TikTok senzacija James Night u velikom intervjuu otkriva sve o svojim popularnim obradama stranih hitova na hrvatski
Niste mogli ne primijetiti mladića fantastičnih vokalnih sposobnosti koji je zaludio internet. Svojim prepjevima svjetski poznatih hitova na hrvatski i obrnuto, postao je prava glazbena zvijezda današnjice. I nama je zapeo za oko i uho čim smo čuli neke od svojih omiljenih hitova u verzijama kakve ne možemo čuti doslovno nigdje pa smo ga poželjeli upoznati.
Leonardo Šajin, umjetničkog imena James Night, mladić je iz Vinkovaca kojeg na TikToku prati 31,7 tisuća ljudi, dok se ta brojka na Instagramu penje i na više od 16 tisuća. Ostvario je i suradnju s popularnim modnim brandom Klisab te ušao u finale želja za Doru 2024, a nedavno je izbacio i svoj treći sing ove godine za Dancing Bear – Cruella.
Ako vam se preko videa čini simpatičan i sa sjajnim smislom za humor, uživo je, vjerujte nam na riječ još i genijalniji. Upoznajte Jamesa Nighta.
Talentirani James pridobio je pažnju javnosti svojim genijalnim prepjevima hrvatskih i regionalnih hitova na engleski jezik kojeg je dijelio na svojim društvenim mrežama te prikupio veliku publiku. Trenutno se ponosi s 31,7 tisuća pratitelja na TikToku te 557 tisuća lajkova, dok ga na Instagramu vjerno prati više od 16 tisuća ljudi. Od tada je objavio singlove “Silver Lining”, ultimativni ljetni singl “Nije Zauvijek” kojeg je prepjevao na engleski singlom “Chasing Rainbows”, a inspiriran njegovom zavodljivom melodijom je objavio i dva vlastita remixa, “Nije Zauvijek (Arcade Sped Up)” i “Nije Zauvijek (80s Slowed Down)”. Nadahnut Jamesovim zvukom, hrvatski producent Bruno Pietri također je napravio remix pjesme te joj dodao neodoljiv ugođaj idealan za izlaske. Njegov aktualni singl Cruella nakon mjesec dana od izlaska ima 28 tisuća pregleda.
“Ideja je uvijek bila uz mene, uz prevođenje pjesama od malih nogu obitelji do prevođenja poznatih pjesama prijateljima u izlasku – tako se, recimo, rodila Bebo Ti si Vatromet od Katarine Perić (Katy Perry – Firework) uz ostale, naravno. Imam dojam da od ove godine je sve to preraslo u mali senzacionalizam gdje ljudi koji me otkrivaju kroz obrade koje radim, na neki način nenadano ostaju i uz moju autorsku glazbu. Rekao bih da su moji društveni profili medij prema zajednici koju kreiram gdje je glazba u fokusu bez obzira odakle dolazila, ali i odakle dolazili svi ljudi koji ju slušaju.
Uvijek mi je cilj stvoriti jako siguran prostor gdje će se, bez obzira na godine, nacionalnost ili koji god epitet si ljudi stavljaju na čelo, svi osjećati dobrodošlo, sigurno i viđeno. Tako da svaka i obrada i autorska pjesma ima jako puno mene u njoj. Mogao bih pričati o ovome do besvijesti, ali u suštini što želim reći je da sam jako zahvalan na količini i vrsti ljudi koji su obožavatelji svega što radim, a došli su do mene na jedan ili drugi način, meni je najbitnije da glazba povezuje, a nadam se da se osjećaju ugodno da ostanu i za cijeli paket.” – kaže nam James.
Osim genijalnih prepjeva pjesama brojnih hrvatskih i regionalnih zvijezda koje su i same proslijedile njegove obrade putem svojih kanala, James radi i autorsku glazbu. Njegov golemi glazbeni talent, kao i osvježavajuća originalnost te otvorenost već su sada istaknuli ovog mladog vinkovačkog slavuja među mnogobrojnim novim glazbenim imenima.
Već je sa šest godina po sluhu naučio svirati klavir, a svoje je znanje usavršio odlaskom u glazbenu školu te pjevanjem u zborovima. Nakon završene gimnazije, upisao je fakultet na kojem je engleski studirao – puna dva dana. Ljubav prema glazbi bila je jača. Prije nešto više od godinu dana, samostalno je objavio svoj prvi album “Weatherman” na kojemu su sudjelovali brojni suradnici iz cijelog svijeta. Uz razne uspjehe albuma prvijenca, pjesma “Head In The Clouds” našla je svoje mjesto u programu preko 50 radio stanica širom Europe.
U ranim je godinama već organizirao brojne humanitarne akcije u Vukovarsko-srijemskoj županiji, uključujući pomoć sigurnim kućama za žene, pomoć dječjim domovima, rad s djecom s potrebnim potrebama itd., zbog čega je 2011. godine dobio nagradu Luka Ritz za promicanje nenasilja i nulte tolerancije prema nasilju.
