- Ovogodišnji nastup trebao bi biti po mnogočemu drugačiji od tvog prvog nastupa na Dori. Prije svega Angels & Demons pjesma je na engleskom jeziku, a čujemo da bi sam nastup trebao biti nešto dinamičniji. Je li s ovom pjesmom bila ljubav na prvi pogled?
Da! Zapravo bila je ljubav na prvo slušanje i odmah sam znao da se s njom želim prijaviti na ovogodišnju Doru. Pjesma je također vokalno izazovna i drago mi je da sam se morao posvetiti radu na njoj. Drago mi je da ju je i moj tim prihvatio, da sam okupio izvrsne back vokale koji će pjevati sa mnom u Opatiji. Mogu reći da mi je ova pjesma jako puno toga dala, otvorila neka nova vrata, ali sam i ja sam dao jako puno u nju.
- Otkad je pjesma predstavljena javnosti, svi bruje o sličnosti nje s pjesmom Human Rag’n’Bone Mana prozivajući te tako za plagijat. Je li radije okreneš glavu ili se objašnjavaš s ljudima?
Ne objašnjavam se ljudima, ni po ovom, ali ni po jednom drugom pitanju. Živim svoj život najbolje što znam. Bavim se javnim poslom i naviknut sam da se piše o meni i mom radu. To je normalno, nenormalno bi bilo da ne postoje reakcije jer onda očito čovjek nešto ne radi dobro. S nekim situacijama se nosim kroz humor i činjenicom da je sve to prolazno. Zato smo se moj tim i ja sjetili da moja komunikacija s publikom na društvenim mrežama bude opuštena i prirodna jer sam takav. Rezultat su humoristični videi koje objavljujemo posljednjih dana na mom profilu. Rekao bih da najbolje ideje dođu u zezanciji.
Nemam vremena, ni prostora za ljutnju ili razne obračune s ikim. To je nepotrebno gubljenje vremena.
- Kada staneš i razmisliš – koja je glavna razlika Kedže danas i prije tri godine kada se borio za svoju prvu pobjedu? Koliko si „narastao“ u ove tri godine?
Danas sam sigurniji u sebe, znam da što god se dogodi da je dobro i da će biti dobro. Sigurnost mi pružaju i ljudima kojima sam okružen te koji vjeruju u mene, moja obitelj i prijatelji. Dora je jedan događaj i manifestacija, karijera traje puno duže. Za mene je ovo jedna od stepenica mog puta kojim sam odlučio koračati i ne žalim ni za čim.
- Koje su tri najljepše uspomene koje vežeš uz period boy benda Saša, Tin i Kedžo u kojem si započeo svoje glazbene korake?
Oduvijek sam htio pjevati, a taj period i projekt u kojem sam sudjelovao su mi to omogućili. Jako sam zahvalan ljudima koji su me u tim godinama usmjeravali i savjetovali. Najljepše uspomene koje mogu navesti su svi početni koraci ozbiljnije glazbene karijere od priprema za live nastupe do snimanja albuma.
Ne bih mijenjao taj period jer volim svaki proces u kojem se nalazim.
- Posljednjih godina izdao si veliki broj prekrasnih pjesama koje su većinski nabijene emocijama. Vjerujem da svaka ima posebno mjesto u tvome srcu, ali postoji li možda ona jedna koja ti znači malo više iz nekog razloga? Neka na koju si baš posebno ponosan?
Volim sve svoje pjesme. Biram ih jer osjetim emociju i želim to prenijeti publici. Ne bih se dobro osjećao da pjevam nešto samo izvedbe radi. ‘Divlji vjetre’ mi je jako draga jer je to pjesma koja je označila jedan dio moje glazbene karijere, a i publika ju je zavoljela te je redovan dio mog repertoara. Ta jedna najdraža, za koju me pitaš, je vjerojatno ‘Srce mi umire za njom’. Posvećena je meni dragoj osobi koju sam izgubio i uvijek kad ju pjevam, pjevam s posvetom.
- Iz Rijeke si – grada karnevala. Prva asocijacija na karnevalsko razdoblje su nam krafne. Jesmo li pogodili što smo te doveli na jedne od najpoznatijih krafni u Zagrebu?
Iako sam iz Omišlja na Krku, Rijeka je obilježila jedan dio mog života i pogodili ste odabirom lokacije jer volim krafne. Zapravo volim općenito ovo prijelazno razdoblje do proljeća. Dani postaju duži i napokon se vraćamo u život. Volim radnu dinamiku, volim vidjeti da su ljudi u ‘muvingu’.
- Kakav je Kedžo privatno kada se ugase svjetla pozornice? Što te najviše veseli, a što najviše ljuti?
Privatno se volim posvetiti ljudima i hobijima koje volim, šetanju psa, mediteranskom životu uz more… Najviše me veseli da uz rad mogu imati balans s putovanjima. Volim putovati i otkrivati nova mjesta i kulture. Također, osim teretane i trčanja volim svoj miran život. Najviše me ljuti nepravda.
- Javno si progovorio o tome da se boriš s anksioznošću. Često je ljudi banaliziraju i ne shvaćaju ozbiljno. Kako si sebi pomogao i jesi li pronašao sklad življenja s tihim neprijateljem?
Prvi korak pri prihvaćanju sebe je priznati da imaš problem, a drugi je odlučiti potražiti pomoć. Smatram da ljudi banaliziraju mentalno zdravlje općenito. No drago mi je da se o tome sve više priča. Pomogao sam si tako što sam se prihvatio i odlučio svakodnevno raditi na tome. Pomažu mi jako vježbe disanja po Wim Hofu s kojima započinjem skoro svaki svoj dan. Uz njih znatno spustim razinu anksioznosti i krenem u dan s čistom glavom i dobrom energijom. To je nešto što traje tako malo (10 minuta), a znači toliko puno za produktivnost cijelog dana. Sve preporuke stvarno!
