Sjećate se priče o Pinokiju?
Često sam upravu tu priču čitala svom sinu kada je bio mali, i nekako sam ga još od malena učila da je iskrenost jedna predivna osobina, koju, na žalost, ne posjeduju svi…
Niti je doživljavaju kao nešto što je iznimno potrebno. Najvažnije je prvo biti iskren prema sebi, a onda i prema svima oko sebe. No, većina zapne već na ovom prvom koraku – istini prema sebi.
Svi smo se susretali sa lažima tijekom naših života, neki sa malo više, a neki sa malo manje, no sigurno ne postoji osoba koja nije osjetila laž na svojoj koži ili koja je lagala drugima. Istraživanja pokazuju da čak i mala djeca znaju jako dobro lagati, no isto tako i da ne postoji puno ljudi koji mogu prepoznati kada je netko neiskren prema njima.
Zašto lažemo?
Sigurno se slažete i da nije nimalo lijep osjećaj kada vas netko laže, točnije gleda vas u oči i laže i potpuno je siguran u opravdanost svojih laži ili ono još gore, ne smatra da čini bilo što loše dok izgovara rečenice u kojima od istine nema niti traga. Doista je bolno i ponižavajuće živjeti sa osobom koja ima ozbiljan problem sa laganjem, no iako je naš odabir da to ‘podržavamo’ ili ne, nije lako izaći iz začaranog kruga laži pogotovo kada nemate dovoljno hrabrosti, samopouzdanja i ljubavi prema sebi, pa se nadate da će se ta osoba ipak na kraju promijeniti. Činjenica jest da neće, ukoliko niti najmanje ne uviđa problem, a vi uvijek možete odabrati ostati u odnosu sa osobom koja laže ili otići.
Postoje različiti tipovi ljudi, pa tako i različiti tipovi laži kao i motivi za laganje. Nekima je laž sredstvo da bi se materijalno okoristili, drugima je cilj povrijediti ili izigrati drugu osobu, trećima je laž čista zabava i način života, dok četvrti nastoje nekog ili sebe same izvući iz neugodne situacije. Ponekad mislite kako druga osoba neće podnijeti istinu, pa se pod tom isprikom opravdavate kako ste željeli nekoga zaštiti, no sve u svemu, vrlo često, sviđalo vam se to ili ne, ljudi se služe lažima na svim poljima i u svim situacijama.
Koliko su bezazlene dječje laži?
Još kada smo mali slažemo ponekad roditeljima, zbog toga da izbjegnemo ‘kaznu’ za neku nepodobštinu ili loše ponašanje. Djeca sa dvije ili tri godine nisu baš vješta u tome, i lako ih je otkriti, ona sa pet ili šest postanu vrlo dobri u sakrivanju istine. Ukoliko roditelji ne reagiraju u najranijoj dobi, vrlo lako se može dogoditi da to preraste u određeni obrazac ponašanja kod djece, koji kasnije kao odrasli ljudi često pribjegavaju upravo takvom načinu ponašanja nerijetko u većini životnih situacija.
Danas, nimalo olakotna okolnost, je virtualni svijet koji je laž proširio na jednu sasvim novu dimenziju. Druženje po socijalnim mrežama pojačava sklonost laganju – od kreiranja lažnih profila i objava, preuzimanja tuđih identiteta, neiskrenih komentara po forumima do kopiranja tuđih sadržaja iz čega, na žalost, ne može izaći ništa pozitivno i dobro, no svatko je odgovoran za svoja vlastita iskustva kao i ponašanje, te preuzimanje odgovornosti za sve ono što čini, kao i za ono što ne čini.
Tko su najveći lašci?
Psiholozi koji proučavaju laganje kažu da su najveći lažljivci oni koji tvrde da nikada ne lažu. Roditelji lažu djeci kao i djeca roditeljima, često se susrećemo sa lažima koje upućujemo liječnicima, a stručnjaci smatraju kako su životopisi u prijavama za posao prepuni laži, odnosno pretjerivanja.
S one druge strane, život je jednostavniji i lakši zbog malih, dobronamjernih, kako volimo reći ‘bijelih’ laži poput; „Sviđa mi se tvoja frizura.“ ili „U ovome uopće ne izgledaš loše.“ Nekom će uljepšati dan, a nismo učinili ništa loše da bi se trebali kriviti ili kajati radi toga.
No, kada te laži prerastu u velike laži, najčešće su to laži onima koji su nam najbliži, obitelj, prijatelji ili partneri. Često mislimo kako imamo sposobnost prepoznavanja laži, upravo kod bliskih osoba, računajući pri tom na ‘kartu’ da ih jako dobro poznajemo, no pri tom zanemarujemo činjenicu da isto toliko i oni nas dobro poznaju, čime savršeno uspijevamo izbjeći ponašanje koje bi moglo probuditi sumnje u onom kome lažemo.
Vjerujem da će se ipak svi složiti, ili bar većina, da često čuju laži, kao i da sami posegnu za ‘zaobilaženjem’ istine ili čak čistim lažima, dok će neki reći da je to stvar lukavosti i vještine, no nekima je to ipak navika. Prešučivanje također može biti jedna vrsta laži, što lijepo kaže I. S. Turgenjev: „Istina koja nije izrečena u pravo vrijeme, gora je od laži“. No, kakve god bile, male ili velike, laži su uvijek laži, a s kojim se to lažima susrećemo u vezama, pročitajte u idućem blogu.
lakoca-zivljenja.hr
info@lakoca-zivljenja.hr
Foto: Unsplash
