Crna Gora! Jedna od onih zemalja koju sam ostavljala za ‘nekad u budućnosti’ samo iz razloga jer mi je blizu. Kada se otvorio poznati restoran Nobu, mužu, meni i našim prijateljima s kojima najčešće putujemo, sinula je ideja da ‘skoknemo’ preko granice na dva dana, samo zbog večere. U restoran na kraju nismo otišli, ali u Crnu Goru ipak jesmo.
Imali smo doslovno dva puna dana. Provozali smo se cijelom obalom, kušali crnogorsku ribu i Vranac. Sve sam zabilježila te kao i uvijek rado dijelim sa vama. 🙂 Krenimo redom!
Kotor
Prva postaja. Predivan manji grad koji zbog zidima kojima je okružen jako podsjeća na Dubrovnik.
Čim smo došli, premoreni od puta krenuli smo na jednu od najboljih pizza u gradu u Pizzeriu Pronto. Broji svega nekoliko stolova, ali naravno uvijek možete pričekati. Super je što odmah pored, ukoliko ne želite sjediti, možete uzeti komad pizze za ‘to go’. Cijene su bile pristojne, između 8 i 10 eura, a favorit je svakako bila pizza Montenegro!
Sljedeće jutro smo započeli kavom na terasi hotela Vardar. Hotel se nalazi na Trgu od oružja, koji je ujedno glavni kotorski trg i odlična startna pozicija za razgledavanje grada.
Sveti Stefan
Odmah nakon kavice i kratkog razgledavanja Kotora, uputili smo se prema Svetom Stefanu, koji je zasigurno jedan od najpoznatijih dijelova Crne Gore. Malen, šarmantan, okružen resortima kojih se vjerujte mi ne bi posramila nijedna svjetska destinacija, izgleda baš poput razglednice.
Kupanje na dvjema okolnim plažama je omogućeno samo onima koji su spremni platiti 80 eura za 2 ležaljke i suncobran, a sami Sveti Stefan možete posjetiti samo ako na njemu i ručate.
Ipak, pronašli smo grčko-mediteranski restoran Olive, koji se nalazi odmah ispred samog otočića. Cijene su bile i više nego pristupačne za ovu lokaciju, menu raznovrstan te ćete sigurno pronaći nešto za prezalogajiti do 15-ak eura.
Restoran izgleda prekrasno te se sa njega pruža prekrasan pogled na sami Sveti Stefan. Odmah pored nalazi se plaža gdje su cijene ležaljki nešto jeftinije ili ih pak ne morate ni iznajmiti.
Ada Bojana
Plan je bio posjetiti Budvu, ali smo ga promijenili u zadnji tren i uputili se prema Adi Bojani, plaži gdje se ušće rijeke Bojane slijeva u more i dijeli Crnu Goru od Albanije. Iako blizu, s prosječnom brzinom od 47 km/h, velikim vrućinama i cestama koje vode u nepoznato, put je bio prilično isrpljujući.
Zalutali smo na nudističku plažu, već premoreni od vrućine i vožnje, nije nam bilo jasno što je toliko posebno u ovom mjestu. Puhalo je, bili smo puni pijeska, sjeli na plažu i čekali… Taman za vrijeme zalazka sunca, vjetar se smirio, nebo je poprimilo boju plameno crvene. Premjestili smo se u pivski vrt Barbana, popeli se na njihovu kućicu na stablu i svjedočili jednom od najljepših zalazaka sunca ikad. Vrijeme je doslovno bilo stalo.
Dobili smo preporuku da večeramo u jednoj od ribarskih kućica na samom ušću rijeke koju oni nazivaju “kod Peše”. Pešu na internetu nećete pronaći. Nije pomoglo ni što smo imali kontakt broj i što nas je vlasnik osobno uputio. Nekoliko smo puta morali pitati – gdje je Pešo?! Makadamski put, struje nema, neosvjetljeno, nekako smo stigli do destinacije. Ribarska kućica koja poslužuje ribu koja se ulovi tog dana, riblju juhu i jednostavnu salatu. Uz zvukove Trio gušta s radija, brdo komaraca i svježu ribu završili smo svoj posjet čarobnoj Adi Bojani! Cijena s pićem – 16 eura po glavi!
Porto Montenegro
Luksuznu marinu u Tivtu smo posjetili želeći provesti jutro na poznatom bazenu. Sam ulaz se ne plaća, ali mjesto morate rezervirati. Kako navedeno nismo znali, poljubili smo vrata.
Ali nije svako zlo za zlo 🙂 U samoj marini nalazi se predivan veganski café Bread. Divno uređen, totalno u mom stilu, café poslužuje vegansku, gluten free hranu. Uz svježe sokove, kruh, sendviče i kolače, pronaći ćete pokoju salatu i odličan espresso. Cijene su malo više nego što biste za ovakvo mjesto očekivali, ali daleko od neprihvatljivog.
Uslijedilo je kupanje na jednoj od plaža u Tivtu i put na Pelješac. U Crnu Goru se definitivno vraćam, ostao mi je cijeli popis mjesta koje nismo stigli vidjeti. Sljedeći put se s mora penjemo u planine!
Za više gastro doživljaja pratite moj Instagram i Facebook profil te Kuživancija blog.
