Zašto bi se umjesto cilja trebali fokusirati na namjeru?

Zašto bi se umjesto cilja trebali
fokusirati na namjeru?

Namjera nije samo predmet razgovora na kavicama sa prijateljima gdje često ponavljamo kako nešto namjeravamo i kako bi nešto trebalo, ona je puno više od toga – namjera je naš put prema sretnijem i boljem životu.

Neka istraživanja pokazuju da samo osam posto od nas zaista ostvaruje svoje namjere, što nam je dovoljan razlog da pokretanje odnosno stvaranje prave namjere zahtijeva malo više vremena i pažnje, ali i znanja i pripreme.

Snaga namjere je ključan element dogovora koji sklapamo sami sa sobom i koja će nam pomoći dovesti nas do cilja kojeg želimo ostvariti, no ona ne služi samo tome. Namjera je svakako i uvjerenje i vjerovanje, odluka i odlučnost, dosljednost i volja da se nešto ostvari. Ona je poput afirmacije, pozitivna rečenica u kojoj, nakon dogovora koji se odvija unutar nas samih, postavljamo svoj cilj kojeg ćemo ispuniti kroz svoja djela i nastojanja da učinimo sve što je u našoj moći kako bi ispunili svoju namjeru.

Namjera – put prema sretnijem i boljem životu

Namjera se može odnositi na bilo koje polje u našem životu; odnosi i veze, posao, zdravlje kao i duhovni rast i razvoj. Postavljanje namjere potiče nas da otkrivamo svoje talente i sposobnosti, te potičemo sebe na kreativnost, motivaciju, strpljivost i ustrajnost.

U početku nam se može činiti kako ne postoji razlika između namjere i cilja, no u svakodnevnom životu često nailazimo na neispunjenje svojih ciljeva i pri tom nam se izmjenjuju različite emocije poput tuge, ljutnje, razočaranja, nesigurnosti, strahova i ljutnje.

Svi smo prepuni ciljeva, i obično se iz jednog rodi još nekoliko novih. Postavljamo ih prema onome što mislimo da nam treba, ili što netko drugi misli da nam je potrebno. Pri tom uzimamo u obzir bezbroj informacija koje nas svakoga dana redovito bombardiraju. No ono što nam je uistinu potrebno itekako se može razlikovati od onoga što mislimo da trebamo.

Često možemo i zamisliti, odnosno vizualizirati ostvarenje tog našeg cilja primjenjujući pri tom nemali broj tehnika kreativne vizualizacije, što nas još i dodatno motivira i potiče. No kada postavljamo cilj neprestano se dalje ispitujemo kada će se i kako ostvariti, hoćemo li tada biti ispunjeni i sretni ili što će se dogoditi ako se ne ispuni, a što nakon toga ako se ipak ispuni… i pri tom zaboravljamo osvijestiti trenutak u kojem se nalazimo i što nam je baš u tom trenutku potrebno, što se događa u našem životu sada, kao i da li je taj naš cilj uopće ostvariv pomoću naših vlastitih potencijala, mogućnosti i snage.

Upitate li se pri tom što je to što naša duša, srce i tijelo žele?

Svi mi želimo biti voljeni, prihvaćeni, poštovani, sretni i sigurni i upravo zato si ponekad zacrtamo ciljeve koji ne proizlaze iz naše najdublje i istinske potrebe. Namjere se ne postavljaju mišlju kako ćemo biti nekome ili u nečemu bolji kada postignemo određeni cilj, pa će nas tada netko prihvatiti ili ćemo imati bolji posao ili više pažnje i ljubavi, već iz želje i potrebe, one istinske koja dolazi iz nutrine našeg bića.

Postavljanju namjere prethodi nekoliko koraka, a jedan od njih je svakako prihvaćanje sebe, i svih oko sebe upravo onakvima kakvi jesu, bez okrivljavanja, ljutnje, bijesa i predbacivanja. Dok stvaramo namjeru važno je kako se osjećamo u tom trenutku te kakvu energiju osjećamo jer upravo takvu šaljemo prema van. Sve ono što se oko nas događa samo po sebi nema određeno značenje, već mi sami, na osnovu svojih vlastitih uvjerenja, iskustava, lekcija i emocija, određenom događaju dajemo značenje, i upravo o tome ovisi naša reakcija na događaj.

Kada prihvaćamo sebe i svijet oko sebe, odnosno stvarnost kakva ona jest, lakše nam je prepoznati našu pravu namjeru. Život će nam uvijek stavljati neke nove izazove pred nas, a mi ćemo im svaki puta iznova davati neko novo značenje. Našu istinsku namjeru nećemo prepoznati razumom već srcem. Kako volimo reći: „Ono nešto mi je reklo…“ – upravo to intuitivno osjećamo u svakom trenutku, „to nešto“ što nam je potrebno, kao što duboko u sebi uvijek znamo sve odgovore na svoja pitanja, samo se trebamo zapitati i slušati, i dopustiti svojoj intuiciji i svom srcu da nas vodi.

Namjeru postavljamo u sadašnjem vremenu poput afirmacije, kao da je već ostvareno;

Imam prekrasan posao u kome uživam.
Zdrava sam, sretna i ispunjena svojim životom.
Prihvaćajući i razumijevajući sebe, lakše prihvaćam i razumijem druge.

Kako ćete znati da li se krećete u smjeru provođenja svoje namjere?

Sigurno ste u životu, barem jednom, učinili nešto neočekivano, „van svake pameti“, riskantno, nešto što vas nitko nije baš podržao u tome i nešto što su vam svi rekli da ste „ludi“ ali vi ste jednostavno to učinili, jer vam je vaš unutarnji glas šapnuo da je to ono što želi cijelo vaše biće, e upravo to je taj osjećaj da idete u željenom smjeru, da ste poslušali sebe i svoju namjeru. Kada nam je taj unutarnji glas dovoljno glasan i snažan, tada naš um ne može reagirati sumnjom i kritikama i na taj način vas obeshrabriti.

Kako bi uvijek bili u skladu sa namjerama svog srca, njegujte ih tako što ćete se češće povezivati sami sa sobom, bilo kroz meditaciju ili vizualizaciju, odlazak u prirodu ili na neko drugo mirno mjesto gdje možete izdvojiti vrijeme za sebe, kako bi bili sami i u tišini. Vjerujte u sebe da biste se kretali u željenom smjeru, i upravo je to ono što čini razliku namjere od cilja, ta snaga i sigurnost koju vam daje vaša istinska namjera, osjećaj kada jednostavno znamo i da je to „to“. I tada ćemo uvijek biti to što jesmo, autentični i svoji i pri tom se podsjetiti kolika je moć kada vjerujemo, i da uvijek imamo sposobnost kreiranja svog puta prema sreći i blagostanju. I kako kaže naša draga spisateljica Lea Brezar; „Pred jasnom namjerom se i svjetovi sklanjaju“.

lakoca-zivljenja.hr
info@lakoca-zivljenja.hr

Foto: Unsplash

Učitati još
Zatvori