Damjan Geber stvara prostore u koje se uvijek želimo vratiti, a s Brigadom je pokazao kako se može raditi, ali i živjeti drugačije
Mnogi od nas cijene interijer, dizajn i arhitekturu, ali smo još uvijek laici u tom području koji se većinom fokusiraju na izgled, vanjštinu nekog prostora. Kad je atraktivan, pravi nam je gušt u njemu boraviti, fotografirati ga, pokazivati na društvenim mrežama. Rijetko ulazimo u objašnjenja zašto se negdje osjećamo ugodno, zašto negdje nismo opušteni, a gotovo nismo ni svjesni koliko prostor utječe na naše ponašanje.
Damjan Geber jest – jer upravo je on među prvim arhitektima i kreativcima u Hrvatskoj koji je u arhitekturu i dizajn unio nešto presudno – psihologiju. Umjesto samog prostora, u njegovom su fokusu ljudi i samo ljudi. Kako se ponašamo, što nam je prirodno, kako estetika utječe na nas – sve ono iza kulisa ‘lijepog’ u Damjanovoj je domeni. Na istoj je ideji sa svojim timom izgradio Brigadu, agenciju koja prostor pretvara u doživljaj. CUPRA predstavlja inspirativne priče o uspjesima i ljudima koji su se usudili promišljati, raditi, ali i živjeti drugačije, a Damjan Geber upravo se svojim odskakanjem od svih dosadašnjih kalupa istaknuo kao netko tko u ‘drugačijem’ vidi priliku.
- Uz tebe vežemo pojam arhitekta, businessmana, umjetnika u svom polju, ali nekako prije svega kreativca i kreativnog direktora. Što ta titula i posao nose na svakodnevnoj bazi?
Na svakodnevnoj bazi titula kreativnog direktora nosi puno odgovornosti i stalnog učenja jer bez pomicanja granica sa svakim novim projektom, vrlo brzo postajemo irelevantni. Jedinstvena kreativna rješenja su proizvod iznimnog tima s kojim surađujem, a ja sam prvenstveno zadužen da ih motiviram, usmjeravam i inspiriram. Možda je najplastičnija usporedba ovog posla s dirigentom orkestra ili režiserom filmova. Finalni proizvod (koncert ili cjelovečernji film) su onoliko dobri, koliko su dobri pojedinačno svi ljudi uključeni u taj proces, a uz kreativno vodstvo se njihove individualne vještine usklađuju u ujednačenu cjelinu. Ponekad uz mali poticaj tijekom procesa stvaranja mogu otvoriti neka nova vrata i potencijalno otkriti neočekivana inovativna rješenja.
- Bavio si se svakojakim poslovima prije Brigade…bio si, primjerice, stjuard i novinar. Smatraš li da su ti svi ti prethodni poslovi pomogli da se formiraš i u konačnici kao businessman i kreativni direktor koji si danas?
Svakako da jesu. Svaki posao kojim sam se bavio u svojoj karijeri, a počeo sam još u osnovnoj školi radeći ljetom u jednoj maloj tvornici kao ispomoć, pomogao mi je u nekom segmentu procesa izgradnje firme. Danas nisam siguran da je taj prvi posao bilo potpuno u skladu sa zakonima o zaštiti djece, ali kad već od ranog djetinjstva shvatiš koliko je teško zaraditi svaku kunu počinješ više cijeniti svačiji rad. Čišćenje tvorničke hale, svlačionice ili odvoda u kemijskoj industriji, nije baš ono čemu se nadaš tijekom ljetnih praznika.
- Tvoje se ime, kao i sama Brigada, često veže uz velike inovacije u svijetu arhitekture na našem tržištu. Što misliš – što je Brigada uspjela unijeti, a da do tog trenutka nismo navikli na to u Hrvatskoj?
