Iza kulisa privatnog i poslovnog svijeta dr. sc. Cecilije Rotim: ‘Patnje naših pacijenata ne možete uvijek ostaviti u Poliklinici’
Doktorica znanosti, ravnateljica i suvlasnica Poliklinike Rotim, majka, supruga, a odnedavno i službeno docentica, dr. sc. Cecilija Rotim ugostila nas je na svom radnom mjestu u Poliklinici Rotim koja je prošla jeseni zablistala u novom ruhu koje potpisuje poznati arhitekt Ante Vrban. S uvijek nasmijanom dr. sc. Rotim razgovarali smo o svemu, a najviše nas je zanimalo kako stiže odraditi sve obaveze te što je najviše ispunjava u životu. Otkrila nam je dr. sc. Cecilija Rotim još mnogo toga, a cijeli intervju pročitajte u nastavku.
Možete li nam reći nešto više o svojem obrazovanju i kako ste došli do odluke da se bavite sestrinstvom?
U školskim ili studentskim klupama sam neprestano od svoje sedme godine života. Prvo sam upisala medicinsku školu, a nakon toga i studij sestrinstva. To je kod mene došlo spontano i glavni motivator u toj dobi mi je bila potreba da pomažem ljudima. Nisam odabrala struku, nego životni poziv. Moje obrazovanje je raznoliko, ali usko vezano za medicinu i zdravstvo. Završila sam Pedagoško-psihološku naobrazbu na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu sa željom da sve svoje znanje, vještine i iskustvo prenesem mladim kolegicama i kolegama. Potom sam se završila jednogodišnji program Menadžmenta u zdravstvu, te Managera EU Fondova.
No, kada bi nešto morala izdvojiti, najviše sam ponosna na to da sam kao prva medicinska sestra završila Diplomatsku akademiju pri Ministarstvu vanjskih i europskih poslova RH. Kruna moje akademske karijere bila je obrana doktorske disertacije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a nedavno sam održala nastupno predavanje za docenta.
Kako ste se odlučili za poslijediplomski doktorski studij biomedicine i zdravstva? Možete li podijeliti neka iskustva iz tog razdoblja?
Posljednjih pet godina školovanja posvetila sam doktorskom studiju, odnosno istraživanju koje je rezultiralo obranom disertacije. Potaknuta vlastitim životnim iskustvom, u doktorskom sam radu istraživala procjenu pridržavanja bezglutenske dijete u bolesnika s celijakijom i njen utjecaj na nutritivni status, aktivnost bolesti i kvalitetu života oboljelih. Život s celijakijom nije jednostavan, svaki dan morate paziti što, kako i gdje jedete, a ja to vrlo dobro znam.
Kada se sjetim tog razdoblja, moram priznati da su studentski dani tijekom doktorata ponekad bili jako kaotični, zato što sam istraživanje započela u doba pandemije koronavirusa, kada dovoljan broj ispitanika nije bilo lako pronaći. Moj studentski život se odvijao u poslijepodnevima satima. To su bila svakodnevna predavanja, provođenje istraživanja i još posao pomoćnika Ravnatelja u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo. Sve je to bio veliki izazov. Sada kada je to sve iza mene – znam da sam neke jako stresne situacije jednostavno izbrisala iz pamćenja i sama sebi se divim kako sam to sve uspjela. Mislim da to ne bih mogla bez svoje obitelji i njihove podrške. U našoj obitelji uvijek netko priprema neki rad, ispit ili slično, svatko u svom području interesa. Knjige su otvorene posvuda i konstantno obrazovanje je naš životni stil.
Možete li nam reći nešto više o svojoj trenutnoj funkciji ravnateljice Poliklinike Rotim i imate li već neke planove za budućnost?
Poliklinika Rotim započela je s radom prije četiri godine, a prošle smo jeseni preselili na novu lokaciju u Miramarskoj zbog potrebe za većim prostorom, ali i smještajem najmodernijeg uređaja magnetske rezonance. Ante Vrban i ja smo na tom projektu radili neprestano tri mjeseca. Nema problema koji se nije pojavio u tom procesu, ali sve smo ih riješili. S Antom je suradnja bila odlična, on je profesionalac i dobar čovjek. Bio je to velik izazov, zato što imate standarde koje Ministarstvo propisuje za ovakve vrste medicinskih ustanova, a opet želite da se pacijenti osjećaju odlično u Poliklinici, da ona ne bude sterilna i dosadna. Nagrada za najljepše uređeni javni prostor u Europi koju smo primili u Londonu je kruna tog rada.
