Čim uđem u prostor, znam je li to ono što tražim
- Kako to da ste odabrali baš ovaj prostor za svoj novi ured?
Obožavam centar i kulturnu baštinu kojoj daš dah našeg vremena, ali u principu kao i u mom stanu u Šibeniku, ja idem na pravu restauraciju. Pa gledam kako da vratim izgled originalu, najbliže što možemo. Ne preferiram baš pvc, radije biram drvo i prirodne materijale.
Stan sam kupio čim sam ušao u haustor, da uopće nisam još ušao i vidio ga. Rekao sam svojoj agentici za nekretnine: „Baš me briga što je gore, ionako ću ga cijelog rekonstruirati, a ima površinu koju želim. Ali ovaj haustor je ono kroz što želim na početku i kraju dana proći.“ Tako je i bilo. Žena već navikla na mene. Hahaha. U principu ćemo ga renovirati, kako bih ja htio da izgleda, iduće godine. Napravit ću novi pod, samo moj stol ide sa mnom. On je sa mnom već skoro 15 godina. Ja sam tada nacrtao, izmjerio koliko mora biti velik da imam dovoljno mjesta za sve, i to je to. On odgovara svakom mom uredu.
- Jeste li oduvijek željeli biti arhitekt, i kako ste se za to odlučili?
Zapravo jesam. Moj djed je bio arhitekt, tako da sam stvarno od malih nogu živio s arhitekturom, nacrtima, gradilištima… Bio sam klinac koji se uvijek prije izrazio s crtežima nego s riječima. Sve me vodilo u smjeru života kojeg živim danas.
O projektima
- Najzanimljiviji i najzahtjevniji projekt na kojem ste radili? Po čemu je on poseban?
Svaki je poseban na svoj način. Radio sam na raznim stranama svijeta, u različitim kulturama, vjerama, topografiji. Naravno da uvijek ima nekih prekretnica koje su možda promijenili smjer mog života nakon što bi ih završio. Prvi veliki resident u Londonu, kninska Crkva, Expo u Dubaiju, moja Jadrija… Ono što je konstanta je to da sam u tom zadanom trenutku uvijek dao svoj maksimum. Nisam dugo na jednom mjestu, ali se uvijek vraćam u Hrvatsku. Tu će mi zauvijek biti adresa, bez obzira na kojem kontinentu radio. Mislim da najveći i najbolji projekti tek dolaze.
- Kada ste birali stanove koje ste uređivali za sebe, što Vam je bilo najvažnije? Kako znate da je to ono što želite?
Jednostavno znam, vidim ga preprojektiranog u glavi. Volim prostor i visinu. Možda sam zato uvijek u centru. Povijesne zgrade kojima s novim tehnologijama udahnem neki suvremeni vibe, a pritom restauracijama sačuvam povijesni značaj. Oduvijek težim da dam i sebe u sve to kako bi ipak nešto ostalo za neke druge generacije, da se vidi da je netko ipak pazio na nasljeđe i da je stavio u prostor nešto što je tada imperativ i potrebno.
- Koliko Vam treba na napravite koncept? Što Vam je nit vodilja pri preuređenju određene nekretnine?
Ideju imam odmah. Skiciram isti dan sve rukom i dam mojima u uredu da krenu razrađivati. Napravio sam protokol u uredu koji super funkcionira. Skica u tlocrt, nakon pregleda, presjeci, materijali, troškovnici i vizualizacije. Ovisi naravno o zahtjevnosti projekta i veličini. Ali uvijek startam s ručnim perspektivama.
Ovisi o namjeni prostora, ali je prije uvijek razgovor s klijentima, treba pametno i funkcionalno pretvoriti njihove želje u arhitekturu, a paralelno ostaviti i svoj potpis kao arhitekt.
Ključ dobrog interijera
- Kako stvoriti ugodnu atmosferu u domu?
Mislim da je jednostavnost najveća elegancija. I materijali. Ljudi unesu svoj karakter u prostor i svoje rituale. To mu daje dušu. Moj posao je napraviti elegantnu, funkcionalnu bazu koju onda korisnici prostora ili kuća nadopune sa svojim intimnim stvarima, umjetnošću, jednostavno – životom. Često imam i potpuno otvorene ruke, treba slušati klijenta, procijeniti što pokazati, a što ne. Da bi rezultat bio uspješan.
Bez tima, ne postojim
- Koji je ‘potpis’ Vaše arhitekture, a koji je prisutan u svim Vašim projektima?
