Znamo je kao jednog od najljepših regionalnih modela. Početkom spring/summer sezone s njom smo proveli day at the farm iliti jedan dan na snimanju. Bilo je uzbudljivo, zabavno i nepredvidivo, o čemu ćemo nešto kasnije. Rezultat je bio modni editorijal koji je možda i najbolje opisuje kao hrabru, neustrašivu, divlju, izuzetno profesionalnu i otvorenu. U ovom intervjuu je otišla korak dalje i ogolila se do kože – vizualno i emotivno. Razgovaramo sa Suzanom Horvat iskreno o svemu – tamnoj strani modelinga, predrasudama s kojima se i danas susreće, padovima tokom karijere, suživotu kojem se nije nadala, volontiranju i njenim novim strastima.
- Živjeli ste na raznim lokacijama širom svijeta, a najduže u Parizu. Što vam je Pariz donio kada je riječ o profesionalnom segmentu vaše karijere?
Od svoje petnaeste godine živim i radim kao profesionalni model u inozemstvu. Na početku je to bio život između New Yorka, Pariza, Londona i Milana. Bilo je tu i drugih gradova, ali ova četiri su moja glavna životna škola, a ujedno su me definirali i kao modela. Vremenom sam odlučila da će Pariz biti moja baza, jer za mene je taj grad simbol mode, ljubavi i hedonizma. On me naučio strpljenju, značenju ljepote, umjerenosti i stilu koji je u skladu sa mnom. Kao narod su specifični, decentni, a strastveni kada je u pitanju moda, hrana, vino i ponašanje. Parižani ne praštaju, tako da se pravila moraju poštivati, a naporan rad kroz osmijeh izdržati. Drama i problemi se rješavaju u četiri zida i nikada na snimanju.
- A što vam je Pariz donio na privatnom planu i zašto ste se odlučili vratiti na ex-YU prostore?
Pariz će uvijek biti moj grad. Taj grad me odgojio i oblikovao u ženu koja sam danas. Ali nakon puno godina provedenih u inozemstvu shvatila sam da su ex-YU prostori gdje pripadam. U toj odluci mi je dodatno pomogla i korona. Isprva je sve bilo protiv moje volje, a kasnije mi se svidio taj način života. Napokon nisam više stranac/turist, čak i sada kada provodim vrijeme u Beogradu. Osim toga upoznala sam divne ljude u fashion industriji, kako u Zagrebu, tako i u Beogradu, pa me je i ta kombinacija i privukla da se vratim. Trenutno sam više u Beogradu, jer sam se nedavno odlučila za novi preokret u životu. I tako pronašla svoju novu Mother Agency J’s Management koju zastupa Jelena Ivanović. Inače sam sklona promjenama i izlasku iz zone komfora tako da je moj dolazak/odlazak sasvim normalna pojava u mom slučaju. Tko zna gdje ću biti za dvije, tri godine (smijeh).
- Da niste model bili biste?
Iskreno, nikada nisam željela biti model. Ali eto, život se dogodi, a mi mu se prilagođavamo. Započela sam modeling s idejom da zaradim dovoljno novca da se školujem i da kupim fotografsku opremu kako bih bila fotograf. Ali očigledno da je Bog imao tada neke druge planove. I tako sam postala profi model.
- Koji profesionalni uspjeh je za vas bio najznačajniji?
Najdraži posao je onaj od kojeg sam najviše zaradila. Radila sam pet godina – od reklama na TV-u, billboarda, do kataloga, web stranica. Od tog posla sam pokrila sve životne troškove, izgradila kuću, kupila parcele jer to je moj način štednje koji se nakon nekoliko godina isplatio. I želja mi je raditi ovaj posao do svoje 101. godine (smijeh). Druga želja da kao i svaki profi model budem na naslovnici nekog značajnog magazina, poput Voguea.
- Tko je Suzana Horvat kad nije model? Kako provodi dan, koje su njene strasti, hobiji, što radi u slobodno vrijeme?
Suzana je diplomirala Marketing, društvene medije i odnose s javnošću. Tako da u svemu vidim mogućnost stvaranja i poslovanja. Svako malo smišljam nove projekte i čekam priliku da se pokažem u novom ruhu. Volontiram kada mi vrijeme dozvoli. I poznata sam po tome da sklanjam životinje s ulica i udomljavam ih. Puno čitam, nekada i po tri knjige mjesečno. Radim stalno na sebi jer težim biti najbolja verzija sebe. Svako malo upišem neki tečaj jer uživam učiti nove stvari. Obožavam prirodu i sport pa i tu guram svoje granice. Volim renovirati i uređivati životni prostor, tako da sam vječito s valjkom u ruci, čekićem i/ili lopatom. Najnoviji hobi mi je fotografija zbog koje sam i došla u Beograd. Točnije kako bih asistirala i učila od našeg vrhunskog fotografa Mirka Tabaševića, boga svjetlosti (smijeh).
- Koje biste svjetske kampanje izdvojili kao najbolje, a da niste bili dio te kampanje?
Ja sam old school, tako da su meni devedesete pojam modelinga, fotografija i stvaranja. Kao što su bile Calvin Klein kampanje. To su godine kada je sve bilo življe, moćnije, nedodirljivo i jedinstveno. Volim eru Kate Moss koja je preokrenula modeling i pokrenula poziranje bez granica.
- Koje svjetske dizajnere volite nositi?
