Stalno se uspoređujemo sa nekim drugim, za koga mislimo da je bolji od nas, čak pokušavamo biti netko drugi i nerijetko živimo po principima, pravilima i uvjetima koje nam drugi postavljaju i diktiraju naš tempo. A sve to ne bi li se uklopili u sredinu u kojoj živimo ili da ne bi bili odbačeni, povrijeđeni, ismijani ili jednostavno samo zato da budemo prihvaćeni. Mediji nas stalno bombardiraju “savjetima” što bi trebali raditi, kako bi trebali izgledati, što bi trebali jesti, na koji način bi se trebali izražavati, koji posao bi bio najbolji za nas, što je ispravno, što je moralno, koji je cilja našeg života, a nigdje ne piše kako i na koji način da otkrijemo svoje istinsko ja, kako da ostanemo vjerni sebi i doživimo, ali i zadržimo svoje prave vrijednosti.
Ti lažni ideali postali su toliko jaki i malo po malo, iz dana u dan, polako počinjemo vjerovati u to, i na kraju, to postaje naša istina. Biti ono što jesmo znači živjeti u skladu sa sobom i onime što doista i jesmo, sa svojom istinom. A to znači prvo razumjeti sebe, a tada i prihvatiti sebe, svaki svoj dio, bez obzira ako i s nekim dijelom svoje osobnosti ili izgleda nismo zadovoljni. Prihvaćanje sebe je i slobodno iskazivanje svojih emocija, misli, potreba i želja na način da si ne predbacujemo, ne kritiziramo se i ne zamjeramo si, već da s lakoćom živimo sebe bez dodatnih opterećivanja što će reći drugi.
Zar ne bi bilo lijepo, za promjenu, biti autentičan, biti svoj, biti baš to što želimo biti. Sigurno ste do sada već negdje i pročitali nešto slično i svidjelo vam se i odlučili ste to i primjeniti u svom životu – zauzeti se za sebe i postaviti si jednostavno pitanje što uopće znači biti to što ja jesam? I možda vam se činilo da ste tek tada naišli na problem jer kako ćete znati što želite, što osjećate, što trebate da bi bili sigurni da je to baš vaše autontično ja. Da nije nametnuto od strane okoline jer vam je netko to već ponavljao previše puta, pa ste već povjerovali da je tako. Kako znati da su to doista vaše želje, a da nisu možda želje vaših roditelja. Stahovi koje osjećate da su vaši, a ne posljedice lekcija koje ste prošli?
Iz svog vlastitog iskustva znam koliko se izboriti za sebe nije lak posao, a nerijetko je i posao popraćen nerazumijevanjem, odbacivanjem ili samo neumjesnim komentarima. Ponekad je bilo teško uvidjeti razliku jesam to zaista ja ili ono što mislim da bi trebala biti. Jer živimo u društvu u kojem nismo baš podržani ukoliko želimo biti drugačiji, jer smo naučeni od malena da nije dobro isticati se previše i ako nismo u skladu sa očekivanjima okoline da ćemo propasti ili će nas odbaciti.
Na prvi pogled, lakše je prikloniti se struji i ploviti mirno u njenom smjeru, živjeti po automatizmu i onako kako nalaže društvo i pod pritiskom uvjerenja da je život težak, da je ljubav bol i da se ne veselimo previše jer nema tu sreće i koliko god se trudili neće nikada biti kako mi hoćemo, pa čemu sve. Sigurno vam zvuči poznato. Da budemo autentični potrebno je puno strpljenja, ne za druge, nego za sebe. I potrebno je vrijeme za koje možemo odlučiti koliko ga želimo izdvojiti za rad na svom osobnom rastu I razvoju, a što je ujedno i temelj promjene koja želimo postati.
Što ćemo više upoznavati i otkrivati sebe, to više ćemo živjeti u skladu sa onim što jesmo i više dokaza ćemo prikupiti da je to moguće i sigurno i da život može biti bolji, ljepši i lakši, a ne onakvim kakvim ga prikazuje društvo oko nas pa čak i onda kada su okolnosti objektivno teške. Kako će vrijeme odmicati, sve ćemo se rjeđe pitati tko smo i što to uopće znači, a sve češće ćemo osjećati ljubav prema sebi, zadovoljstvo i uživanje u sadašnjem trenutku. Onaj osjećaj da smo živi, da smo sretni što smo ovdje, što je pred nama novi dan, nova prilika, novi uspjeh, nov način na koji se možemo nositi sa svakodnevnim obavezama, nova iskustva i nove lekcije iz kojih uvijek možemo nešto naučiti. I tada život postaje predivno iskustvo, samim time što postojimo.
