Martina Movrić fotografkinja je i novinarka iz Novske sa stalnom adresom u Zagrebu. U svojem bogatom fotografskom djelovanju obuhvaća doista razne stilove fotografije, od vjenčanih, modnih, produkt fotografija pa sve do fotografija interijera. Svaki stil joj dobro leži, no sama za sebe ipak kaže kako najviše voli uličnu fotografiju. Često ju, kada ne radi, možete vidjeti u gradu kako fotografira i dokumentira svakodnevicu, ljude i njihove životne priče. Martinine fotografije često imaju retro prizvuk, uvuku nas u romantiku nekih prošlih vremena bez imalo patetike.
Martina je i dugogodišnji suradnik našeg portala i drago nam je upravo baš nju ugostiti u našoj rubrici Journal foto izložba kroz koju vam nastojimo prikazati radove domaćih i regionalnih fotografa iz njihovog vlastitog viđenja.
- Sjećaš li se svoje prve fotografije?
Tehnički gledano, same fotografije i njenih detalja baš i ne. Sjećam se trenutka kad sam ju okidala. Imala sam možda četiri, pet godina, bila sam s roditeljima i sestrom na plaži i mislim da sam mami zanovijetala kako želim i ja probati fotkati nešto, a ona mi je nevoljko predala fotić u ruke i pozirala mi. Vjerojatno sam fulala i mamu i cijelu kompoziciju, ali sjećam se tog osjećaja uzbuđenosti i zbunjenosti dok sam gledala kroz tražilo. Prve konkretne fotografije kasnije u životu se sjećam – radilo se o cvijeću u bakinom dvorištu, koje mi je i dan danas inspiracija i gdje još uvijek volim otići s fotićem u ruci i bilježiti svaki moment.
- Najčudniji moment koji si uhvatila kamerom?
Najčudniji, a isto tako i jedan od najdražih. Naime, usisavala sam kuću i nakon što sam u kupaonici protresla tepihe s namjerom što efikasnijeg usisavanja, vidjela sam snop svjetla koji pada na prašinu koja leti svud oko mene. Potrčala sam po fotoaparat i zabilježila taj moment koji nakon toga više nisam uspjela rekreirati jer se sve savršeno posložilo tad i više nikad.
- Najdraža fotografija/serija fotografija?
Jedna od najdražih fotografija mi je ona koja prikazuje dva brata koji nakon kiše trče prema svom SUP-u u Opatiji jedva čekajući vratiti se u more. Opatija i njeni šarmantni kutci, detalji, arhitektura, palme i ležaljke, motivi su koji su se kroz godine često protezali kroz moj rad. Često sam ju posjećivala i tako skupila pozamašan broj fotki opatijskih ulica pa je to ujedno i moja najdraža serija fotografija.
- Kada si znala/o da je fotografija tvoj poziv?
Pretpostavljam da je bilo nekoliko definirajućih trenutaka kroz godine kojih se sada i ne sjećam, ali kao onaj prvi, pravi odabrala bih 2019. godinu i fotografiranje svog prvog vjenčanja jer mi se do tog trenutka to činilo toliko nedostižno. Sada ih imam već dosta iza sebe i, malo otrcano za reći, ali svaki dan si govorim koliko sam zahvalna na svim pruženim prilikama da radim ono što najviše volim.
- Zašto si odabrao baš ove fotografije?
Osim što su mi jedne od najdražih koje sam skupila kroz godine, svaka od njih predstavlja određene motive koji se protežu na većini mojih fotografija – ulice i ljudi na ulicama, more, bakino dvorište. I svaka od njih mi nešto znači, svaku od njih povezujem s različitim periodima u svom životu i točno znam što sam osjećala dok sam svaku od njih fotkala.
