Slušala sam neki dan sa prijateljicom jedno predavanje vezano uz muško-ženske odnose.
Prisjećam se sebe od prije nekoliko godina, na jednom vrlo sličnom takvom predavanju, a tada sam bila u vezi za koju sam doista mislila da će trajati do kraja naših života i da je to to, i nije bilo nikakve šanse da tako ne bude.
A opet, eto nas nešto godina kasnije, nismo uspjeli, i život nije stao, sunce nije prestalo sjati niti su se dan i noć prestali izmjenjivati. A kada se to dogodilo mislila sam da ću prestati disati, ugušiti se, isčupati si srce i pobjeći negdje gdje me više nitko neće vidjeti. Na svu moju sreću, ipak sam ostala ‘pri sebi’ i preživjela!
Nekako smo se zasitili svih mogućih savjeta, osvještavanja, mijenjanja i prihvaćanja sebe, njega, drugih. Slušajući riječi predavača gdje doista nisam čula ništa novo, niti više od onoga što znam i što sam već naučila iz svojih, kao i tuđih lekcija, shvatila sam da ovisno u kojem se trenutku u životu nalazimo na taj način percipiramo određene teme koje su nam bitne.
Muškarci su s Marsa, žene s Venere?
Tada sam, dok sam bila u vezi, te iste riječi slušala s punom pažnjom, svim srcem i bila uvjerena kako će promijeniti mene, njega i odnos u kojem se nalazimo. Kako je to što se pričalo na predavanju totalno otkriće – muškarci su zaista došli sa neke druge planete za razliku od nas žena, koje smo eto baš s one planete koja je normalna, otvorena, prihvatljiva, funkcionalna i bez greške najbolja planeta koja postoji. Upravo to isto misle i muškarci za svoju planetu, samo na puno jednostavniji način, kao recimo “mi smo skroz OK”, bez dodatnih analiza i rasprava.
I kada prođemo sve te natuknice i podsjetnike na našim popisima što smo trebali ili nismo trebali, što smo ili nismo promijenili i poboljšali, provjerimo naše vrijednosti, uvjerenja, istine i zablude, shvatimo da ne postoji taj jedan savršeni muškarac ili ta jedna savršena žena kojeg ili koju ćemo modelirati onako kako mi mislimo da on ili ona trebaju biti ili postati da bi mi konačno bili sretni, ispunjeni i voljeni.
Dok smo mladi, ti naši potencijalni partneri pojavljuju se od svuda, imamo puno veći izbor i slobodu biranja. Ne razmišljamo o nekim ‘višim’ i dugoročnijim stvarima već baš poput leptirića u našem trbuhu odletimo u nečije naručje i bezbrižno se prepustimo svojim imaginarnim slikama, koje često nemaju veze sa stvarnim osobama oko nas. Danas, kada imamo nešto više godina i kada nas već život pomalo ‘iskroji’ i nauči da nije sve tako kako se čini, biramo, ne bih rekla pametnije, jer je to vrlo individualno i različito, no rekla bih drugačije i na temelju nekih drugih vrijednosti. Naravno, u određenim godinama, ta traženja su puno kompleksnija i iziskuju puno više truda. Nismo više spremni na prvu ‘pasti’ na neke rečenice i ‘ulete’, i puno je teže čuti nešto novo što već nismo na ovaj ili onaj način čuli, vidjeli ili doživjeli.
Gdje pronaći onog pravog ili pravu, Mr. ili Mrs. Right?
Naučili smo da se žene i muškarci razlikuju gotovo u svim segmentima, od ponašanja, navika, obrazovanja, hobija, slobodnih aktivnosti, ciljeva, želja, očekivanja pa sve do načina (ne)komuniciranja i (ne)izražavanja emocija. Naučili smo i da žene puno više rade i da njihov posao ne završava krajem radnog vremena, već krajem dana, a ponekad do dugo u noć, a kod muškaraca (čast onim sjajnim iznimkama) završi kada dođu kući s posla. Naučili i da su žene posvećene većini organizacije oko djece i kuće, iako se sve više i muškarci uključuju, pa do toga tko vozi bolje, tko razmišlja brže, tko više zarađuje, tko je skloniji preljubima, tko je iskreniji, i tako još puno toga, a o tim ‘natjecanjima’, sličnostima i razlikama mogli bi pisati još nekoliko stotina rečenica. No ono što nas najviše zanima, a što ne naučimo na svim tim predavanjima i iz svih tih silnih knjiga i članaka po časopisima i internetu jest – gdje pronaći, onog pravog ili pravu, ‘Mr. ili Mrs. Right’?
