Što ako stalno govorite da ste umorni od svega i svakoga, da su svi drugi krivi za vaše neuspjehe, padove i poraze, ne možete preuzeti odgovornost za svoje postupke i nemate mogućnost spoznati kako sami sebi i svojoj okolini kradete životnu energiju?
Svatko od nas ima urođeni mehanizam preživljavanja koji nam omogućava kada se nalazimo u izazovnim i teškim trenucima u životu da se oslonimo instinktivno na svoje snage pronalaska najboljeg rješenja.I upravo ta rješenja dolaze iz onog našeg istinskog i prirodnog, a ne iz ega, i zato uvijek rezultiraju dobrim i dugotrajnim rezultatima.
Iako je taj mehanizam, kod nekih ljudi, jak i otporan, kod nekih drugih je slab i oštećen jer su bili nezaštićeni kroz životne traume gdje nisu imali podršku koja im je u tim trenucima bila potrebna, bilo da se radi o roditeljskoj podršci koja je izostala te nisu uspjeli izgraditi samopouzdanje i vjeru u sebe, ili pak s druge strane su ih roditelji pretjerano štitili. I zbog toga energija tih ljudi je preslaba da bi se mogli osloniti na vlastite resurse.
Takvi ljudi svoje odluke i postupke u životu donose na temelju ega što ih navodi na poteze koji ih dodatno ugrožavaju. I tako nastaje identitet žrtve gdje je uvijek netko drugi kriv za sve ono što je u njihovim životima po njihovom mišljenju krivo. Prebacuju odgovornost na druge, odlučivanje prepuštaju drugima misleći kako će napraviti bolje od njih samih ili razmišljaju na način da će se stvari u životu posložiti same od sebe.
Život u kojem glavnu ulogu imaju svi drugi osim nas samih nikad nije po našoj volji te nastaje duboko ukorjenjeno nezadovoljstvo, nezainteresiranost i frustracije što često donosi neravnotežu i na fizičkoj razini. Svatko od nas je svjestan svog nezadovoljstva i na neki način ga ima potrebu riješiti, no problem je u tome što većina ljudi ne zna odakle dolazi njihovo nezadovoljstvo, zašto i kako im se nešto događa i tako nagomilanu negativnu energiju proiciraju osim na sebe i na svoju okolinu. I to čine na način da se stalno žale na nešto i na nekoga, uvjereni da su u pravu i da se nepravde događaju samo njima, svi su drugi krivi za njihove neuspjehe i frustracije te ugnjetavaju druge svojim pričama kako bi privukli pažnju na sebe.
Na taj način žele u drugima izazvati osjećaj odgovornosti i krivnje za situacije u kojima se nalaze ne bi li se oslobodili tereta kojeg nose i tako kradući energiju drugima pokušavaju vratiti dio svoje izgubljene energije.
