Što kada osjetite ponekad da ljudi oko vas nisu iskreni prema vama, iako su tu kraj vas, kažu da im je stalo, da vas vole, a vama se ipak čini da to nije tako i da samo koriste vašu blizinu kako bi se osjećali bolje sami sa sobom ili kako bi dobili na lažnoj važnosti?
Ponekad tako uistinu i jest, jednostavno ostajući „u kontaktu“ s vama vole ono što dobivaju od vas, odnosno ono što „uzimaju“ kada i kako im paše. Vole vašu pažnju, spremnost da budete tu za njih, vašu pomoć neovisno o načinu na koji je pružate i to im čini da se osjećaju dobro u pogledu na sebe i da imaju osjećaj veće vrijednosti.Vaša vrijednost nije u tome s koliko ste osoba okruženi u životu niti ovisi o tome koliko vas ljudi trebaju i koliko im pomažete i pružate.
Nema potrebe da se osjećate loše radi toga i nemojte da vas ovo rastuži jer takvi ljudi će u trenutku kada pronađu nekog drugog tko će bolje upotpuniti njihove „praznine“ jednostavno otići i to isto što su „uzimali“ od vas, nastaviti sa tom drugom osobom. Voljeti, brinuti se i pomagati drugima je uvijek lijepa stvar i to samo znači da ste svjesni svojih vlastitih vrijednosti i ne bojite se to podijeliti s drugima. No, dijeliti sebe nije kao što dijelite hranu ili bilo koju drugu stvar. Poanta je da svakako trebate biti tu za ljude do kojih vam je stalo, ali ne stavljati sve njih i njihove potrebe ispred sebe, zanemarujući pri tom svoje vlastite, žrtvovati se i dozvoliti svima da vas „konzumiraju“ kako i kada kome odgovara.
Pravi osobni rast se odnosi na to da pomognete ljudima da pronađu svoje vlastite potencijale i odnose se prema sebi i drugima s pažnjom i ljubavlju. I to možete tek kada ste svjesni sebe i svojih vlastitih vrijednosti. I to naravno ima svoje granice, a one su upravo u tome da ne poklanjate dijelove sebe u potpunosti i ne odričete se onoga što jeste da bi udovoljili nekom drugom. Problem leži u očekivanju da ćete to isto dobiti zauzvrat, a to nije ljubav. To je samo maskiranje vaših osobnih potreba, a podsvjesno tražite i uvjeravate druge da su dužni ispuniti vaše potrebe u razmjenu što ste im dali. Tu se radi o sebičnosti, a nikako o ljubavi.
Sebičnost i egoizam nikako nisu načini na koje volite sebe. I često ljudi brkaju te pojmove. Ako ste sebični i pri tom mislite samo na sebe zanemarujući ljude oko sebe, to ne znači da se volite, baš naprotiv. Kada ste u ljubavi sa sobom tada se lijepo odnosite ne samo prema sebi nego i prema svima oko vas bez obzira da li vam neki odnosi odgovaraju ili ne. Nitko vas ne može bolje voljeti od toga kako se vi sami volite. A da biste se voljeli, prvo se trebate prihvatiti, i dok to ne shvatite bit ćete upravo poput tih drugih – velike praznine koje usisavaju sve kako bi se nahranile i osjetile ljubav i pripadanje. Iako je sve to nesvjesno, u određenom trenutku potaknuti životnim okolnostima, većina i postane svjesna, netko pokuša promijeniti, a netko ostaje u toj ulozi jer mu tako odgovara i ne zna da može drugačije. Upravo zbog toga i činite “pogrešne” odabire u vezama i odnosima općenito.
Dok god tražite ljubav i pripadanje od nekog drugog, nikada nećete biti u potpunosti sretni. Sve kreće od vas samih, pa tako i ljubav. Ona nije negdje drugdje, u vama je. Budite poput zvijezda, njima nije potrebna svjetlost niti ljubav druge zvijezde da bi sjale. Lijepe su i žive iako su same za sebe i nikada im ne ponestane svjetla. Pa tako i mi ljudi jednom kada pronađemo svjetlo i ljubav prema sebi unutar sebe, možemo iskreno voljeti i druge oko nas.
I sjetite se kada se žalite kako ste cijeli život dobri, pomažete svima, dajete sve od sebe, a uvijek dobijete nešto „loše“, da ljubav i dobrota uvijek pronađu svoj put, vrati nam se i dobro i loše, i zato dajte uvijek najbolje od sebe, nebitno u kojem trenutku, s kim, niti gdje, budite uvijek svoja najbolja verzija sebe – isplati se.
