Jedna, ne baš lijepa priča, potaknula me je da napišem tekst o prijateljstvima. Jesu li baš sva prijateljstva iskrena i dugotrajna, da li svakoga možemo nazvati svojim prijateljem i da li prijateljstva zaista mogu potrajati kroz cijeli život?
Prijateljstva su jedno od najdragocjenijih stvari u našim životima. Ona su jedan dio naših obitelji. I od prijatelja gotovo uvijek očekujemo da su tu, bez obzira na sve, i nerijetko ih češće nazovemo kada su loše situacije u pitanju, jer svima nam je potrebno rame za plakanje i netko tko će nas razumijeti kada se i sami ne možemo shvatiti niti smo u stanju pravilno razmišljati u situacijama kada nam ne ide kako bi željeli.
Postoje ljudi koji nemaju prijatelje, koji su nepovjerljivi, za koje nitko nikada nije dovoljno dobra i kvalitetna osoba, ljudi koji uvijek misle da je ono što oni znaju ili čine najbolje i najpametnije, ali i oni koji se ne mogu povjeriti jer nemaju potrebe za time, ili od straha da će biti neshvaćeni, da će nepotrebno opterećivati druge, ili jednostavno, ne žele prijatelja.
No, kako se nositi sa onima za koje ste mislili da su vam prijatelji, a naposljetku, kada su vam najviše trebali ili kada ste najviše očekivali od njih, oni vas osude i ne prihvaćaju, jer nekako, kao da se „vesele“ vašoj nesreći. Zasigurno nas takve situacije uče da je vrijeme za naše vlastito mentalno pospremanje. I kada prekopate po svojim glavama i sjećanjima, da li su vam se slične ili iste stvari već događale sa nekim od vaših prijatelja, i ako pronađete obrazac ponašanja, pokušajte ga promijeniti kod sebe i upitati se što je to u meni privuklo takvo ponašanje kod mog prijatelja. Svi mi zrcalimo jedni druge i najlakše je okriviti onog drugog, no ili smo pogriješili sami ili smo jedni od onih kojima je teško reći prijatelju „ne“, kako ne bi bili napušteni i krivo shvaćeni ili smo od onih kojima je žao one druge strane.
Koji god slučaj bio u pitanju, važno je da se uvijek, i u svakoj situaciji moramo osjećati ugodno sami sa sobom i svojim odlukama, ponekad treba naučiti reći „ne“, prihvatiti različitosti kod onoga drugoga, i reći iskreno što i kako mislimo. Pravi prijatelji nas nikada neće osuđivati niti kritizirati na način kako bi to netko drugi činio, oni su uvijek tu da podijele s nama naše misli, radost, sreću, ljubav, tugu, uspone i padove, uvijek će pronaći način da nas razumiju, podrže i prihvate naše odluke..oni su poput naših zrcala, odražavaju što mislimo o vlastitoj vrijednosti i koliko sami sebe poštujemo, i tu su da nas podsjete koliko vrijedimo, koliko puno zaslužujemo od života i koliko smo vrijedni ljubavi.
Zagrlite svoje prijatelje i recite im da ih volite i da ste sretni i ponosni što ih imate i što su uz vas. A onim drugima, zahvalite što su bili dio vašega puta i što su vam pomogli da savladate još neke lekcije i shvatite koliko je važno slušati sebe i svoj unutrašnji glas.
Prijateljstva koja traju zauvijek zaista postoje, ponekad se grade godinama, a ponekad je dovoljno da u trenutku „kliknete“ s nekim i da u kratko vrijeme ostanete prijatelji za cijeli život. Takva prijateljstva su topla i iskrena, satkana od međusobnog povjerenja i odanosti, i nije nužno da se prijatelji čuju svaki dan i da znaju baš sve o onome drugome, no posebna je to veza kada imate takvog bliskog prijatelja i kada prođe i puno vremena da se ne stignete vidjeti ili čuti, a na idućem susretu ili javljanju, nastavite upravo ondje gdje ste prošli puta stali.
Foto: Facebook
