Sjedim pored Starijeg na malom tabureu, on je upravo došao iz škole, a ja sam uzela pauzu od posla.
Iako se trudim uvijek izdvojiti vrijeme za kvalitetan razgovor, vrlo često se to svede na:
…i izgubim se u nekom mailu ili pripremi ručka, često istovremeno ?
Ovaj put našli smo se neplanski na tom tabureiću i ja uživam u trenutku. Čavrljamo opušteno, svaki sa svojim mobitelom u ruci. Ja na instagramu pratim tko čita moj blog, a on gleda aute. Pa naravno, dječak je. Legići su još uvijek interesantni, no zona interesa postaje svakim novim punim mjesecom ozbiljnija i nekako DJEČAČKI MUŠKA. Mogu se tako se izrazit? Ili muški dječačka? Kužite me, nadam se.
Pokazujem mu kako izrezat fotku Ferrarija jer je želi cijelu za pozadinu mobitela. Bijesna žuta jurilica. Dobro izgleda, komentiram. Drago mi je da ga još uvijek nešto mogu naučiti jer kad su u pitanju te pametne spravice i trogodišnjaci već upravo šokiraju intuitivnim tipkanjem malim prstićima s ciljem da pokrenu crtić na YouTubeu. I svaki put uspiju! U glavi kreiram sliku skore budućnosti u kojoj novorođenče u Google upisuje „zanimljivosti na Zemlji, što raditi…“. Ah užas! Kamo ide ovaj svijet? Moram prestati pitati se to svaki dan jer mi se čini da ta rečenicu budi BABU u mojoj podsvijesti. A ona se nekako često javlja u zadnje vrijeme. Je li to znak starenja, pardon odrastanja, zrelosti, BABASTOSTI? Hm…
JESAM LI COOL MAMA
Kod odluke o vlastitom telefonu našeg starijeg sina bili smo vrlo pažljivi i dobio ga je uz određena pravila ponašanja tek sada na polovici trećeg razreda nakon što smo se detaljno pozabavili a) razmatranjem da li je dovoljno odgovoran za spravicu b) činjenicom kako bi bilo puno zgodnije da ga mogu dobit na telefon, a ne tražit po bespućima parka ili telepatski ga pokušat dozvat da ode u dućan, odnese boce ili dođe na ručak i c) samo-kritiziranjem da smo zaista metuzalem-konzerva roditelji koji se odupiremo normalnom razvoju svijeta i tehnologije pa time i priječimo normalan razvoj našeg sina.
Normalan?? Kaj je normalno u tome da djeca na rođendane nose mobitele i umjesto da se druže svatko bleji u mobitel?!! Kaj je normalno da djeca od 9 ili 10 godina imaju insta i fejs profile?! Kak je to normalno??
BABA SE JAVLJA u mojoj glavi, a ja razmišljam kako da je zveknem. Donijeli smo odluku i sad me pusti na miru. Nije da nismo promislili, nije da nismo razgovarali s njim i postavili granice! BABO! Pokušavam je uvrijediti, ne bi li nestala. Ne da se. Nastanila se kod me i čini mi se da se ne pakira tako brzo. ZAŠTO se onoj curki iz Pedeset nijansi sive u glavi javlja BOGINJA, a meni BABA? Nije fer! Uostalom ja nosim poderane traperice! A babe ne nose. I baš sam si cool. Plazim jezik Babi, a ona mi dobacuje pitanje – Ali jesi li i cool mama? I jel se još uvijek govori cool?! Ajmeee… #nemremviše #baboušuti #mamaizdrži #boginjogdjesi
Što se tiče poderanih traperica moje mlađe dijete ima problem s njima i svaki put kad ih obučem pita:
ON: Mama zašto nosiš te poderane hlače?
JA: Tak, sviđaju mi se.
ON: Kak’ ti se sviđaju kad su poderane?
JA: Pa tak se nosi, moderno je. – odgovorim i zaključim da sam si upravo sabotirala prigovore radi rupa na njegovim trenirkama koje nastaju od bacanja na koljena i povlačenja po parketu.
ON: Kaj znači moderno?