Dobitnik je nagrade Ministarstva kulture i medija za rad ne temu Fride Kahlo, za što je dobio i državnu nagradu vizualnih umjetnosti LIK. Kao pjesnik sudjelovao je i na Goranovom proljeću te literarnom natjecanju Po(e)zitiva s pjesmom “THX 1138” koja je potom i uvrštena u godišnju zbirku poezije Poezitiva te objavljena u godišnjaku Matice Hrvatske – Vinkovci 2014. godine.
- Kako je počela tvoja ljubav prema glazbi?
Ne mogu reći da je postojao trenutak kada sam rekao “eh, sada volim glazbu”, ona je jednostavno tu kroz cijeli moj život i valjda mi se toliko normalizirao ritam uz konstantnu glazbenu pratnju da više uopće ne shvaćam da je to nešto što nije toliko često u ovom obliku. Stvarno joj pristupam opsesivno, od slušanja jedne te iste pjesme 500 puta, istraživanja o toj pjesmi, pisanja svega što proizlazi iz inspiracije te pjesme, učenje o producentima, glazbenicima, pjevačima, karijerama ljudi… S druge, ovo kreativne strane – od malih nogu pišem pjesme, učim se svirati, radim na tehnici pjevanja, sve škole koje sam pohađao ako su imale zbor – obavezno sam bio dio njega, kratko sam išao i na satove Solfeggia u glazbenu školu. Pišem pjesme od šeste ili sedme godine života (prva se zvala “Moj Tata”) i ne stajem, tek krećemo!
- Koji su prvi bendovi/izvođači koje si slušao?
U obitelji se slušao rock i metal, a sestra i ja smo odrasli s druge strane na MTV-u. Volim reći da imam najbolje od oba svijeta – s jedne strane čvrste temelje u klasičnom rocku, kasnije malo i mog samostalnog istraživanja od Led Zeppelina, Davida Bowieja, Princa, Beatlesa, Queena pa sve do ove modernije strane i pop legendi poput Michaela Jacksona, Madonne, Britney Spears…
- Ove godine izašao je tvoj prvi singl za DB, Silver Lining, kako je on prošao kod publike i kritike, sada kada su se definitivno slegli dojmovi i prošlo je dovoljno vremena?
Službeno sam tek 7 mjeseci na “estradi”, a mogu reći da sam i više nego zahvalan na predivnim dojmovima i prihvaćenosti. “Silver Lining” je prošao s vrlo toplom dobrodošlicom na radijima! Iznenadio sam se koliko vrata pjesma na engleskom jeziku jednog hrvatskog glazbenika može otvoriti. Ipak, malo veći uspjeh postigao je singl “Nije Zauvijek”. Ovo smo ljeto bili u punom pogonu i s glavnim singlom i engleskom verzijom i raznim remixima među kojima je i onaj Brune Pietrija. Sada nastavljamo u nešto malo mračnijem, malo više klupski nastrojenom tonu s Cruellom. Cruella je jedna od mojih najdražih pjesama što sam napisao, snimali smo spot i u kultnom Alcatrazu, a pronašla je put do jako puni europskih srca.
- Radiš glazbu, tekst, aranžmane, misliš na imidž i outfite, vodiš svoje društvene mreže, koliko ti to vremena oduzima u danu?
“Vrijeme je samo društveni konstrukt” – to je nešto čime si volim probijati glavu i živjeti u toj iluziji da ono ne postoji, samo zato što kada bih više pažnje obazirao na to bih poludio. Šalu na stranu, nije da si dajem previše oduška u pristupu svemu, što shvaćam da će se jednog dana možda i obiti o glavu, ali dok sam mlad i dok energije imam, cijela 24 sata – svakog dana tjedna – su posvećena ovome. Nisam od onih koji vole ostaviti ostatak života na patnji kako bi se posvetili samo sebi, tako da za sada dobro žongliram sve dijelove. Ovo što radim ipak je moja najveća ljubav – stoga ono zapravo ni ne oduzima vrijeme. Naravno, uvijek postoji faza kada su i rokovi prekratki i posla je previše, tu moj mini tim ljudi uvijek uskoči u pomoć, a ja sam tada zatvoren u studiju danonoćno, doživljavam od uspona do padova, veselja, trenutaka inspiracije, tuge, nebo plače, plačem i ja, samo kako bih na kraju krajeva, sve što radim – radio kroz ogromnu ljubav prema tome, koja je baš kao i svaka puna krivudavih cesta. Tako da ne osjećam da mi uopće nešto fali u životu, štoviše osjećam se blagoslovljeno što mogu raditi ovo.
- Možemo reći da baš živiš svoju glazbu, doma imaš i studio?
