Prošli smo početak velike zaljubljenosti, leptirića u trbuhu, ushita, poleta i idealiziranja svog partnera, i sada dolazi razdoblje kada se počinju osjećati temelji na kojima smo gradili naš odnos. Ako su to temelji izgrađeni na iskrenoj ljubavi, povjerenju, uzajamnom prihvaćanju i razumijevanju, onda ste veliki sretnici koji uživaju u zdravim i sretnim vezama. No, ako još uvijek niste sigurni da li su to stabilni ili klimavi temelji, nadam se da će vam ovaj tekst pomoći otkriti to.
Pretpostavljanje i ona poznata „mislila sam“ najveći je neprijatelj koji se može uvući u naš partnerski odnos. Ako krećemo probleme riješavati samo iz našeg kuta gledanja na situaciju u kojoj se ipak nalazi dvoje ljudi, a ne mi sami, u većini slučajeva smo vrlo subjektivni i nerealni, čak pomalo i sebični. Najčešći problemi sa kojima se suočavamo u dugim vezama su;
1. Nedostatak komunikacije
2. Premalo pažnje za partnera
3. Kopanje po prošlosti
4. Prigovaranje
5. Ne prihvaćanje različitosti
6. Nepovjerenje u partnera
7. Nedostatak podrške
8. Manjak slobode
9. Gubitak identiteta
10. Ne pokazivanje emocija
Vrlo rijetko ćete čuti od suprotnog nam spola kako se žale na manjak komunikacije, baš naprotiv, za njihov pojam mi i previše komuniciramo, ali zato ćete često uloviti sebe ili čuti druge kako govore poznatu nam rečenicu „Pa on uopće ne komunicira!“. Komunikacija je najvažniji dio odnosa, dijeljenje događaja, situacija i emocija kroz verbalno izražavanje, zaista je jedan od najbitnijih dijelova temelja u našim vezama, jer ako nema ili nedostaje komunikacije, krene udaljavanje, prepiranja i na kraju sve prerasta u svađu, jer ako ne komuniciramo ne možemo znati što je našem partneru potrebno, kako se osjeća, da li je sretan i zadovoljan ili upravo obrnuto nesretan i neispunjen. Međusobnim razgovorom dijelimo naše misli, namjere, želje, potrebe, planove, emocije i ono što svakodnevno proživljavamo.
Kopanje po prošlosti, prisiljavanje partnera da podijeli nešto što je bilo davno prije nas ili nešto što nije uopće potrebno da podijeli sa nama, također je uzrok mnogim velikim svađama. Kada i ako „isčeprkamo“ ono što smo naumili, tada kreće uspoređivanje, prigovaranje, nepovjerenje, neprihvaćanje i mnoge druge stvari koje će nas malo po malo razdvajati. Prošlost je završena, a pogotovo ono što nema nikakve veze sa nama, jer je to prošlost našeg partnera i u redu je to poštovati i prihvatiti, jer i mi imamo svoju prošlost, o kojoj, u većini slučajeva, ne želimo pričati.
Prigovaranja ne volimo niti mi žene, niti muškarci. Iako su žene sklonije prigovaranjima i muškarci znaju biti specifični na ovom polju. Uporno i dosadno prigovaranje svima je naporno i pri tom se ne osjećamo ugodno kada smo izloženi stalnim kritikama i kao da ništa ne činimo dobro, ili kao da u ništa nismo upućeni. Tu dolazi i do neprihvaćanja različitosti. Kako uopće možemo prihvatiti svog partnera ako mu neprestano nešto predbacujemo. Pomislimo li u tim trenucima da ne prihvaćamo sebe? Jer vrlo vjerojatno iz neprihvaćanja svoji mana, primjećujemo tuđe. Svi smo mi ogledala jedni drugima i oni koji nas najviše živciraju, obično nas najviše nauče. Onoga trenutka kada prihvatimo sebe, sa svim svojim manama i vrlinama, tada možemo prihvatiti i svog partnera. I tek tada ga uistinu možemo i voljeti, baš takvog kakav je, a ne onakvog kakvog bi htjeli imati, po našim pravilima i mjerilima.
Česte sumnje i nepovjerenje u partnera, kontrola, kao i nedostatak podrške, problemi su koji proizlaze iz naše vlastite nesigurnosti i nedovoljnog poštovanja prema sebi, te uvjerenja na kojima smo odgajani i obrasce koje smo usvojili odrastanjem. Krivimo partnera iz njemu nepoznatih razloga jer ono što smo naučili tijekom života nismo uspjeli posložiti niti prihvatiti. Ne možemo očekivati od nekog drugog da nam pruži nešto što sami nismo spoznali niti smo u mogućnosti pružiti nekome.
U odnosu je u redu imati i svoju slobodu, prostor za kretanje, aktivnosti koje nisu vezane uz partnera, druženje s prijateljima koji nisu uvijek zajednički. Uskraćivanje te slobode koja je sasvim prirodna, uzrokuje gubitak identiteta, poistovjećujemo sebe sa partnerom, odnosno sa vezom u kojoj smo. Iako smo u vezi u kojoj se volimo, slažemo, cijenimo i poštujemo, ne trebamo zapostaviti i zanemariti sebe i svoje potrebe za samoćom, radom na svom osobnom rastu i razvoju i svemu onome što nam je potrebno da bi se normalno razvijali i da bi i na taj način bili bolje osobe i bolji partneri.
Izražavamo se na mnoge načine, no pokazivanje emocija još uvijek je nekima vrlo teško čak i nedodirljivo područje. Reći ćete da se ljubav ne pokazuje riječima, već djelima, no ponekad nam je svima potrebno da nas partner zagrli i kaže „sve će biti u redu, volim te“. Kada osluškujemo svoje potrebe na taj način osjećamo i potrebe svog partnera, ako imamo potrebu reći „volim te“ zašto bi trebali čekati da onaj drugi kaže prvi, te onda prigovarati zato jer nije rekao. Da li zaista volimo i cijenimo partnera ako ga stalno želimo mijenjati, onaj dio gdje nam se nešto ne sviđa ili ne možemo prihvatiti.
Ne možemo i ne smijemo pokušavati mijenjati svog partnera zato što nije ispunio naša očekivanja ili nam nije pročitao misli. Uvijek možemo pronaći način na koji to možemo reći, zatražiti ili mu pokazati. Onoliko ljubavi koliko smo spremni dati, upravo toliko ćemo biti spremni i primiti. Otvorite svoja srca za ljubav, bez očekivanja, uskraćivanja, prigovaranja, manipuliranja i kontroliranja, jer ako mi ne pronađemo način dati, kako ćemo znati to isto i primiti?
Foto: Like Crazy (Facebook)
info@lakoca-zivljenja.hr
Foto: Bridget Jones’s Diary Facebook
Foto: Blue Valentine, The Break Up
