Ne morate voljeti ni Džeja, ni narodnu glazbu da biste uživali u Nedelji. Evo zašto je vrijedi pogledati

Četvrtak, 01. veljače 2024.

Nedelja, i svi ste tu, sve podsjeća na sreću, nedelja, a više vas ja zagrliti neću, stihovi su pjesme koje je otpjevao Džej Ramadanovski, legendarni pjevač narodne glazbe. Njegova Nedelja stekla je kultni status, a zanimljiv je podatak kako su njezini stihovi bili gotovo proročanski jer nas je u 57. godini života napustio upravo na jednu, točnije onu 6. prosinca 2020. godine. Ne čudi stoga što film o njegovom životu nosi upravo ime Nedelja.

Film je to koji je već u najavi izazvao veliki interes pa ne iznenađuje i što se za njegovu premijeru tražila karta više. I to ne pišemo iz kurtoazije, već ispunjene dvorane govore same za sebe. Prema dostupnim podatcima, unatoč limitiranoj distribuciji Nedelja je s 4.500 gledatelja u prvom vikendu zasjela na prvo mjesto hrvatskog box officea ispred visokobudžetnog Argyllea.

Osim pobornika njegovog glazbenog izričaja i regionalne kinematografije, naslov je to koji je uspješno privukao i one koji o Džeju možda nisu znali ni retka, ali su poželjeli doznati je li opravdan hype koji se oko njega stvorio.

Jer takav je (bio) Džej

Morate li uopće znati nešto o Džeju da biste pogledali ovaj film? Ne. Morate li biti ljubitelj narodne glazbe da biste uživali u njemu? Ne. Jednostavni su odgovori na dva pitanja koja će si zasigurno postaviti oni koji nisu upoznati s likom i djelom Džeja Ramadanovskog.

Onima koji to jesu, ova romansirana biografska priča predstavljat će lijep hommage početcima karijere mladića s Dorćola prepoznatljivog vokala. Vjerujemo i kako će se rado prisjetiti i svih trenutaka u kojima su se uz njegovu glazbu radovali, ali i tugovali. Jer takav je (bio) Džej.

Vizualna oda jednom vremenu

Premda najavljivana prvenstveno kao biografska priča o jednom pjevaču, Nedelja može biti shvaćena i kao biografska priča jednog grada. I u tome se ogleda jaka snaga ovog filma. Točnije, ogleda se u osebujnim likovima koji su scenaristički i glumački uspješno preneseni na veliko platno.

Mića, Sulja, Džamba, Nina … svi oni žive ili su živjeli i u našim kvartovima. Parafrazirat ćemo Džeja koji u jednom dijelu ističe kako bi vam svi oni mogli ispričati svoju priču i kako bi ona bila slična, ali kako je ova posebna zbog toga što je njegova. Tako bi i svako od nas mogao ispričati priču o osebujnim likovima svoje mladosti, svoga kvarta… no te priče tek čekaju svoje ekranizacije. U ovom slučaju, Nedelja je jedna vizualna oda beogradskom Dorćolu osamdesetih…

Treba li nam usporedba?

Neminovna je usporedba filma Nedelja s filmom Toma, a istoj smo uvelike pridonijeli i mi medijskim natpisima. Oba su biografski filmovi o osebujnim pjevačkim pojavama, na temelju čega leži njihova osnovna komparacija. Oba donose romantiziran prikaz naslovnih likova, oba djeluju i kao određeni svjedok minulih vremena… O njihovom stvarnom uspjehu svjedočit će računica na kinoblagajnama, no istina je zapravo da je usporedba sasvim nepotrebna. Toma je utro put, a Nedjelja ga uspješno slijedi…

Oba filma imaju svoje tehničke nedostatke i izazove, no uspješno stvaraju atmosferu zbog koje iz kina izlazite suočeni sa spletom emocija. S Tomom smo više plakali, s Džejem smo se više smijali….(ili obrnuto). Za kraj, vratimo se na jednostavna pitanja. Vrijedi li pogledati film Nedelja? Da.