Divim se kreacijama Elie Saab, Alaïa koje sam nosila samo na snimanjima. Ali privatno ih ne nosim jer je moj stil života dinamičan i stalno sam u pokretu. Tako da radije biram jednostavan look – traperice i bijela majica. Brendovi koje najčešće nosim su Acne Studio, IRO Paris, Levis, Maje, The Kooples, Helmut Lang i slično. Naravno odem u Zaru i H&M gdje uzimam basic stvari ali ne pratim modu nego izmišljam neke svoje stilove. Često sam i u muškom odjelu i generalno kupujem muške traperice, majice, košulje…
- Na snimanju Journal editorijala ste pali s konja, koji još takvi pehovi su vam se dogodili tokom karijere?
Pala sam sto puta na revijama i tokom snimanja dok sam skakala na štiklama, ali s konja samo jednom (smijeh). Sportski tip sam tako da i kada padam, padnem sa stilom i brzo se dignem (smijeh). Ogrebotine i žuljevi zarastaju i to je sastavni dio posla. Meni su najteže pali poslovi gdje vas verbalno/psihički zlostavljaju na snimanju, a toga je bilo previše. Od nekih se još uvijek oporavljam. Peh je kada na snimanju imate bezosjećajnu i hladnokrvnu ekipu i onda najudobnija stolica boli više nego sto padova s konja.
- S kojim predrasudama se najčešće susrećete?
Sve ovo je samo mali dio onoga što prolazi jedan model na početku karijere. Nakon osjećaja nemoći koji ostavi rad u inozemstvu, dođete kući i mislite da vas napokon okružuju vaši ljudi i da ste na sigurnom. Ali ne. Opet dobijete još jedan životni šamar. Kreću predrasude, i nova doza omalovažavanja i vrijeđanja. Svaka manekenka je izložena kritikama da je laka žena. Naravno uz to ide da je umišljena, ne pretjerano pametna, razmažena, nesposobna i slično. Na početku sam se branila i objašnjavala. Ali što god napravim, ne mogu utjecati na tuđe mišljenje. Zato živim svoj život, radim i borim se kao svaki drugi čovjek.
- Važite za jednog od najljepših modela u regiji, samim tim ljudi pretpostavljaju da se uvijek osjećate dobro u svojoj koži. Koliko to zapravo nije istina?
Naravno da nije istina. Ljepota ne znači sreća i zadovoljstvo. Čak je teret. Pogotovo ako je žena lijepa, sposobna i ostvarena. E tek tada nemate pravo da se žalite i da vas ljudi shvate ozbiljno. Nekada moram više puta ponoviti da nisam dobro i da mi treba pomoć da bi ljudi reagirali. Ali hvala Bogu, u današnje vrijeme psihologa na svakom uglu, a i zdravih razgovora s nama bliskim ljudima ako smo ih spremni čuti. Voljela bih da ljudi napokon shvate kako je održavanje psihe jednako važno kao svaki drugi pregled kod doktora. Uijvek kažem: ako zub boli idi kod zubara. Ako um boli idi kod psihologa. Sve je rješivo ako to želimo. Da se mene pita svi bi trebali ići kod psihologa, makar jednom u životu. Ne znam čega se ljudi toliko boje. Ja uživam u razgovoru sa psihologom ili nekom mudrom osobom.
- Kako definirate pojam seksepila?
Seksepil je ženin najveći adut. Seksepil je profinjen, snažan i predivan. Nije vulgaran i ne čine ga kratka suknja i dekolte. Seksepil je stav, osmijeh i pogled. On je ženstven. Obožavam ga, a tek nedavno sam ga otkrila kod sebe i osvijestila. Ženstvenost, elegancija i seksepil se ne pokazuju kroz garderobu nego kroz ponašanje. Smatram da mogu biti jednako ženstvena i seksepilna polugola ispred kamere i dok šetam psa u poderanim trapericama i beloj majici. Nažalost zbog posla i gorespomenutih predrasuda, pokazivala sam uvijek svoju mušku stranu. I njom se branila jer su nas krivo učili. Biti nježan, strastven i seksepilan – to je moć, sloboda i lijek. Ženino tijelo je najlepša Božja skulptura. To tijelo je nježno i predivno, a podnosi bol dok stvara i daje svijetu.
- Ono čuveno pitanje kada je riječ o modelima – što modeli jedu ili ne jedu?
Suzana jede sve (smijeh). Slušam svoje tijelo i naravno da jedem čips i ostale gluposti, ali i redovno vježbam i krećem se u prirodi. Ako se i nabacim koji višak, smanjim unos hrane i to je to. Sve je stvar balansa i važan je zdrav način života, a ne dijeta. Jednom kada to shvatite i sebi date vremena za napredak, rezultati će doći. Sigurno i polako. Žurbom samo možete sebi naškoditi i napraviti kontra efekat. Ja ne jedem ova moderna Instagram jela; avokado, goji bobice, chia sejmenke i razne fotogenične namirnice, nego ono na čemu sam odrasla. Jedem slaninu, kruh, salate, variva, meso. Izbjegavam unos ugljikohidrata, ali se počastim kada tijelo to zahteva. Možda je ključ do što jedem sezonski. Što znači ono što nam priroda rađa i daje u sezoni. Ako je sezona kopriva, jedem variva i juhe od koprive. Ako je sezona nekog voća onda jedem to. Umjereno, čisto i bez filozofija. I voda – svaki dan oko litru i pol vode (vjerujte, bit ćete mi zahvalni).
