Njezine pjesme već godinama su neizostavan repertoar svakog dobrog tuluma pa ne čudi što je njezin povratak na glazbenu scenu dočekan s velikim oduševljenjem. Omiljene hitove poput Da znaš, Jutro donosi kraj, Da sutra umrem i Sasvim sigurna ovog ćemo studenog imati priliku čuti i uživo, na velikom koncertu kojeg Vesna Pisarović sprema u zagrebačkoj Ciboni 10. studenog.
Uoči njezinog novog nastupa pred zagrebačkom publikom imali smo priliku razgovarati s poznatom pjevačicom. Sprema li nam nove pop pjesme?, U izvođenju koje pjesme posebno uživa?, Na što je u svojoj karijeri najponosnija?, samo su neka od pitanja na koja odgovore saznajemo u nastavku.
- Na sceni ste dugi niz godina, moglo bi se reći kako ste prošli i sito i rešeto. Što mislite da je vaša najveća snaga?
Poniznost. Ali samo pred “kraljicom glazbom”. Jer ne samo da nas ona neprestano suočava s novim neočekivanim izazovima, već, da bismo joj se približili, da bismo joj bili na dostojnoj razini, stalno moramo učiti, iznova, često na greškama i promašenim pokušajima. Ali u tome je i njezina ljepota. I to je ono što u meni trajno održava beskonačnu i beskompromisnu ljubav prema glazbi i glazbenicima.
- Koliko se prema vama domaća scena promijenila u odnosu na vaše glazbene početke?
Ono što je danas prilično drugačije od devedesetih jeste što su nestale stroge podjele žanrova i njima pripadajućih identiteta. Kada sam odrastala, scena se mogla jednostavno polarizirati na mainstream s jedne strane, te na underground ili alternativu s druge. I tu nije bilo dodirivanja ili ispreplitanja. Danas je interesantno ne samo to da je alternativa postala mainstream, već i da postoje paralelni mainstreamovi, gdje npr. glazba koja ima glasnu i mnogobrojnu publiku, štoviše po nekim pokazateljima i najmnogobrojniju, nije prisutna u klasičnoj javnosti, kod urednika i emisija, već nalazi druge kanale. I to je odlično! A ako bih krenula dalje karakterizirati zvuk scene rekla bih da se npr. u rapu i trapu ipak nešto dogodilo, dok se na tzv. estradnoj sceni već dugo ništa nije dogodilo, gdje je sve i dalje ostalo uljuljano u komfor devedesetih.
- Koliko su prema vama društvene mreže utjecale na glazbu? Mogu li danas glazbenici biti “aktualni” bez njih?
Upravo su društvene mreže učinile da svatko bude svoj vlastiti glazbeni urednik i svoj DJ. I to je upravo i otvorilo prostor za neke nove glazbene izraze. Naravno, postoji i druga strana, koja je u tome da danas glazba zvuči sve više i više šablonski – jer alati i algoritmi upravo to i dopuštaju i zahtijevaju.
- Na što ste u svojoj karijeri posebno ponosni?
Što i dalje imam tremu prije svakog koncerta.
- A na čemu ste zahvalni?
Na sreći i poznanstvima koja su se događala kroz moj život mijenjajući mu put i planove.
- Završili ste Filozofski fakultet, je li ikada postojala solucija da glazba ipak ne bude vaš životni poziv?
Zapravo nikada. Glas je uvijek bio predmet moga bavljenja i kroz studij, jer sam uz kroatistiku, studirala i fonetiku.
- Što si priželjkujete u budućnosti? Imate li neki san koji biste voljeli ostvariti?
Znam da zvuči trivijalno, ali sve što bih htjela jest da i dalje pjevam i stvaram. A naravno, tu je onda tisuću malih i velikih snova i fantazija. No, sve su opet vezane uz pozornicu, putovanja i glazbene suradnje.
- Ne možemo odoljeti ne upitati, hoće li publika uskoro imati priliku čuti i vašu novu pjesmu?
Da! Strpljivo i s velikim užitkom radim na novim pop pjesmama. No ovih dana sam proces stavila na pauzu jer sam uskočila u drugi, a to su pripreme za koncert u Ciboni, u čemu također uživam.
- I za kraj – koji je najbolji savjet kojeg ste dobili, a da ga se i danas držite?
Savjet mog profesora pjevanja Marija Gjuranca, koji mi je kao petnaestogodišnjakinji rekao da s trenutkom izlaska na pozornicu, publiku treba doslovce zgrabiti za bradu i držati je tako do kraja koncerta.
Foto: 925STUDIO
