ukoliko nakon tretmana izgledaš kao da si pao na grablje u parku Maksimir nakon napornog vikenda. Monkey Bizz je osmišljen da ti pruži sigurno utočište uz čašicu razgovora i da sljedećih mjesec dana ne razmišljaš hoćeš li dobivati košarice – vraćamo ti ljubav bližnjih i restauriramo samopouzdanje.

Dobar barber, isto kao i dobar barmen, a to je struka iz koje i ja osobno dolazim, mora osim dobrog znanja samog zanata biti i dobar psiholog, saslušati ljude, te im udovoljiti. Što smatraš da je najteže za svakog barbera?

Apsolutno si u pravu, a znaš i sam koliko moždane proktologije možemo s osmijehom izdržati. Dobro je dok smo psiholozi – kada postanemo psihijatri polako se budi problem, a ljudi nas smatraju jeftinijom alternativom terapijama. Najteže za svakog barbera je definitivno kohezija privatnog i profesionalnog života; kao što smo već primijetili, barbering je životni stil i tu je podrška i razumijevanje izuzetno bitno (HVALA Anita, Dorian, Klara) i od neizrecive važnosti za sve upletene.

Osim što si veliki stručnjak u svom polju, prati te i reputacija Bonkulovića, te da stvarno u svakom trenutku uživaš u životu. Imaš li možda kakvo omiljeno piće ili jelo koje bi istaknuo, a koja te najviše oduševljavaju?

Hahaha, to je zasigurno zbog mojeg fantastičnog stasa i linije na kojoj bi mi pozavidjele i planinske gorile, hehe. Kao što je vjerojatno već poznato, ljubitelj sam whiskeyja, posebno sam slab na pojedine kao što su Monkey Shoulder, Writers Tears, Gentleman Jack, a trenutno čekam da mi dragi prijatelj predstavi gin kao novu senzaciju u mom životu. Kao hranu, definitivno moram istaknuti svoju privrženost steakovima, a rebarca jednostavno smatram neodoljivima… Kao desert uvijek dobro sjedne neko craft pivo, ili punč kocka.

Koja je tvoja poruka za mlade barbere koji tek ulaze u ovu iznimno tešku, ali zahvalnu branšu? U tvom barber shopu imaš mladog šegrta koji je učio zanat s tobom, i sigurno se nadaš da će nadmašiti učitelja?

Moja poruka za nadolazeće generacije bi bila vrlo jednostavna: ukoliko upisujete ovaj craft samo iz pukog hira ili zato što se to smatra trenutnim hitom i u trendu je pa će se zaraditi hrpa love – nemojte, zato što se to neće dogoditi. U ovom zanatu sam dovoljno dugo da znam kako je teško kada ga se marginalizira, ali bile su i generacije prije i bit će generacije poslije mene i vas. Nikada nemojte biti član bilo kakve skupine ili organizacije koja vas želi za člana; budite samo svoji.

Imao sam tu čast da utječem na Gabriela i njegov stil i tehniku u velikoj mjeri tijekom ovih godina učenja i s ponosom mogu reći da još nismo gotovi s učenjem i napredovanjem, i to se odnosi na obojicu jer svakoga dana učimo nešto novo te kao što ja znanje prenosim njemu i on meni prenosi neka nova znanja – ponajviše toleranciju. Apsolutno se nadam da ću biti nadmašen u zanatu koji svakoga dana napreduje, da nije tako, smatrao bih se i bio bih prilično loš učitelj, vođa i prijatelj…