Uz dvoje male djece na kraju dana moje je tijelo umorno. Zapravo Umorno, s velikim U. Radno vrijeme mame 24/7. Otac na službenom putu – često.
Nerijetko mislim, da poput indijskog božanstva imam dva, tri para ruku. Zvuči poznato? Ako da – na pravom ste mjestu, nastavite čitati…
Tako jasno se sjećam tog veličanstvenog trenutka kada sam prvi put postala MAJKA. Zaista je na trenutak cijeli moj svijet stao, diveći se sićušnom stvorenju. 2.650 g veličanstvenosti! Ta-dam! Najljepša beba u svemiru! A vas odjednom svi zovu MAMA. Niste više trudnica, niste pacijentica, niste gđa. Muževo Prezime nego MAMA! Dosegli ste uzvišeni status majke. Osjećate se kao da nitko nikad prije vas, nije rodio dijete. Ne pretjerujem. Sjetite ćete se mojih riječi s knedlom u grlu i suzama u očima kad vam budu pružali vaš veličanstveni smotuljak. Nikada baš nikada nećete zaboraviti taj trenutak. Snagu te prekrasne pozitivne energije pohranite negdje u sebi. Otisnite je u svaku stanicu sebe. Trebat će vam kao gorivo. Zbunjujem vas? Objasnit ću kasnije, sada samo zapamtite. Istina je ono što vam govore; od tog trenutka VIŠE NIŠTA NEĆE BITI KAO PRIJE. I neće. Logično je da neće. Bit će bolje! Bit će više, jače, intenzivnije, brže, bit će zagarantirano LUDO!
Od pomisli na to ludilo sam se pogubila u mislima. Gdje sam ono stala – … da, nekoliko mjeseci nakon veličanstvenog rođenja bebe i imenovanja tebe prvom majkom na Zemlji. Možda je prošlo i nekoliko godina pa si poput mene i drugi put postala prva majka na Zemlji. (Osjećaj je jednako veličanstven kao i prvi put)
Eau de dinstani poriluk
Dakle, sjediš u trenirci zaflekanoj jasno, masne kose i na obrazima osjećaš težinu podočnjaka. Tvoj jedini parfem već dulje je vrijeme Eau de dinstani poriluk. Sat pokazuje 6:13, tvoj najmiliji Cendravac cendra, a ti vapiš za šalicom kave i 5 min mira da je popiješ. Klišej? – Ne! Gola istina! Kad smo kod golotinje rado bi se istuširala bez publike koja u kadu ubacuje tvoj kist za rumenilo i autiće na baterije.
Google ti je najbolji prijatelj i jedina “odrasla osoba“ s kojom komuniciraš dok upisuješ fraze poput – najbolja zdrava kuharica za bebe, što je to quinoa, proljev kod petomjesečne bebe, kada uvesti jaja u prehranu, najbolji pedijatar u svemiru, gliste u vrtiću i slično. U frižider spremaš toplomjer, a putar gurneš u mikrovalnu. Ne izmišljam! Jednom sam kruh s namazom namijenjen starijem, gurala u usta mlađem kojem još nije izbio 1. zub. Ajde jedaan griiiz! Kako ono kaže Gobac? Mozak bye bye. (Samo što se ne osjećaš baš high… jedino ako se pare dinstanog poriluka računaju).
I mama treba vrijeme za sebe
I tako dan po dan doguraš do umora s velikim U. I što ti onda treba? – Panic room! – Znam, ali to nemaš. Predlažem plan B. Sjedi, čitaj i pamti – ona spomenuta prekrasna pozitivna energija koja ti je darovana kada si postala majkom i koju si spremila negdje u sebe – izvuci je na površinu. Sada je koristiš kao gorivo. Prvo se podsjetiš koliko si sretna što je Cendravac došao k tebi i učinio te majkom, podsjetiš se koliko ga voliš i koliko te Cendravac voli. Sjediš? Čitaš? Onda se podsjetiš koliko sebe voliš. U tu svrhu svako jutro čitas slova jedne pametne majke Dankinje:
„U zrakoplovima posada uvijek daje upute majkama, kako u slučaju prisilnog slijetanja ili opasnosti, prvo sebi na usta stave masku s kisikom, a tek onda djetetu. Prvo majka mora biti sposobna slobodno disati, kako bi to isto mogla osigurati svome djetetu.“
Koristiš spremljeno gorivo i započinješ prisilno slijetanje. Uzimaš telefon i zoveš muža, mamu, sestru, svekrvu, prijateljicu i kažeš: “Moram prisilno sletiti – molim pomoć”. U prijevodu: Hitno trebam sat-dva ili jedan cijeli dan za sebe. Trebam odmak bilo kakvog sadržaja. Šetnju prirodom, kavu s prijateljicom, blejanje u prazno, masažu. Trebam druženje s odraslim ljudima. Trebam štikle i ruž. Ili štihaču i čizme. Što god voliš. To je vrijeme za tebe.
Vrijeme u kojem ćeš se vratiti sebi i biti bolja majka Cendravcu. Općenito bolja u odnosu prema sebi i drugima. Nemoj misliti da moraš i možeš baš sve. Ne moraš i ne možeš i nitko to od tebe ne očekuje. Znam lakše je misliti suprotno jer onda imamo dežurnog krivca za svoje nezadovoljstvo. Ne uspoređuj se s drugim majkama. Ti si ti. Ne zaboravi u cijelom tom metežu na sebe i svoje potrebe. Zaboraviš li na sebe polako ćeš zaboravljati i na svoju obitelj i sve lijepo što obitelj donosi.
Poštuj i voli sebe i organiziraj se za prisilno slijetanje kad god je potrebno!
Puse i zagrljanci iz Veselog Kaosa Majčinstva. Pratite me na stranici Happy Tree, Facebooku i Instagramu.
Foto: Tajana Knez
