Što se to trenutno događa? Ne znam. Kao i svi razmišljam i promišljam o neizvjesnoj situaciji u kojoj smo se našli globalno i osobno. Nisam od teorija zavjera, niti traženja krivca za nastalu situaciju, više zauzimam stav što iz ovoga možemo naučiti.
Da ne recikliram stvari koje ste već sigurno pročitali, pisala sam o dvije teme koje sam primijetila prateći društvene mreže i portale. Kod većine ljudi ova situacija je aktivirala osjećaj da nam Zemlja „vraća“ za bahato ponašanje te s druge strane zahvalnost za sve što imamo.
Jesmo li odvojeni od prirode?
Već stoljećima čovječanstvo uzima prirodu zdravo za gotovo tretirajući je kao divljinu odvojenu od čovjeka. Sir David Attenborough, čovjek koji nam je na male ekrane donio sva čuda i magiju našeg planeta, rekao je da svijet kakav je nekoć postojao više ne postoji “Ja sam doslovce iz druge geološke ere. Rođen sam u holocenu, razdoblju klimatske stabilnosti od 12.000 godina koje je omogućilo ljudima da osnuju naselja, uzgajaju stoku i stvore civilizaciju. Holocen je završio. Edenski vrt više ne postoji. Svijet smo toliko izmijenili da znanstvenici kažu kako smo sada u novom geološkom razdoblju, antropocenu ili Eri ljudi”.
U toj Eri ljudi, svijet je užurban i poprilično stresan. Ljudi su zaboravili da nisu odcjepljeni od prirode te da se sve promjene u njoj odražavaju i na čovječanstvo. Nekontrolirani materijalizam društva, konzumerizam bez granica i promišljanja, glad za imanjem i bespoštednim iskorištavanjem prirodnih resursa doveo je Zemlju i čovječanstvo do kraja jedne ere. Prošle godine su masovno gorile šume, gorile su Australija, Rusija, Afrika, gorila su i pluća Zemlje, Amazona. Bilo nam je žao, ali to se događalo tamo negdje daleko, bez potrebe da djelujemo i mijenjamo naše navike koje su (in)direktno dovele do tih katastrofa. Čovječanstvo će tražiti nebrojene razloge da ne mijenja navike i stavove, ali čovjekovo razaranje prirode je i razaranje samoga sebe. Sada „gore“ naša pluća. Naučili smo ovih dana da COVID-19 napada upravo pluća, oduzima nam dah. U borbi za život koronavirus nas je prisilio da usporimo, da stanemo, da se zapitamo o vrijednostima koje njegujemo.
Jeste li primijetili da su ljudi, prije masovne zabrane kretanja, #ostajemdoma primili na način da su to doma preselili u prirodu? To budi nadu u neko bolje sutra. Vjerujem da u ljudima postoji iskonska potreba za nedirnutom prirodom. Osjećaj da postoje dijelovi prirode koje čovjek nije promijenio i u koje se možemo skloniti budi nam vjeru da možemo opstati i u najluđim scenarijima. Mnogi filozofi i znanstvenici već godinama upozoravaju da je naš opstanak na ovom planetu moguć jedino uz radikalnu promjenu filozofije života, svijesti i odnosa spram prirode i čovjeka. Razumjeti da čovjek nije na vrhu piramide života, već da je zajedno s cijelom prirodom u krugu života, traži od nas promjenu cjelokupnog lifestyla. To znači promišljati o materijalnim dobrima, svjesno bojkotiranje kupovine od megatvrtki kojima je profit jedino načelo poslovanja i biranje kupovine od smallbusinessa, okretanje manjim i lokalnim proizvođačima, korištenje ekoloških i razgradivih materijala…
Što nas je naučio potres?
Priroda nas je prije par dana grubo podsjetila da je sva izvanjska sigurnost privid. Zagrepčani su se probudili uz tutnjavu, krš, lom koju je posijao nenadani potres. Utjerao nam je strah u kosti i izmakao nam zadnji osjećaj sigurnosti – onaj unutar naših domova. Osim straha i panike koju je izazvao, potres je odnio jedan mladi život te nanio veliku materijalnu štetu nečemu što volimo i smatramo svojim – Gradu Zagrebu. Napukli su temelji svega što poznajemo.
Ali taj nas je potres i povezao. Ljudi su zaboravili na sve razlike, neslaganja, sve što odvaja i razdvaja i složno se grupirali u isti cilj – pomoći jedni drugima. Zajedništvo koje se rodilo u ovoj teškoj situaciji je nešto najljepše što smo mogli vidjeti posljednjih dana. Kada djelujemo zajedno mi možemo stvoriti nešto mnogo veće od nas samih. Radost, sreća i zahvalnost koju tada osjećamo daju smisao životu i lakše se možemo nositi sa svim izazovima koji su pred nama.
#ostajemdoma: na što se fokusirati u ovom periodu?
Ovih dana malo je onih koji su ravnodušni spram situacije u kojoj se nalazimo. Ono što možemo učiniti dok smo doma i odvojeni od života kakvog inače vodimo je probati promatrati ovaj period kao vrijeme inkubacije i upoznavanja sebe.
Sve nam je ograničeno, sloboda na koju smo navikli trenutno ne postoji, ali postoji sloboda duha. Budite informirani i u tijeku s novim informacijama, ali nemojte dopustiti da vas mediji još jače povuku u paniku, strah i zabrinutost. Situacija nije za ružičaste naočale, ali je period učenja. Ono što možemo učiti su prihvaćanje, jednakost, ravnopravnost, zahvalnost, ljubaznost, smirenost, sabranost.
COVID-19 je svašta što su nam rekli, ali nije izgovor da šizimo, sjedimo doma prekriženih ruku i hodamo od kauča do kuhinje, da prigovaramo i očajavamo i na taj način potratimo period #ostajemdoma, koji možemo na mnogo načina iskoristiti za vlastitu dobrobit i dobrobit zajednice. Možda ne možemo birati što nam se događa, ali možemo birati kako reagiramo. Fokusirajte se na dobro umjesto na loše u ovoj situaciji.
Sada je idealno vrijeme za pospremiti svoj dom, pokušati odvojiti dio stvari koji vam više zaista ne treba, pogledati sve filmove i serije za koje niste imali vremena, pročitati inspirativne i zanimljive knjige, slušati glazbu i plesati, naučiti neku vještinu, više kvalitetnog vremena provesti s onima koje volite, naučiti kuhati ili isprobati neki novi recept, meditirati, vježbati, nazvati nekog koga dugo niste čuli, ne biti pasivan već probati pronaći način da se nekako aktivno uključite u pomaganje drugima. Možete se zapitati: Koje to vrijednosti, znanja i vještine imam, a da ih sada mogu dati svijetu? Kako mogu pomoći i doprinijeti zajednici? Što god radili prvo razmislite potiče li to strah ili ljubav. Ljubav je ono što nam sada treba u bezgraničnim količinama. Ovo je idealno vrijeme za dobrotu, za otkrivanje vlastitih talenata i nekih davno potisnutih želja i čežnja. Fokusirajte se na jednostavnost i usporavanje. Budite dobro. Budite jaki. Zapamtite da je sadašnja borba dio vaše životne priče. Složite sada tu priču tako da jednom kada ju budete prepričavali budete ponosni na sebe. U životu je sve u konstantnoj mijeni i promjeni ili kako volimo reći na Journalu #allaboutchange. Mantrajte i ovo će proći, jer „Even the darkest night will end and the sun will rise.“ Victor Hugo
Tekst: Indira Juratek, Budi Dobro
Foto: Marina Ćosić, Unsplash
