Kako uspjeti u Hollywoodu? Ella Mische najuspješnija je mlada Hrvatica u dijaspori

Sredinom kolovoza službeno je potvrđena vijest kako će Šibenik dogodine postati poprište održavanja novog filmskog festivala – Croatian International Film Festivala. Bio je to sjajan povod za naš razgovor s njegovom umjetničkom direktoricom Ellom Mische, talentiranom dramskom umjetnicom, spisateljicom i producenticom trogirskih korijena koja živi i radi u New Yorku.

Kći je hrvatsko-američke kantautorice i poslovne žene Tommi Mischell, ujedno i nove umjetnička direktorica Večeri dalmatinske šansone. Baš poput majke i Ella se uspješno okušala u glazbenim vodama, autorica je 40 pjesama, a zanimljiv je podatak kako je prošle godine je dobila Šansonijera za najbolju pjesmu upravo na spomenutom festivalu.

Ella uspješno plovi i poduzetničkim vodama. Vlasnica je Galileo Films, produkcijske tvrtke nazvane prema nadimku obožavanog joj djeda, koja se fokusira na buduće filmove, dokumentarce i komercijalne projekte. Navedeni podatci sugeriraju kako smo s Ellom imali širok dijapazon tema za razgovor, a što nam je sve otkrila doznajte u nastavku.

• Mnogi mladi sanjaju o selidbi u SAD i ostvarivanju njihove inačice američkog sna. Ti si ondje stigla kao 12-godišnjakinja. Što bi im poručila iz vlastitog iskustva?

Mladima bih rekla da je sve moguće ako zasukaš rukave i radiš teže nego bilo tko oko tebe s fokusom na cilj. Ne očekuj ništa od nikoga i uvijek se osloni na sebe, rijetko da će se naći osoba od iskrene pomoći. Be the master of your fate, and captain of your soul, kako je rekao Henry Ford. Nađi inspiraciju i kad čuješ riječ NE i ta riječ NE nek’ ti bude snaga za dalje. Ako jedna stvar ne ide neko vrijeme, druga hoće i ako radiš sa srcem i iskrenosti kockice će se eventualno posložiti. Nemoj očekivati instant uspjeh, jedina stvar koja je instant – je Instagram.

• Diplomirala si na prestižnoj Akademiji dramske umjetnosti u New Yorku, možeš li se za nas kratko prisjetiti svog studentskog života?

Dani studiranja na Akademiji dramske umjetnosti u New Yorku su bili predivni. Zovem ih “good old days”, glumili smo u dobrim predstavama. Imali smo satove po cijeli dan, nakon kojih bi uslijedile probe poslijepodne. Učili smo na metodama poput Meisner, dosta smo radili metode Stelle Adler, Stanislavskog, ali na kraju je sve pitanje emocija koje ne možeš naučiti. Ono sto te uči je sposobnost promatrati život, vidjeti ono što radiš i uvidjeti kako radiš.

Učila sam cijelo vrijeme i bila sam pravi štreber, a to mi je ostalo i danas. Studirajući u New Yorku imala sam prilike vidjeti neke od najboljih predstava na Broadwayu, jedne koje se sjećam je Blythe Dinner (mama Gwyneth Paltrow) u predstavi Suddenly Last Summer (drama Tennesseeja Williamsa). U početnoj sceni kad se pojavila, cijela je publika ustala i počela pljeskati. Bila sam pozadi (gdje inače volim gledati većinu predstava), pomagala sam na predstavi jer moji studentski dani mi nisu dozvoljavali kupiti B kartu za predstavu, ali bez obzira, osjećala sam ponovo tu energiju koju sam doživljavala kao nešto sto uistinu trebam raditi, nešto čemu pripadam.

• Prvoplasirana si dobitnica nagrade 40 under 40 najuspješnijih mladih Hrvata u dijaspori. Što ti ona osobno znači?