Kada se govori o ovakvim temama na različitim radionicama i predavanjima, veća i najveća zastupljenost među posjetiteljima su žene. Uglavnom su to žene koje su izašle iz nekih loših veza i brakova, rade na sebi, žele se promijeniti, nadaju se da će naučiti i čuti nešto novo i lako primjenjivo kako bi popravile ono što misle da su radile loše i krivo. Lijepe i pametne žene u određenim godinama pitaju se da li će se tamo možda pojaviti neki muškarac sličnih razmišljanja… A onda, na sveopće razočaranje, evo nas opet na početku, spremne i osvještene ponovno u ženskom društvu.
Jednom kada naučite sve što vam je potrebno, i smatrate kako ste dosegnuli željeni nivo obrazovanja i osobnog rasta i razvoja (iako učenje nikada ne prestaje i uvijek se ima još nešto za posvijestiti i naučiti), uz to ograničeni radnom sredinom i vremenom, puno je teže, možda bolje reći sporije, pronaći osobu kojoj bi dopustili da vam priđe i koju biste zavoljeli. Možda mjesta za izlaske, poput klubova i kafića, kao i virtualni svijet foruma i aplikacija za spajanje ‘usamljenih srdaca’ nisu baš najbolja mjesta na kojima ćete pronaći to što tražite. No kraj vašeg nezaobilaznog najvažnijeg vlastitog osjećaja vrijednosti, prihvaćanja, samopoštovanja i samopouzdanja, ali i zabave, kako biste povećali izglede za upoznavanje i dalje vrijedi onaj prastari otrcani savjet – više izlazite!
Izvucite se iz svoje čahure i get out more!
Kaže se da ono što tražite zapravo traži vas. Stoga, drage moje dame i dragi moji džentlmeni, proljeće je počelo, a kako se u ovom predivnom godišnjem dobu budi priroda, a s njom i sve ostalo, vrijeme je da izađete iz svojih sigurnih čahura, provirite ispod svih tih oklopa koje ste nabacili na sebe tijekom zime, otvorite svoje oči prema suncu i novim mogućnostima, a srce prema ljubavi i krenete u akciju. Šetnje po obližnjim parkovima, bicikliranje, rolanje, trčanje, izložbe, kazališta, kina, kavice na primamljivim terasama i večernji izlasci gradom kao stvoreni su za upoznavanje i nove početke.
Tajna sreće leži u tome da pokušate razmišljati puno šire od očajničkih pokušaja da nekog pronađete. Najvažnije u svemu je da uživate u onome što radite i da radite one stvari koje će poboljšati kvalitetu vašeg života bez obzira da li taj život dijelite s nekim ili ne. I ako vas baš takav život odvede do vašeg partnera gledajte na to kao na zasluženu nagradu.
Jer sigurno postoji ona osoba koju ćemo sresti u tom određenom trenutku svog života kada će se naše duše dotaknuti i kada ćemo znati da smo spremni primijeniti sve ono što smo slušali, čuli, naučili, prošli i savladali. I ono što je najvažnije, ta osoba će doći kada se najmanje budemo nadali i kada budemo spremni za taj romantični ljubavni odnos o kojem svi sanjamo.
Nisu to neke bajke ili priče iz knjiga moderne psihologije već su to doista trenuci kada spoznamo svu svoju vrijednost i ljepotu postojanja. Trenutak u kojem smo sigurni da smo dovoljno dobri baš takvi kakvi smo, da nije potrebno mijenjati sebe da bi se dopali nekom drugom, već da bi bili dobri prvenstveno sebi, a onda onaj kome se trebamo svidjeti će se pojaviti jer će ga privući baš ta energija mira, ispunjenosti i ljubavi koju nosimo u sebi.
Foto: screenshot