Također, naša strast i izvrsnost doživjela je i međunarodno priznanje kroz strateško partnerstvo s velikim stranim investicijskim fondom koji je prepoznao našu kvalitetu te odlučio uložiti kapital u zajednički projekt. Imamo puno planova za širenje i djelatnosti, ali i otvaranje novih filijala čemu sam u potpunosti posvećena. Uz to, naravno, vodim Polikliniku na dnevnoj razini. Naš tim je velik, broji preko 40 vrhunskih stručnjaka koji stalno ili povremeno surađuju s nama na dobrobit naših pacijenata. Konstantno se širimo u različitim poljima zdravstva, a moj je zadatak da prepoznam potrebe naših pacijenata u tom smislu te osiguram najbolje stručnjake. Po potrebi vodim multidisciplinarne timove, te međunarodne konzultacije u skladu s individualnim potrebama svakog pacijenta.
Moj vam je posao na dnevnoj razini vrlo šarolik i izazovan te zahtijeva da vodim i po nekoliko projekata u isto vrijeme. Dobro je onda da sam dobra u multitaskingu (smijeh). Uvijek me možete vidjeti kako idem sa svoje dvije teke u koje pišem svoje obaveze, zadatke, planovi i ideje. Svaki dan mi je različit, nosi veliku odgovornost i nikad ne znam kako će završiti.
Kako provodite svoje slobodno vrijeme izvan poliklinike? Imate li neke omiljene hobije ili interese?
Iskreno, slobodno vrijeme mi je u potpunosti ispunjeno obiteljskim obvezama, budući da imam veliku obitelj, supruga i djecu, bake i dide, šogora i sve ostale. Onaj dio slobodnog vremena koji imam samo za sebe (a toga nema baš puno) najviše volim provesti u šetnjama ili čitajući knjigu. Često kad sam pod velikim stresom, a kako ne stignem otići u teretanu ili na sport, ustajem oko 5:30h i odlazim šetati po Parku šumi Jelenovac. Znam da to zvuči čudno, ujutro zimi po mraku, u 5.30 netko ide u šumu šetati, ali to me opušta. Mir i jutarnja tišina daju mi energiju za cijeli dan.
Kako usklađujete svoju odgovornost kao majke četvero djece s vašom ulogom ravnateljice?
Joj, u našoj vam je obitelji uvijek veselo i dinamično. Podjela zadataka i međusobno razumijevanje nam je jako bitno i bez toga ne bismo mogli funkcionirati. Vikendima se svi okupljamo, skupa kuhamo, razgovaramo i igramo društvene igre. UNO partije su svakodnevno nezaobilazne s našom najmlađom kćeri. Vodimo jednostavan život i često zajedno putujemo. Mislim da je tajna skladnog obiteljskog života ta neka ljubav koja se manifestira kroz nesebičnost, pažnju i povjerenje. Za mene iz toga proizlazi radost života te strast i složnost da zajedno uspijemo. To znači da ćemo zajedno uživati, ali i koračati kroz svakodnevne brige i obveze, a ponekad i životne nedaće.
Kako se nosite s izazovima kao što su stres i pritisak koji proizlaze iz obiteljskih obaveza i profesionalnih odgovornosti?
Posao u Poliklinici je jako odgovara i stresan, prvenstveno jer se svakodnevno susrećemo s teškim problemima i patnjama naših pacijenata. To ne možete uvijek ostaviti u Poliklinici, pa prazne glave doći kući i posvetiti se samo svojoj obitelji. Tako da su naši zaposlenici, naši partneri i naši pacijenti zapravo naša proširena obitelj i svi se zajedno nosimo s izazovima koje nam život donese. Kada govorimo o privatnom životu, on je tipičan za sve mame u velikim obiteljima. Ujutro prije posla se priprema hrana za taj dan, a kako imam celijakiju – svaki dan moram skuhati i nositi sa sobom ručak. Nakon posla odmah vozim kćerku Angelu na aktivnosti, jer svaki dan ima nešto: klavir, tenis, ples,… Ponekad moj automobil izgleda kao moj mali stan. Petkom, ako me sretnete kada krenem iznositi stvari iz auta, možda pomislite da sam bila na putovanju. No, kada sagledam – pa i jesam. Bila sam na putovanju kroz tjedan života jedne žene i majke koja svaki dan ima puno obaveza, koja juri i sve mora stići.
Možete li podijeliti neka iskustva i savjete za druge žene koje se trude postići ravnotežu između obitelji i karijere?
Iz mog iskustva, ravnoteža između obitelji i karijere se prvenstveno postiže zahvaljujući razumijevanju i podršci mojih bližnjih. Početkom jeseni smo imali okupljanje obitelji Rotim. Za našim obiteljskom stolom sjedilo je sedam doktora. Smijali smo se, veselili, zbijali šale jedni s drugima, ali smo na kraju zaključili da se mi zbilja međusobno razumijemo i da je to ključ svega. Svakodnevni stres i probleme s kojima se svakodnevno susrećemo, lakše možemo razumjeti i prebroditi ako imamo vlastita i međusobna iskustva koja dijelimo i člana obitelji ili prijatelja s kojima to možemo podijeliti.
Što vas inspirira i motivira izvan vaše karijere? Postoji li neka osobna strast ili cilj koji vam je važan?
