Ljubav? Tu snažnu i razigranu energiju isprepletenu emocijama susrećemo u knjigama, filmovima, umjetnosti i nadasve, fotografiji. Fotografije su ultimativni suveniri koji pričaju stotinu priča sanjivih i romantičnih trenutaka, uhvaćenih za vječnost. Službeno je krenula sezona vjenčanja, a ljetno vrijeme idealan je izbor.
Budući da je fotografija nešto osobno i intimno, potrebno je odabrati idealnog fotografa za ovaj važan dan koji će osigurati uspomene za cijeli život. Upoznajte Memory Lane studio iza kojeg stoji Martina Babić. Osim ljubavi prema fotografiji, Martina je ljubiteljica mačaka, punk koncerata, craft piva i boravka na otvorenom.
Martina ističe da joj je zaručnik Zlatko najveća podrška u svemu, a ukratko nam je ispričala i kako je došlo do ideje za brend. „Obzirom da glazba ima veliki utjecaj na moj život, nekako sam ju htjela povezati sa svojim izričajem i načinom života. Nisam htjela tipična bazična imena nego se naziv nametnuo od jednog njujorškog punk hardcore benda H2O i njihove stvari Memory Lane. Slušala sam ju dok sam pisala svoje planove i ideje i odmah mi je sjelo ime za moj studio, rekla sam to je to, ime imamo, ajmo dalje“.
Memory Lane studio
- Kada i kako si počela s profesionalnom fotografijom i je li tvoja želja oduvijek bila fotografirati vjenčanja?
Oduvijek me privlačila fotografija, a ta ljubav se pojačala kad sam prije 12 godina upoznala svog sadašnjeg zaručnika koji je studirao fotografiju. Profesionalno sam se počela baviti prije 3 godine i dosta hrabro sam se bacila u to, jer osim amaterskog fotografiranja, nisam imala iskustva. Kuhalo mi se u glavi neko vrijeme da otvorim nešto svoje, a otkaz na uredskom mjestu mi je bio pokretač svega.
Jednostavno sam odlučila sad ili nikad i bacila se u to. U vjenčanju sam se najviše našla jer volim hvatati emocije ljudi, bilo na plesnom podiju, bilo na samoj ceremoniji vjenčanja. Ukoliko je moguće, volim odraditi i first look, gdje su mladenci sami.
- Što je potrebno i koliko je teško izdvojiti se od drugih fotografa koji se bave fotografiranjem vjenčanja?
Prije nego što sam službeno krenula, moje ime se nije nigdje povezivalo sa fotografijom, tako da mi je u početku bilo malo teže krenuti, ali možda je prednost bila ta što dolazim iz malog grada gdje nema puno fotografa, pa mi je iz tog razloga bilo lakše se prvo prikazati na svojem području, a kasnije i na širem području jer sada 90% vjenčanja odrađujem van mojeg područja, što mi je izuzetno zabavno jer volim upoznavati nova mjesta, lokacije i običaje.
Mislim da je potrebno da se prvo odredi stil fotografija, a to se jedino može postići eksperimentiranjem i vježbom. Jednom kad se pronađe onaj stil koji fotografu prirodno leži, onda izdvajanje od drugih fotografa i nije toliko teško jer mladenci samim pogledom na sliku mogu zaključiti da je moje autorsko djelo.
- Pamtiš li još uvijek prvu svadbu na kojoj si radila i vežeš li uz ta prva profesionalna iskustva neke zanimljive anegdote?
Većina nas koji krenu u te vode, barem tako ja mislim, obično krene sa fotografiranjem svadbe nekih svojih bližnjih, tako sam i ja fotkala vjenčanje svoje prijateljice, bila je mala i slatka svadba, jedna od najdražih. Nešto što mi se jako urezalo u sjećanje je bilo prošle godine, kada je leptir uletio na ceremoniju u crkvi, od niotkuda, kada je već mrak brzo padao, pred zimu. Mladenac je izgubio mamu i ja sam kao i gosti, shvatila to kao znak da je ona s njime na taj dan, i na kraju je taj leptir sletio mladoženjinoj tetki na prst i tamo ostao neko vrijeme, što me u sekundi rasplakalo.
- Kako bi danas opisala vlastiti stil wedding fotografije, kakvu estetiku preferiraš? Crno-bijele fotografije ili u boji?
