Ponekad jednostavno trebamo sakupiti sve one rasute dijelove sebe i polako ih ponovno posložiti u jednu cjelinu, i ono najvažnije i najteže – prihvatiti i otpustiti. I znam, lako je napisati ili dati nekome drugome savjet, ali kako se nositi sami sa sobom kada smo ostavljeni ili ostavljamo nekoga?
Upravo ono što najviše boli je ono „ništa“ što ostaje, ona praznina, zajednički trenuci koje neprestano vrtimo po glavi, riječi koje nismo stigli izgovoriti, za koje ne znamo da li ih je uopće trebalo reći ili je bolje ponekad prešutjeti. I dok se kotrljaju suze niz lice, kao da ispiremo dušu i kao da je lakše. No, svakim ponovnim uzdahom, i jecajem, sve jače boli i pokušavamo vratiti, minute, sate, trenutke, iako, negdje tamo, u dubini, znamo da je kraj bio neizvjestan i da je bolje ovako za sve, ali ona vječita pitanja -je li moglo drugačije, tko je kriv, zašto meni… No nije važno tko je kriv, ni tko je više pridonio kraju, nije važno što je bilo, ni koliko je trajalo, ono što je trenutno važno i s čime se treba suočiti je da je završilo.
Kada bi se prisjetili svih neuspjeha i svih padova koje smo prošli ili prolazimo u životu, osvijestili bi kako uvijek sve prođe, i kako god bilo teško, nekako ponovno ustanemo i krenemo dalje. Upravo u trenucima kada je vrijeme da otpustimo nekoga, trebamo se prisjetiti da zaslužujemo biti s osobom koja će nam uzvratiti osjećaje i da ne trebamo tratiti vrijeme i energiju na nekoga tko to ne zaslužuje.
Postoji nekoliko načina kako krenuti dalje, a ono što je najvažnije je uvidjeti da je vrijeme za novu stranicu. Ako je potrebno plakati, plačite, bez da se opravdavate svima oko sebe. Činite ono što vam je najpotrebnije i ono što vas veseli. Niti bol, niti suze, niti stanje u kojem ste se našli neće trajati zauvijek. Vašem tijelu i vašem duhu je potreban odmor i predah od svega što vas nije zadovoljavalo, ispunjavalo i veselilo. Neka ovaj period bude period udovoljavanja sami sebi, na način koje ćete sami odabrati.
Koliko god bilo teško, ustanite, pokrenite se, obucite, uredite, izađite iz kuće. Prošetajte parkom, otiđite u kino, na večeru, nađite se sa prijateljima i svima onima koji će pozitivno utjecati na vas. I znajte da ste sigurni bez obzira kroz što prolazili i da postoji kraj suzama, boli i patnji i preispitivanju i analiziranju. Kako vrijeme bude odmicalo i analiziranje i ponovno preispitivanje također će blijediti i ti dijelovi vas će opet oživjeti i ispuniti ćete ih novim iskustvima, poznanstvima i situacijama. Radite one stvari koje ste zanemarili ili niste pronalazili vremena za njih. Promijenite okolinu. Upišite se na neku aktivnost. Okružite se svime onime što vas potiče na pozitivne misli.
Znajte da je poglavlje koje ste zatvorili završeno i da ga nije potrebno ponovno otvarati. Lekcija koju ste naučili je savladana i spremni ste krenuti dalje upravo onda kada to osjetite. Ne morate žuriti. Potrudite se prvenstveno zbog sebe jer vi i vaš život ste na prvom mjestu i ne ovisite o nikome kako ćete dalje. Podsjetite se da vi odlučujete i da kako će biti dalje, ovisi samo o vama i vašim odlukama. Što je to što trebate mijenjati, u kojem smjeru ste se spemni promijeniti, usmjerite se na svoje kvalitete, na način kako razmišljate i kako ćete sebi poboljšati i ispuniti život.
Vjerujem da ćete putem otkriti da i nije tako loše, a niti tužno, biti sam. To su trenuci u kojima spoznajemo sebe, prepoznajemo i osvještavamo svoje potrebe i želje, i shvaćamo da ne postoji osoba koja će nam dati nešto što sami ne pronađemo u sebi. Neka to vrijeme koje budete sami, bude vrijeme u kojem ćete istinski uživati i pripremiti se na zdrave odnose ispunjene ljubavlju, radošću, povjerenjem, poštovanjem i lijepim zajedničkim trenucima. Vrijeme je da ljubav usmjerite prema osobi koja to najviše zaslužuje, a to ste vi. I učinite to odmah.
