Provela sam vas više puta kroz svoj dom i pokazala neke od omiljenih lokala i restorana.
Ali sada je vrijeme za izaći van na velika prostranstva.
Jako volim svoj dom i obitelj, ali i jako volim boraviti u prirodi. Trudimo se svako poslijepodne provesti barem u kratkoj šetnji, ali vjerujte da nema ništa ljepše od šume, livada, rijeka i jezera. Vrijeme provedeno u prirodi toliko umiruje, nestane sav stres.
Vodim vas u Kranjsku goru
Prognoza nam nije bila neka, zapravo bila je jako loša. Kiša svaki dan. Opremili smo se kabanicama i nepromočivim cipelama. Nemojte da vas loša obuća i odjeća natjera da propustite sve divote oko vas.
Išli smo s prijateljima i njihovim klincima. Svi smo bili natrpani biciklima i toplijom odjećom i obućom. Tamo je bilo barem 10-tak stupnjeva manje nego u Zagrebu.
Prva stanica nam je bila Bled. Malo previše turista za moj ukus, ali je bilo lijepo. Stajali smo pored jezera, muž je slikao mene i Tomu. Kiša je lagano padala, zagrlila sam Tomu i osjetila kako mu krulji u trbuščiću. Pa već je gladan, a nismo niti napravili pravu šetnju! Ovo je bilo za očekivati, budite spremi ako idete s klincima: jest će na svakom koraku. Sjeli smo u auto i pojeli što sam skuhala to jutro u Zagrebu, šnicle i špinat. 🙂 Ne nosim svuda hranu sa sobom, ali za prvu ruku uvijek imam nešto spremno. Već nas svi zezaju zbog ovoga, ali ne mogu ništa kad Toma ne voli restoransku hranu.
Nakon toga smo krenuli prema slapu Peričnik i pa smještaj u hotel. Prije spavanja smo odradili vožnju biciklima u kabanicama. To je bilo toliko zabavno. Toma se smijao cijelo vrijeme. To su oni trenuci koji se pamte.
Najljepši hygge momenti su u društvu
Možete biti sami, ispod dekice, piti kakao i kreirati hygge moment sami. Ali po svim istraživanjima, momenti koje najviše pamtimo se događaju s obitelji i prijateljima. U društvu.
Soba u hotelu je imala žute zidove i zavjese na cvjetiće. Zapravo, mislim da su i prekrivači bili na cvjetiće. Sve samo ne Skandi. Nije me previše diralo, ali tu večer se Toma bojao zaspati. I pitala sam ga čega se boji. Rekao je: žutih zidova. 🙂 Eto koje dobro iskustvo. Ne znam kada bi imao prilike vidjeti žute zidove, kada mama sve boja u sivo ili arktički bijelo.
Drugi dan za vrijeme doručka, pričali smo s gospođom koja radi kao turistički vodič i imala je neke Amere koji su došli na turu s biciklom. Kao taj dan voze do Bleda. Rekla nam je da su sigurno pogriješili u prognozi, a meni se pogled nije skidao s proloma oblaka na Yr.no za Kranjsku goru.
Prva točka taj dan su nam bila Belopeška jezera i nakon toga jezero Predil u Italiji. Nakon ručka smo krenuli u dolinu Soče.
You can’t be unhappy in the middle of a big, beautiful river
Sve riječi su suvišne, samo gledajte fotografije. Vrijeme nam je bilo bajno. Nismo mogli doći sebi kako nam je lijepo. Ispucala sam toliko fotografija da sam ih navečer morala prebacivati na laptop.
Sutra ujutro smo sjeli za doručak pored iste gospođe kao i prethodno jutro i pitali kako je bilo na turi biciklima. Od proloma oblaka, pljuskova i vjetra, nema što nema. Baš smo pogodili što smo se ipak na taj dan maknuli s druge strane planine. Uvijek imate izbor.
Zadnji dan smo proveli baš u mjestu Kranjska gora. Cijeli dan smo vozali bicikle po suncu. Vozili smo do jezera Jasna. Koji pogled, i još kava pored jezera. I Tomin skok u jezero!
Evo sada bih se odmah tamo vratila. Bili smo okruženi jednostavnošću, prirodom i ugodnim društvom. Nema zvonjave telefona, nigdje se ne žuriš. Možeš se skroz opustiti i uživati u svakom trenutku. Hygge je zapravo izrazita usredotočenost na konkretna zbivanja, misli van ne lutaju, pričate, slušate i smijete se. Uživate u trenutku.
Toma me pitao možemo li ostati i četvrti dan.
We have an unknown distance yet to run, an unknown river to explore
Ali ne treba očajavati ako ne možete boraviti u prirodi svaki puta kada biste htjeli. Zato Skandinavci i unose toliko prirode u domove. A to ostavljam za sljedeći post kada se opet vraćamo k meni doma.