Još izgrađujem/nadograđujem neki svoj stil, ali volim da prevladavaju tople i bogate boje. Više sam fan fotografija u boji, ali crno bijele fotografije daju taj neki posebni touch na određenim fotografijama. Volim jednostavne fotke, bez puno obrade, sa puno prirodnog svjetla. Naginjem prema tom „sirovom“ opuštenom stilu, bez puno namještanja i poziranja, bez uljepšavanja i usiljenih emocija. U fotografiranju vjenčanja mi je draži taj neki nevini, romantični stil, bez nategnutog osmijeha, jednostavno volim da fotografiranje prođe što opuštenije.
Ljubav i prijateljstvo
- Koliko su za dobre fotke s vjenčanja bitne kvalitetna oprema, kao i obrada fotografija?
Većina će reći da oprema nije toliko bitna, koliko je bitno da se znaš koristiti onom opremom koju posjeduješ. Moje mišljenje je da je oprema bitna jer ima situacija gdje manje kvalitetna oprema nije dovoljna, npr u tamnoj prostoriji bez puno svjetla a i sama preferiram koristiti prirodno svjetlo više nego umjetnu rasvjetu. Volim da su moje fotografije true to colors, da je koža lica prirodna, ne volim previše eksperimentirat sa obradom. Dron je tu da da neku drugu perspektivu stoga volim i njega koristiti.
- Kako se pripremaš na dan vjenčanja i kako izgleda jedno vjenčanje iz tvoje perspektive?
Dvije najvažnije stvari taj dan su – pune baterije i prazne kartice. Par dana ranije pripremam sve, provjeravam opremu, punim baterije, za sve moram imati backup u slučaju da nešto krene po zlu. Po prirodi sam overthinker, uvijek me hvata mali stres, kakvo će vrijeme biti, hoće li sve proći ok, što je zapravo i normalno ali zato se par dana prije vjenčanja volim čut sa mladencima za zadnji finalni dogovor.
Volim napraviti jednu priču od vjenčanja, koja kreće od pripreme mladenaca, praćenje kroz cijeli dan i dokumentiranje svega. Obzirom da taj dan ništa ne ide po planu, volimo dogovoriti jedan dan poslije samo za session gdje možemo izabrati više lokacija, kada imamo i više vremena i obično su tada mladenci puno opušteniji jer je stres iza njih.
- Najdraže destinacije u Hrvatskoj za wedding fotografije?
Lokacija uvelike utječe na fotografiju kao i vremenske prilike. Hrvatska je puna vrhunskih lokacija za fotografiranje, a izdvojila bih Istru i njene šarmantne gradiće u unutrašnjosti. Volim i drugačije lokacije u prirodi, ali trenutno najdraža lokacija gdje smo fotkali mladence mi je Zavižan, jer je bila izazovna i drugačija.
- Kako izgleda proces bookiranja vas kao fotografa za vjenčanje i koliko vam je bitno upoznati mladence unaprijed?
90% upita klijenata dolazi sa društvenih mreža, iz raznih krajeva. Ukoliko se mladenci odluče za nas, svakako mi je bitno upoznati ih prije ukoliko je moguće. Najčešće su to kave gdje je opuštena atmosfera, jako mi bude drago kada nam dođu mladenci koji imaju sličnu vibru kao i mi.
Mislim da je jako bitno upoznavanje prije, jer to puno utječe na kvalitetu posla. Mladenci su opušteniji, više si nismo “stranci”. Na tim kavama pokušavamo proći kroz sve bitne detalje, da nas upoznaju, i da mi njih upoznamo i njihov način života i poglede.
- Mladenci su često ukočeni ispred objektiva, imaš li neki trik kako ih opustiti?
Ono što sam maloprije pisala, jako mi je bitno upoznati ih prije, i pristupiti im na friendly način. Mislim da proces “opuštanja” mladenaca kreće već od te prve zajedničke kave/pive gdje se bolje upoznajemo i odmah mogu vidjeti kome treba više da se opusti, a tko je “prirodan talent”. Dobra muzika u pozadini, smijeh i puno slobodnog kretanja uvijek učine svoje i na kraju se i oni ukočeni opuste.
- Što te u cijelom tom iskustvu fotografiranja vjenčanja, na kraju dana, najviše veseli?
Kada uspiješ sve ishendlat taj dan i kada jedva čekaš da sjedneš drugi dan za komp i pošalješ sneak peek galeriju, kada obradiš sve fotografije. Kada na kraju svega, zaključiš jednu priču, sa isporukom fotografija i bookova i kada dobiješ pohvale za svoj rad, to mi je najdraže u ovom poslu.
And they lived happily ever after…
Foto: Memory Lane studio