Hvala na ovako visokom mišljenju o meni i Brigadirima, ali ja nekako rijetko gledam na sve što smo postigli kao velike inovacije jer uvijek razmišljam što je sljedeće i kako možemo nešto učiniti još boljim ili inovativnijim. Možda je najbitnije ostvarenje činjenica da smo kroz sve ove godine uspjeli preusmjeriti svijest o dizajnu interijera s površne dekoracije na znatno bitniji teritorij – prostornog doživljaja. Puno truda i rada, puno predavanja i stručnih članaka, prezentacija i neformalnih razgovora trebalo je da kroz deset godina postojanja agencije educiramo tržište o važnosti razumijevanja korisnika prostora i stvaranja dodatne vrijednosti.
- Što je onda u središtu tvog posla: ljudi ili sama arhitektura?
Ljudi, ljudi i ljudi. Svi percipiramo prostor oko sebe prvenstveno kroz podsvjesne emocije, a način na koji je on osmišljen nam prenosi vrlo jasnu poruku i percepcija našeg doživljaja boravka u nekom prostoru ostaje s nama znatno duže nego sjećanje na neku super stolicu ili zidnu oblogu koju smo objavili na Instagramu. Da možda potpuno pojednostavim i demistificiram ovo o čemu govorim – kad biramo restoran ili kafić u kojem ćemo se naći s prijateljima, razmišljamo li racionalno o dizajnu interijera i udobnosti stolica ili se ‘nekako osjećamo bolje’ u jednom, a ne u nekom drugom.
“Arhitektura ne može biti svrha sama sebi”
Arhitektura ne može biti svrha sama sebi. Arhitektura nije skulptura koja se gleda s distance i koja se tretira isključivo prema njenoj umjetničkoj vrijednosti. Mi se bavimo uslužnom djelatnosti stvaranja PROSTORA za klijente koji to od nas naručuju, ali i korisnike (kupce, zaposlenike, goste, učenike…) koji u tom prostoru uživaju. Bez da dobro upoznamo oba segmenta navika i potreba budućih korisnika, klijente sa svojim ciljevima i korisnike sa svojim uzorcima ponašanja, nemoguće je stvoriti uspješan prostor.
Suvremeni arhitekti i dizajneri interijera ne smiju pretpostaviti da znaju sve o ljudima za koje rade zgradu ili interijer, bez da ih upoznaju. Arhaični pristup arhitekturi, koji su na žalost i mene učili kroz fakultetsko obrazovanje, pretpostavlja da je na nama ‘edukacija’ korisnika o tom kako da percipiraju ili koriste naša djela. A moj stav je da ako moraš korisniku objašnjavati zašto nešto ne smije raditi ili ga tjerati da nešto radi protiv svojih intuitivnih navika, tvoja arhitektura je potpuno promašena.
“Ljudi i njihove navike nisu nikad u krivu, krivi smo mi koji ih nismo uzeli u obzir”
Argument da su ‘ljudi’ neuki i da će se s vremenom naviknuti na neko naše inovativno prostorno rješenje uvreda je za te iste ‘ljude’ koji nisu neka neodređena masa, već imaju ime i prezime, a vrlo vjerojatno uključuju i naše vlastite roditelje. Dovoljno je prisjetiti se prekrasno dizajniranih parkova u kojima već nakon par dana ljudi stvore potpuno nove puteljke prema vlastitim navikama kretanja, a arhitekti se ljute da im uništavaju kreativno rješenje!? Ljudi i njihove navike nisu nikad u krivu, krivi smo mi koji ih nismo uzeli u obzir i kroz naš dizajn samo usmjerili u boljem smjeru, umjesto da s njima borimo.
- Vidjeli smo tvoje radove…Svaki ima svoju logiku, estetiku i u konačnici – jednu priču. Kako ona nastaje?
Najteže je objasniti koliko je zapravo kompleksan proces koji stoji iza nekog od naših radova jer je na kraju ono što se broji samo finalno izvedeno rješenje. Svaki naš proces počinje od dubinskog upoznavanja smjernica i potreba klijenta (funkcionalni brief) te kroz kolaborativne radionice pronalaženje onog skrivenog insight-a i definiranje emocionalnog briefa. Prije nego išta krenemo dizajnirati, moramo još upoznati i drugi bitni faktor za uspješne rezultate projekta, a to je korisnik. Izlaskom na teren, mapiranjem navika kupaca i poslovnih procesa stvaramo širu sliku ciljeva projekta. Nastavak procesa je različit od zadatka do zadatka, a uključuje nizove brainstorminga, kolaža, uzoraka, prototipiranja, sastanaka, radionica… i sve to u nikad dovoljno dugim rokovima 🙂
- U trenutku kad si započinjao karijeru stvari su u industriji bile posložene na jedan način. Stvorio si neki skroz svoj put…što je potrebno za takvo što?
