Često u svom radu susrećem ljude koji se bore s nekim od oblika depresije. Ponekad se ova stanja vežu uz situacije i okolnosti u kojima se netko nalazi, no sve češće ljudi naglašavaju da niti ne znaju kako su došli do tog stanja i teško im je razaznati kada je to uopće i počelo. Jedino što je svima zajedničko je taj osjećaj kao da se nalaze na kraju puta, tunela ili pred zidom te ne znaju kako, kuda i na koji način treba krenuti dalje.
Nerijetko je to osjećaj da što god učinili u tim situacijama i na koji god način se pokušali boriti protiv stanja u kojima su se našli, kao da je još gore i kao da su još više na dnu, umjesto da bude bolje. Takva stanja za sobom povlače i fizičke reakcije kao što su glavobolja, vrtoglavica, bol ili stezanje u prsima, ubrzano kucanje srca, težina i mučnina u trbuhu, pojačano znojenje, crvenilo u licu te razni drugi lakši ili teži oblici narušenog fizičkog zdravlja. I kada sve to već polako izmiče kontroli, ljudi se uplaše te najčešće krenu tražiti pomoć kod psihologa ili psihijatra i često završe na redovitim terapijama kao i lijekovima. No, uzrok svemu tome, vrlo često, su naše misli, koje se gomilaju i čija težina postaje neizdrživa, zatim strahovi koji ponekad, od vrlo malih prerastu u vrlo velike, te uvjerenja i vjerovanja na temelju kojih podcjenjujemo sebe, ne volimo se, pa čak i mrzimo. Kao i nemogućnost ispoljavanja emocija, poput tuge, ljutnje, zavisti, bijesa/agresivnosti. Sve su to odlični temelji za nastanak stanja koje nazivamo depresijom.
Dolazimo u stanja u kojima čvrsto vjerujemo našim vlastitim mislima, od toga da ne zaslužujemo, da nismo dovoljno vrijedni, da ništa ne činimo kako treba, da je netko drugi uvijek bolji, ljepši, pametniji, sposobniji, bogatiji i slične stvari koje si ponavljamo u našim mislima, dok se ne dovedemo u stanje iz kojeg se više ne znamo i ne možemo izvući sami. Do kad god vrtimo te naše ponavljajuće obrasce ili matrice i dok ih god analizirajući ponavljamo i vjerujemo im, to što mislimo postaje naša istina i pri tom nismo u stanju uvidjeti da su to samo misli, odnosno ideje koje stvaramo mislima i da su nestvarne dok im god ne pridodamo emociju i na taj način privučemo događaj, osobu ili situaciju u naš život te one tada postaju stvarnost.
I uvijek se iznova susretnem sa pitanjem; “Pa dobro, ako i je uzrok u mojim mislima, kako da ih promijenim? Kako da se pomirim sa nekim stvarima da prestanem razmišljati o njima?”. Ono što je najvažnije jest shvatiti da na našoj podsvjesnoj razini postoje uvjerenja koja su nastala u trenutku kada smo povjerovali u neku svoju misao i tada joj dali značenje te je ona postala naša stvarnost u koju mi vjerujemo i zbog koje se ne osjećamo dobro. Na toj razini ne vidimo da su to samo misli, već je to za nas realnost koju ne možemo prihvatiti te bježimo u stanja kojima se prepuštamo, jer se osjećamo bespomoćno, nevoljko, malaksalo, tjeskobno, potišteno, bezvrijedno i nezainteresirano.
Trebamo osvijestiti i shvatiti da se radi samo o mislima, a misli uvijek možemo mijenjati. Iako sve ovo zvuči vrlo jednostavno, nekima možda i nevjerojatno i nemoguće, trenutak kada postanemo svjesni da je misao ta koju trebamo promijeniti, trenutak je kada depresija i sva naša stanja koja tako nazivamo, prestaju. Kada prihvatimo sve naše misli i dopuštamo im da se slobodno kreću našim umom, kada onim “lošim” mislima koje tako jako volimo analizirati, prestanemo pridodavati nepotrebnu pažnju i emocije koje nisu zaslužile, tada smo spremni birati misli koje ćemo misliti, promijeniti negativne misli u pozitivne i naučiti da su to sve samo misli i da ih u bilo kojem trenutku u kome se nalazimo možemo promijeniti. Tada se javlja unutarnji mir, lakoća postojanja, snaga i ljubav koja dolaze iznutra, jednostavnost, sigurnost i povjerenje.
Neki ljudi potpuno svjesno ulaze u stanje depresije, odnosno na vrlo svjestan način se prepuštaju tom stanju jer im je tako lakše nositi se sa životom i depresija im služi kao isprika, nešto iza čega se skrivaju da bi prebacili odgovornost na nekog drugog da ne bi oni sami morali postati odgovorni za sebe i svoj život. Za svakog postoji pravi trenutak i vrijeme kada je spreman suočiti se sa situacijom i stanjem u kojem se nalazi i uvijek postoji put kojim se može krenuti prema izlasku iz depresije, samo što jedino ta osoba koja se u tom stanju i nalazi je jedina koja treba biti spremna prihvatiti promjenu i osvijestiti da se neće promijeniti okolnosti oko nje da bi ona izašla iz depresije, već da promjena kreće iznutra i da je ona ta od koje kreće svaka promjena, svako stanje i svaka namjera.
Kada si samo dozvolimo promijeniti se i mijenjati naše misli, promjene su čudesne. Sve kreće od nas samih i ono jedino što trebamo je odlučiti učiniti taj korak prema promjeni i biti uporni, dosljedni i ustrajni. I postati ta promjena koju želimo vidjeti u drugima.