U inozemstvu kažu da su to materijali, svjetlo i refleksija. Ja volim funkcionalne prostore, otvorene. Ono što se provuče kroz sve projekte je skulpturalna traka od ogledala. I moja kolekcija arhitektonskog linearnog svjetla u boji sunca. Prostoru možete skroz promijeniti karakter noću. Osvijetliti ono što želite istaknuti, ostaviti u sjeni ono što ne. Volim ambijentalnu rasvjetu, osvijetliti skulpture, naglasiti konture. Uvijek ja radim rasvjetu i biram materijale. Moj ured i kooperanti samo provedu ono što želim. Jako sam zahvalan na svom timu. Bez njih ne postojim.
- Spomenuli ste da volite čitati, koje štivo najčešće birate?
Užasno puno čitam. Čitam sve. Nemam neki žanr koji preferiram. Čitam i fantastične romane, kriminalističke i povijesne. Povijest uglavnom najviše. Ima genijalnih autora za koje se možda ne zna, volim njih otkrivati. Volim čak i crkvene knjige kroz koje je prožeta arhitektura. Svaka knjiga kroz povijest je vezana prostorom u kojem ljudi žive.
- Čiji rad u arhitekturi i dizajnu posebno cijenite?
John Lautner mi je oduvijek bio kralj svijeta. Volim arhitekte koji su se više bazirali na prostor nego na stvari unutar prostora. Dobar arhitekt mora projektirati kuću koja je funkcionalna, kojom hodaš i osjećaš se dobro. A ne prostor s puno malih prostorija koje nisu prijeko potrebne. Treba projektirati tako da bude u skladu s osobama koje će u tom prostoru boraviti. I da nema ničega previše, a da opet imaju i sunca. Ako nemaš kuću u kojoj nemaš gdje staviti usisavač ili metlu, onda ti nisi dobar arhitekt. 😀
- Koji Vam je najdraži projekt na kojem ste dosad radili?
Oni za koje imam ugovor o tajnosti. Dva su. Oba van Hrvatske. Jedan je resident, drugi muzejski paviljon za privatnu umjetničku kolekciju jednog klijenta.
- Kako birate materijale za uređenje? Što je ključno pri odabiru?
Danas se s tehnologijom obrade materijala se otvaraju neograničene mogućnosti forme i strukture. Biram ih prvo po mjestu projekta. Koristim najviše materijale s te lokacije i onda ih obrađujemo u nove forme. Volim prirodne materijale. Ne koristim plastiku i sintetiku. Ne volim agresivne boje.
Da sam kuća, bio bih Jadrija
- Što Vas ispunjava i opušta? Koja je prostorija Vaša zen-oaza i zašto?
Najviše da su ljudi koje volim dobro i zdravi. To mi je imperativ da mogu slobodno raditi i stvarati. Svi koji su mi bliski znaju da mi komad duše živi u mojoj kući na plaži. Prijatelji me zezaju da sam kuća, da bi izgledao kao Jadrija. Apsolutno je jednostavna, u sinergiji s prirodom. To je bio prvi put da nešto stvarno projektiram i gradim za sebe. Na Jadriji sam onaj zapravo – ja.
U gradu je to dnevni boravak u mom stanu koji se stalno mijenja jer je to moj arhitektonski laboratorij gdje testiram materijale, svjetlo, formu i sjenu. I kada sam u gradu, tamo sam najviše. Nisam puno na jednom mjestu. Moje nekretnine su potpuno međusobno različite i živim u njima bez nekog fiksnog rasporeda. U stanu u Šibeniku na rivi najviše pišem. Na Jadriji punim baterije, u Zagrebu radim bez prestanka na novim idejama. Svaki je dio mog karaktera.
Projektiranje prostora
- Kojem se projektu posebno veselite u budućnosti, ako smijete otkriti?
Imamo predivnih projekata u 2023. i 2024., međusobno potpuno različitih. Neke od njih ćete vidjeti. 😉
- Koja ja Vaša formula u projektiranju prostora?
Projektiram prostor po kretanju, po logici kretanja. Dođeš doma, skineš stvari, uđeš u dnevni boravak… Nikad ne projektiram na način što bih ja htio, nego moje pitanje za klijenta jest što je oduvijek htio, a nitko mu to nije mogao dati. Moraš izbalansirati i sebe, a i demografiju klijenta koja se stalno mijenja. Kad uzmem materiju svega, provedem to i u arhitekturu. To je moja formula. I moraš raditi 12 sati dnevno da bi uspio. Onaj tko je uspješan u svom poslu, zapravo mu je to život.
