Moj omiljeni duhovni učitelj, autor i motivacijski govornik kaže; „Svrha života je postizanje sreće. Sreća je cilj svih ciljeva. Većina ljudi smatra da sreću uzrokuju uspjeh, gomilanje bogatstva te održavanje dobrog zdravlja i dobrih odnosa.”
“Društvo čini golem pritisak na usvajanje stava da ta postignuća znače isto što i postizanje sreće. Međutim, to je pogreška. Uspjeh, bogatstvo, dobro zdravlje i zdravi odnosi posljedice su sreće, a ne njezini uzroci.“
Postoji li uopće neki univerzalan recept za sreću? Jedini točan odgovor na ovo pitanje je: naravno da ne postoji! Da, ne postoji onaj koji pristaje svima, kao što nema niti uputstva po kojima treba ići korak po korak i na kraju ako ste ih dobro pratili uspješan rezultat je neizbježan.
U našim razmišljanjima i premišljanjima, većina dolazi do zaključka da sreća dolazi kada posložimo određeni segment u životu kao posao, odnos, vezu, brak, financijsku konstrukciju, kuću, stan, auto, a onda i kada se i većina toga konačno posloži i dalje smo nesretni. Ili kada posložimo jedan dio, drugi se opet uruši ili u nekom trenutku sruši se, baš sve, pa čak i više puta u životu. I tako jedan korak naprijed, dva unazad i pitamo se ima li to sve uopće smisla?
Možemo li sgledati širu sliku?
Prvi korak, što je ujedno i jedino ispravno, je zagledati se u sebe i pitati se koliko smo u stanju prihvatiti situacije u kojima smo se našli i da li možemo sagledati širu sliku. I uvijek se radi o onom najtežem dijelu za savladati, a to je svakako prihvaćanje. Zašto nam je to uvijek tako teško? Zato jer je najteže prihvatiti sebe i priznati si da sve kreće od nas, a ne od okoline i utjecaja kojeg ona ima na nas. Nije stvar u vanjskome svijetu, nije problem u drugima, već u našim uvjerenjima, u našim kočnicama i u našem egu koji nas stalno podsjeća na to.
Kada nismo spremni sami sebi priznati vlastita ograničenja, pogreške i mane, skloni smo okrivljavati druge za ono što se dešava nama. Svaki izazov kojeg nam život stavi na put uči nas nečemu i kada ga ne savladamo ponavljat ćemo lekciju dok ne naučimo. Nerijetko tada preskačemo preko problema i odgađamo njihova rješenja u nadi da će se nešto brže posložiti ili riješiti.
U svojim mislima stvaramo svoje idealne slike, zamišljamo druge kako bi trebali izgledati njihovi postupci, što bi oni trebali u određenim situacijama raditi i govoriti, i sve to onako kako nama odgovara prema našim potrebama i očekivanjima, a onda ostajemo jako razočarani kada nije tako kako smo zamislili. A to sve je neprihvaćanje drugih zato jer nismo spremni prihvatiti sebe kao prvo. Tek kada smo spremni prihvatiti tada to mijenja našu percepciju i naše okolnosti. Dopuštamo drugima da budu ono što jesu, prihvaćamo da smo različiti, da na iste stvari postoji onoliko pogleda koliko ljudi gleda tu istu stvar, da postoje različitosti i nije uvijek nužno da smo u pravu.
Promjena ne dolazi preko noći
Ništa se ne događa preko noći i ne postoji taj čarobni štapić, kao ni dobra vila koja će napraviti promjenu u jednom trenu. No postoji, ono nešto, što dolazi iznutra, ona želja, volja, snaga ili kako god to imenovali, što ti ne da da odustaneš, što te tjera naprijed, što ti šapne kad ujutro otvoriš oči, da još imaš razloga za ustati, boriti se, dati, primiti, voljeti, smijati se.
Prolazeći godinama svoje lekcije, naučila sam biti sama, nisam željela, nisam mislila da ću morati, ali u jednom trenutku u životu dogodi se preokret i uvidiš da je to jedini način za krenuti, možda iz početka, a možda samo krenuti jer ti se čini da sve stoji i ti zajedno sa svim tim. Pokupiš ono što je ostalo od tebe nakon svih valova i brodoloma, i naučiš plivati u oluji tražeći kopno kojeg dugo nije bilo na vidiku. I kad misliš da je svemu kraj, odjednom ugledaš svjetlo i shvatiš da u stvari sve tek počinje.
Nakon svega, kad posložiš sebe, kad u sebi pronađeš način da izraziš ono najbolje zbog čega si došao na ovaj svijet, kada spoznaš da postoji viši razlog za sve, i da je život doista lakoća postojanja bez obzira kako se težak, nemoguć i beznadan činio, pa čak i bez obzira koliko dugo je bio takav, dolazi nagrada. Za sve ono što si činio dobro u životu, za sve ono što si dao bez očekivanja, za sve ono što si uložio i za sve ono u što si vjerovao kada nitko drugi nije bio tu da vjeruje s tobom i u tebe. I tada spoznaš sreću unutar sebe i shvatiš kako ona nije uvjetovana ničim izvana, i to je jedini dobar i zdrav temelj na kojem možemo izgraditi sretan i ispunjen život kakvom svi težimo.
lakoca-zivljenja.hr
info@lakoca-zivljenja.hr
Foto: Unsplash