Da! Nakon sedam godina života u Zagrebu, potres je odlučio nekako da je najbolji način za dalje vratit se tamo odakle je sve i počelo. Tako da sam si u Vinkovcima izgradio studio gdje provodim 90 % svog vremena, a srećom nazivam ga i domom. Moj cijeli život posvećen je ovoj vještini, glazba je jednostavno u svemu što radim. To ponekad ljudi tumače kao jako puno odricanja, jako puno žrtve, ali – eto – još uvijek nisam pronašao nešto što me oživljava na način na koji to glazba radi. Ne želim zvučati pretenciozno ili arogantno, ali mislim da ne mogu zaobići to u opisivanju cijelog svog pristupa prema glazbi – ja se stopostotno dajem svakom projektu koji radim, ostavljam srce i dušu na svemu što planiram i želim i mislim da je to jedini način na koji mogu pristupiti svemu ovom, jer jako puno mene u stihovima, jako puno mene je u melodijama, a vjerujem da i ljudi osjećaju emociju i veliki trud koji stoji iza svega. Ali dosta o meni! Kako ste vi?
- Kako onda izgleda tvoj kreativni proces?
To je proces bez početka i bez kraja (nadam se). Konstantno razmišljam o svemu što vidim, što čujem, što ljudi pričaju, što mi se sviđa, zašto mi se sviđa, zašto mi se ne sviđa – i to sve ukomponiram u stihove, melodije, vizuale i popratno. Trudim se svakog dana napisati barem jednu pjesmu te se u tome ponekad odražava, rekao bih, melodičnije držanje dnevnika. Nije da pišem isključivo o svom životu, pišem i o životima drugih ljudi oko sebe, makar se pjesma zvala i “Cruella” ona uvijek sadrži neku stvarnu osobu čija bi to priča mogla biti. Ako idemo na tehnički aspekt tog svega, mobitel mi je pun glasovnih i pisanih bilješki ideja, stihova, inspiracije, a ostalo ovisi o pjesmi. Neka će možda krenuti s klavira, možda mi prvo dođe melodija, možda stihovi, neka kreće od instrumentala, nekog beata koji bih volio iskoristiti ili nekog zvuka koji mi se jako sviđa – ostalo je jednostavno prepuštanje glazbi.
- Tvoje obrade su apsolutni hit, koja je tebi najdraža?
Najdraža mi je Anti Hero od Taylor Swift, jer ja iskreno tu pjesmu slušam već godinu dana – neprestano. Bila je jako velik zadatak, ipak malo je teže prevoditi strane pjesme na hrvatski jezik, jednostavno zbog zvučnosti riječi i značenja fraza, ali sarkazam koji dostavlja i cijela poruke pjesme toliko odjekuje u meni da sam jednostavno morao napraviti i obradu. Ali što ću kad sam ja problem, ne vi. Shvaćam zašto i s druge strane obrade pjesama iz ove regije prodiru do ljudi. Starije hitove Magazina mi je uvijek drago pjevati – to su predivni tekstovi i na našem i na engleskom.
- Kako se najradije opuštaš? Imaš li neke hobije?
Teško je imati hobije kada sam sve što volim sam pretvorio u karijeru ili dio nje. Slobodnog vremena koje imam ostavljam za dobar pub, bocu vina i prijatelje, društvene igre koje obožavam igrati, (Cluedo posebno!!), ali i za dobru hranu koja je popratni dio svega što radim. Da postoji život bez režija i računa, najradije bih jeo pizzu s pršutom uz čašu, dvije dobrog Muškata i pjevao svijetu s neke pozornice na nebu.
- Pred nama su blagdani. Kako oni izgledaju u tvojoj obitelji?
Jedno od mojih najdražih doba godine! Moja obitelj vrlo skromno voli provesti blagdane, bitno nam je samo da smo svi na okupu, to je uglavnom za ručak ili večeru. Otvorimo neke male znakove pažnje, igramo igre, uživamo u raspucancima, posjetimo bližu rodbinu, a za kraj večeri ja odlazim sa svojom drugom, odabranom obitelji – prijateljima na neku zabavu ili svirku.
- Koji su ti planovi za skorašnje vrijeme? Gdje ćemo te slušati?
Nadam sve svugdje haha, nekima nažao, nekima nasreću! Volim jako ispisivati sve planove u detalje, prepravljati ih kako se vizija izmjenjuje i kristalizira – to ponekad zna i uzvratiti udarac pa se planovi zakompliciraju, ali pokušavam ostati smiren. Do kraja godine se koncentriram upravo na to izbjegavanje komplikacija za sve što nadolazi, tako da je (uvijek) radno kod mene! Mislim da sve ima svoju putanju, a ja najbolje što mogu ću dati – makar to i značilo da kroz par tjedana se okrenem i kažem “Moglo je i bolje”. Meni je najbitnije na kraju dana da usrećujem ljude i da sam ponosan na sve što radim kada pogledam u svoj odraz.
Foto: Martina Movrić
Lokacija snimanja: Très Chic café