Inspiracija su mi sigurno osobe koje se bore, trude, imaju strast i ambiciju za nečim novim i većim. Svake si godine u vrijeme Božića napravim plan što bih htjela napraviti ili ostvariti u sljedećoj godini. Planovi su različiti – od onih malih koja se odnose na putovanja, čitanje neke knjige, uređenja stana, do onih velikih – gdje se vidim u poslovnom svijetu, kako planiram proširiti ili poboljšati rad Poliklinike, što ću novo napraviti za svoje djelatnike,… Naravno da napravim i “inventuru” što sam planirala prošle godine i jesam li to i uspjela. Svake godine do sada sam si postavila realne ciljeve koje sam uz podršku svoje obitelji, prijatelja i djelatnika, do sada uvijek uspjela i realizirati. Tako da su vam moje novogodišnje odluke precizne kao ratni planovi (smijeh).
Kako biste opisali svoj osobni stil? Volite li više casual, formalan ili neki drugi stil?
Prve sandale s punom petom sam dobila u 6. razredu osnovne od mame i od tada me rijetko možete vidjeti u ravnim cipelama. Najpoznatija sam po štiklama koje uvijek uskladim s torbicom. Prve prave haljine mi je šivala Linea Exclusive i od njene vlasnice sam dobila neke od najvažnijih, klasičnih savjeta i standarda kako se obući za koju prigodu. Hlače vrlo rijetko nosim, imam tri dobra klasična odijela u ormaru, a sve ostalo su haljine, koje obožavam. Moje boje su tamno plava i crvena, a pretjerani nakit ne podnosim. Nosim isključivo sat i naušnice. Pomno biram kombinacije ovisno o prigodi, jer svojim odijevanjem šaljem poruku studentima kojima predajem, partnerima na sastanku, drugim sudionicima na kongresu i simpozijima kojima prisustvujem, te na to obraćam posebnu pažnju. Balerinke imam samo u autu, jer u njima vozim. Iskreno, volim pratiti trendove, a klasičnih malih crnih haljinica imam u bezbroj varijanti.
Kako se brinete o svom zdravlju i prehrani? Imate li neke prehrambene navike koje slijedite?
Jako vodim brigu o svojoj prehrani i svakodnevnom unosu zdravih namirnica. Stres je dio moje svakodnevice, a kada osjetim da sam pod velikim utjecajem – pokušavam pronaći neki balans. Odem u šumu, šetam, isključim mobitel na nekih 30-45 minuta i uživam u prirodi. Nemojte si zaboraviti to ponekad priuštiti. S obzirom na to da bolujem od celijakije i moram se držati striktne bezglutenske dijete, svakodnevno pazim na prehranu. Pripremam si obroke i nosim ih sa sobom. U mojoj prehrani dominira mediteranska prehrana i voće, te primjerena hidracija.
Bavite li se nekom vrstom tjelesne aktivnosti ili sportom? Kako provodite svoje vrijeme kako biste ostali aktivni?
Volim jako igrati tenis, stoga često sa suprugom igram parove u tenisu s našim prijateljima. Jednom zgodom sam, u visokoj trudnoćim igrala parove s partnerom i našim kumom Krešimirom Čurkovićem, kada smo pobijedili mog supruga Krešimira i sina Antu. I dan danas na našim obiteljskom druženjima zbijamo šale na račun gubitnika u tom epskom dvoboju.
Volite li putovati? Imate li neke omiljene putne destinacije ili iskustva koja biste željeli podijeliti?
Jako volim putovati, tako da svake godine suprug i ja napišemo popis s nekoliko mjesta koja želimo posjetiti. Volimo Italiju i Španjolsku, zbog prirodnih ljepota, kulture, hrane, ali i ležernog načina života. Najljepše nam je ipak u našoj prekrasnoj Hrvatskoj. Najdraže i najljepše mjesto za odmor mi je moj rodni grad Šibenik, ali i otok Pag, gdje provodimo velik dio našeg godišnjeg odmora. Na otoku Pagu cijele dane mogu provesti na prekrasnoj plaži Čistoj, koja je po meni jedna od najljepših na cijelom Jadranu. U posljednje vrijeme vikende znamo provoditi i u biseru Srijema, čarobnom Iloku – najistočnijem hrvatskom gradu.
Možete li nam reći nešto o svojim dugoročnim ciljevima i ambicijama, kako u karijeri, tako i u privatnom životu?
Ove godine sam doktorirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i tada sam obećala svojoj mami da više neću studirati. Jedino možda upišem neki tečaj kuhanja, ronjenja ili heklanja (smijeh). Školujemo djecu, nadamo se unucima, radimo na sebi. Kao i većina ljudi.
Što se tiče poslovnih planova, u cilju mi je internacionalizirati i proširiti djelovanje Poliklinike Rotim, primarno na druge hrvatske gradove te u konačnici sve okruniti, jednog lijepog dana, otvaranjem vrhunske Specijalne bolnice Rotim.
Foto: Sanja Jagatić
