Nekad prije, bilo bi mi nezamislivo sjesti sama u kafić ili na ručak, pa čak i ako nekog čekam, jer “što će si ljudi pomisliti kada me vide samu, sigurno će misliti kako sam usamljena ili nemam nikoga s kim bih sjedila za stolom”
Za učiniti stvari solo, potrebno je puno više…
Sada mi je to i pomalo smiješno jer ako smo sami, ne znači da smo usamljeni ili nedruštveni, već da je to sasvim u redu, pa čak i potrebno da ponekad budemo sami sa sobom, sa svojim mislima i na taj način odvojimo vrijeme samo za sebe.
Mi smo društvena bića i kao takvi navikli smo dijeliti svoja iskustva s drugima kroz druženja i razgovore, kao i pomaganje jedni drugima da napredujemo i rastemo. No usprkos tome, uvijek si nekako dajemo za pravo da komentiramo kada netko želi nešto učiniti sam, kao na primjer otići u kino, na večeru, putovanje ili neku drugu aktivnost. To ne znači da ta osoba nema prijatelje, obitelj ili da s njom nešto nije u redu, niti treba kod drugih izazivati željenje i kritiku.
Ponekad nam svima treba naše vlastito društvo i uživanje u trenucima sa samim sobom – “me time”. Nije nužno da to svoje vrijeme provodimo samo kod kuće i kada nas nitko ne vidi jer nema razloga da to vrijeme provedemo i van svog doma. U današnjem užurbanom ritmu svi imamo potrebu odmaknuti se i odvojiti od svakodnevne žurbe i strke pa ponekad i pauza za ručak, umjesto sa kolegama, da je provedemo sami, učiniti će veliki pomak za naše psihofizičko zdravlje.
Biti sam sa svojim umom, jedna je od najboljih stvari koje možete učiniti za svoju dušu. U tim trenucima otkrivati tko smo doista, razmišljati o sebi i svom životu, pogledati što je to što želimo, a što ne želimo, što možemo mijenjati da nam život bude bolji i potpuniji i slične stvari koje najbolje možemo sagledati i promotriti u miru i tišini, daleko od ljudi koji nas svakodnevno okružuju. A i ono što je još jako važno, to vrijeme je idealno za kreiranje svog vlastitog rasporeda. I pri tom imamo svu slobodu kreacije, nitko nas ne pritišće i imamo svoj ritam i svoju volju.
Svi imamo bar po jednog prijatelja, no nije nužno da se s tim prijateljem slažemo baš oko svega i da volimo iste stvari i da nam se ide na ista mjesta. Pa tako, ako želimo, na primjer, otići u shoping, čekamo onog drugog da isproba nešto ili ulazi u trgovine koje nas ne zanimaju – nije li upravo divno tada biti sam i gledati i isprobavati baš ono što mi želimo, bez pritiska da nas netko čeka ili da moramo još nešto obaviti za nekog drugog. Ili zašto bi propustili neku izložbu ili predstavu ako nemamo društvo, jednostavno odemo sami i uživamo u trenutku onog što nas ispunjava i nadahnjuje.
Ako zaista želite nešto učiniti, neka vam ne bude prepreka to što u tom trenutaku nemate nikoga s kim bi to podijelili. Za učiniti stvari solo, potrebno je puno više nego kada ih činite u društvu – veći osjećaj samosvijesti, povjerenja i prisutnosti, a upravo na to treba biti ponosan. Pa ako je to i nasmijati se od srca usred grada sami sa sobom, ne suzdržavajte se jer ljepota je upravo u tom sadašnjem trenutku kojeg više ne možete ponoviti, niti vratiti.
Foto: @imrosacrespo
lakoca-zivljenja.hr
info@lakoca-zivljenja.hr