JA: Paaaa ono kad svi tak nose, to je fora.
Divno objašnjenje, znam, evo sramim se. Ali ajde vi pokušajte djetetu od skoro pet godina objasnit pojam moderno, a da se ne kosi s ne-konformističkim postulatima kojima ga inače učite! Misli svojom glavom i ako svi skoče u bunar nećeš valjda i ti…. #nijelakobitimajkaupoderanimtrapkama #nijenilakobiticoolmajka #mamaizdrži
JESTE LI ZNALI ZA POJAM PRED-TINEJDŽERI
Pokušavam se prisjetiti u kojoj dobi su moji roditelji meni postali ne-cool, pase i dosadni… sigurno nisam imala devet, a ni deset halooooo. Dakle nema razloga za brigu… ili? Moja nećakinja (10 godina) zamolila je svog djeda da je više ne zove princezom. Razumijem je, slažem se i podržavam posebno zrelost da mu to sama kaže. Kad smo bili na skijanju pitala sam ove starije (nećakinju i sina) kako da ih oslovljavam, jer mlađu nećakinju i mog Mlađeg zovem žabice, pa poučena djedovim iskustvom nisam htjela pogriješiti tj. htjela sam biti cool. Mi smo PRED-TINEJDŽERI. Ohooo rekoh, dobro onda pred-tinejdžeri izvol’te složit stol (sigurno im tada nisam bila cool haha).
Evo dokaza da je moja nećakinja bila u pravu.
Period prelaska iz dječje u tinejdžersku dob nastupa između 9. i 12. godine života. Nekada se tinejdžerska dob računala od 13. g. no Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da djeca ulaze u pubertet tri mjeseca ranije svakih 10 godina. Osim toga, produbljuje se i tzv. jaz zrelosti između dječaka i djevojčica jer djevojčice u pubertet ulaze ranije i ranije iz njega izlaze. (Izvor: goodtoknows.com)
A što je s PRED-tinejdžerima i društvenim mrežama?
Uh, tu su stavovi podijeljeni. Ima roditelja koji dozvoljavaju prisutnost svog djeteta na društvenim mrežama, ima onih koje ne dozvoljavaju, a ima i onih čija djeca imaju društveni profil, a da roditelji s time nisu ni upoznati. Zadnja opcija je definitivno najlošija, složit ćete se. Moje je mišljenje da svaki roditelj o tome treba donijeti odluku za sebe uzimajući u obzir da kao roditelj najbolje poznaje svoje dijete, njegovu zrelost i odgovornost te stupanj povjerenja koji su zajednički izgradili. Odluku donosi na svoju odgovornost.
Poštujte odluke koje drugi roditelji donose za svoju djecu. Moj stav je sljedeći; taman da mi se osam BABA nastani u podsvijesti, ja sam protiv toga. Barem u fazi prelaska iz dječje u tinejdžersku dob. Da li me to čini licemjernom jer ja imam i Instagram i Facebook profil? Odgovorit ću protupitanjem. Da li roditelji pušači moraju dozvoliti svojoj djeci cigarete? Ne, jer cigarete štete njihovom fizičkom razvoju. Ok. A što je s njihovim emotivnim razvojem? Da li su emotivno dovoljno zreli da bi mogli biti bezbolno bombardirani sadržajem društvenih mreža? To svaki roditelj mora sebe zapitati i zato će svaki roditelj za svoje dijete donijeti odluku, a s njom i određena pravila i nadzor.
Moj dječak, pardon pred-tinejdžer nema interesa spram raznih društvenih mreža i nadam se da još dugo neće ni imati. Ali to ne mogu znati. Mogu samo pratiti i biti prisutna. Sjesti opušteno na naš tabureić i opušteno čavrljati ili samo šutjeti, nekad je i to dovoljno.
A za vas imam zadatak za razmisliti do idućeg blog posta:
Da li se BOGINJA u našoj glavi pretvori u BABU kad postanemo majke tinejdžera? LOL
Puse i zagrljanci iz Veselog Kaosa Majčinstva. Pratite me na stranici Happy Tree, Facebooku i Instagramu.
Foto: Unsplash