Za to je bilo potrebno puno strpljenja, malo sreće i jasna vizija. Od samih početaka karijere želio sam stvoriti multidisciplinarnu agenciju u kojoj ćemo stvarati prostore koji ne završavaju s otvorenjem i fotografijama na internetu, već s ostvarenim ciljevima koje smo u suradnji s klijentima definirali. Najlakši način za doprijeti do većeg broja ljudi kojima je ovakav pristup nepoznat je kroz rezultate, a do prvih rezultata je najteže doći. Tad, prije više od deset godina, kao mali startup koji se bori za preživljavanje, malo nam je pomogla i sreća da smo uspjeli dobiti šansu rada s prvim većim klijentom te da smo ostvarili (i premašili) zacrtane ciljeve.
- Činiš se kao izuzetno otvorena, outgoing osoba. Kako si se osobno snašao u lockdownu i generalno u ovo vrijeme kad se manje družimo?
Hahahaha… drago mi je da se činim tako outgoing osobom, ali bojim se da je to upravo ona percepcija o kojoj često govorim da je jača od stvarnosti. Nekad sam to zaista i bio, ali zadnjih godina sam sve više potpuna suprotnost. Oduvijek sam volio kuhati, a lockdown mi je došao kao naručen da se više posvetim toj strasti. Prošao sam neke fenomenalne online edukacije, eksperimentirao s novim tehnikama pripreme hrane i konačno naučio napraviti savršen omlet!
- U potpuno ‘otkazanoj’ 2020. godini Brigada je proslavila i 10 rođendan! Kakve je izazove prošla godina predstavila Brigadi?
Za početak smo morali otkazati planirani mega party za deset godina postojanja koji nam je bio iznimno bitan budući da zapravo nikad nismo organizirali samostalno pošteni agencijski tulum. Osim tog, prošla godina je počela fenomenalno, a jednako tako fenomenalno je sve i stalo u ožujku i u par dana smo se našli u prilično izazovnoj situaciji. Ostali smo praktički preko noći na ispod 10% projekata, bez ikakvih naznaka za optimizam u narednim mjesecima. Srećom, nakon inicijalnog šoka u industriji, već za par mjeseci projekti su se počeli vraćati, a neki novi dolaziti te smo godinu uspjeli završiti unutar planiranog. Međutim, kako smo prilično kompaktan tim vrhunskih individualaca, razdvojenost, izolacija, stres i izolacija dosta su utjecali na sve te su se neki dugogodišnji kolege odlučili za hrabre zaokrete u karijeri izvan Brigade.
- Je li taj reset eventualno potaknuo i tvoju vlastitu kreativnost, dao neki novi zamah? Gdje vidiš sebe i Brigadu kroz sljedećih desetak godina?
Osim što sam samoprozvani kralj omleta, otvorile su mi se neke nove vizije kamo će cijela industrija krenuti u narednim godinama, djelomično pod utjecajem pandemije koja je u pravilu samo katalizirala već pokrenute procese transformacije dizajna interijera u dizajn prostornog doživljaja. Već sad se gotovo sve tvrtke bave analizama restrukturiranja vlastitih uredskih prostora, trgovci traže nove ideje za privlačenje kupaca nazad s online-a, a stanovi su nam postali nedovoljno funkcionalni za nove tipologije rada. Ja ću još upornije raditi na tom da se promjeni svijest o važnosti utjecaja dizajna prostora na stvaranje doživljaja kod ljudi, a Brigada će i dalje pomicati granice u inovacijama i kreativnim rješenjima, još aktivnije spajajući digitalnu i fizičku stvarnost.
Foto: Sanja Tušek (Instagram)
