Čitanje nam je jedna od omiljenih aktivnosti i uz sav užurbani tempo svakodnevice trudimo se u danu ostaviti vremena za barem nekoliko stranica omiljenih nam naslova. Kako se jesen sada već ozbiljno uvukla u naše domove, tog je vremena malo i više. Upravo nam se posljednjih tjedana pod rukom našao zanimljiv naslov, zbirka priča naziva Burza rada. Riječ je o zbirci priča dvanaest različitih autorica, koje pišu o dvanaest različitih zanimanja. “Referentica” Burze rada je Julijana Matanović.
Burza rada
Autorice su žene koje imaju i nemaju iskustva u pisanju, koje u različitim zanimanjima i stadijima svojih života svojim prenesenim iskustvom vrlo lako mogu predočiti sve ono što čuči i u nama samima.
Dvanaest spisateljica, dvanaest zanimanja, dvanaest priča iz različitih povijesnih situacija, dvanaest žena čija se prepoznatljivost u književnom svijetu uveliko razlikuje, dvanaest njih koje bi, po godini upisanoj u izvode iz knjige rođenih, jedne drugima mogle biti majke i kćeri.
U knjizi su sljedeće priče: Danijela Crljen, BALERINA Anja Šovagović Despot, BARUNICA Ružica Miličević, DOJILJA Goga Hajtić, KONOBARICA Nada Đerek, LEDARICA Božica Jelušić, PERODRŽAČICA Iva Mirčić, RUDARICA Sanijela Matković, SLIKARICA Rosi Kugli, SVODILJA Vlatka Poljanec, TAJNICA Blanka Will, VRTLARICA Julijana Matanović, TKALJA. Izadavač zbirke je Umjetnička organizacija Lađa od vode.
Oda ženama
Svaka od nas kroz različita zanimanja, poglede na život, uvjete rasta i odrastanja, umaranja i odmaranja, svaka sa svojom pričom, pridonosimo bogatom i naoko nemjerljivom stvaranju povijesti jedne ženske snage u našoj okolini. Koliko je samo mudrosti u pričama naših majki, baka, u našim životnim pričama kada ih samo osvijestimo i možda stavimo na papir. Referentica ove zbirke napravila je upravo to i ovim fantastičnim projektom uvela nas u živote žena koje nas okružuju i koje nam kroz svoje literarne sposobnosti, koje se itekako razlikuju jedna od druge, pokušavaju dočarati ono što svi zovemo život.
Svaka je priča snažna. Svaka se čita na svoj način. Svaka nosi svoje iskustvo specifično u svom vremenu i prostoru. Svaka je prepoznatljiva. Svaka se može osjetiti.
Zbirka počinje uvodnom bilješkom referentice Julijane Matanović, a završava njenom pričom Tkalja. Tkanje o kojem piše možemo promatrati kao sinonim za pisanje, pripovijedanje, priču i samu književnost. Autorica tako uspoređuje krpare svoje junakinje, tkalje Mande s pričama.
Jer što li drugo rade pisci? Uzimaju komadiće tuđih i komadiće vlastitog života, ‘kradu’ priče s ulice i iz pročitanih lektira i prema svemu se ponašaju tako kao što se Manda ponašala prema krpicama. Potom uzimaju pripovjedački instrumentarij, režu, sijeku, odlučuju o žanru i potom-kad pripreme završe-sjednu i stvaraju novi tekst. Djelo na nešto uvijek podsjeća, u njemu se netko uvijek može prepoznati.