Vrlo sam počašćena tom značajnom nagradom i biti dio jedne grupe odličnih mladih Hrvata u dijaspori. Znači mi puno, i to sam uzela kao inspiraciju za naprijed, osjećam se kao da je svaki projekt novi početak i osjećam da imam još puno toga za pružiti.

• Vrlo si aktivna kada je u pitanju promicanje prava žena. Što te potaknulo da se i u svom radu pozabaviš ovim temama? Smatraš li da kao javna osoba trebaš istupati oko određenih društvenih problema?

Mislim da je tema žena vrlo važnai važno je da se žene međusobno podržavaju upravo zato što znam kako je teško biti žena u businessu. Moj doprinos tome je da režiram priče o uspješnim ženama, pišem za žene i radim što više na tome da se više pozicija na filmu daje ženama.

• Multitalentirana si osoba, glumiš, pišeš, pjevaš, vodiš vlastitu tvrtku… Moramo te pitati – kako to sve stigneš? U čemu je tajna tvog uspjeha?

Sve navedene uloge koje spominjete se ustvari isprepleću. Uz glumu uživam istom mjerom i u ostalim segmentima filmskog procesa potrebnog za ispričati priču. Tako na primjer prije desetak godina kad sam radila svoj prvi kratki film, našla sam se i u ulozi producenta, što mi je bilo veoma interesantno te me poslije dovelo i do većih producentskih uloga. Veoma je važno znati što svaka osoba u crew radi jer je to timski posao koji je za mene veoma inspirirajući. Glumac ne može bez režisera, pisca i ansambla i ljepota je upravo u tome i zbog toga imam veliki respekt prema procesu i filmskoj umjetnosti.

• Za tobom su brojni projekti, na koji si do sada posebno ponosna?

Ponosna sam na moj short film Toute La Vie kojeg sam režirala prije par godina i bio je u Cannes Short Film Corner, također ponosna sam na film Man Behind the Camera kojeg smo ja i moja dva najbolja prijatelja s Akademije napravili skupa od početka do kraja i koji je još uvijek prisutan u film fest circle.

• Također, imala si priliku raditi i na poznatim američkim serijama i filmovima Gossip Girl, Law & Order, Hustle, While I Think of You… postoji li neka anegdota sa seta koju bi voljela podijeliti s nama?

Teško je izdvojiti najbolje trenutke, ali definitivno rad s Adamom Sandlerom i njegovim timom je bio jedno veoma važno i divno iskustvo. Radila sam na produkciji kao veza između Happy Madison, Spring Hill (LeBron James Prod co) i Roth Kirschenbaum films. To je bilo prvi put da sam imala šansu raditi na gigantskoj produkciji gdje smo imali ekipu od 350 ljudi svaki dan. Dok sam radila na projektu Hustle vikendom kad bi nam bio slobodan dan završavali smo montažu filma Kurt u kojem sam glumila i kojeg sam producirala u NY.

Jednog dana sam na setu obukla majicu s natpisom Brooklyn i radio uređajem, a kad je Adam to ugledao rekao je: “Hey kid, znaš li da sam ja iz Brooklyna?” Rekla sam “Uhh da” (u sebi sam mislila „svi znamo sve o tebi jer si legenda“), a zatim me upitao što radiš ovih dana i izletilo mi je “uhh uredjujem ovi film, ide sporo”. Nastavi je pitati sve o tome, htio je znati koliko traje, gdje smo snimali, pa sam mu sve ispričala, osjećajući se neugodno jer smo bili usred snimanja i nisam htjela skretati pažnju. Kad smo završili s radom, nisam se usudila tražiti fotografiju, stisnuo mi je ruku i rekao “sretno s Kurtom, javi ako mogu pomoći”. Sve što sam mogla je bilo gledati, smiješeći se. Do tada se cijeli set već pretvorio u obitelj. Samo sam željela biti ponovo angažirana sljedeći put i jesam. On je jedna od najskromnijih osoba koje će te ikad upoznati, pruža dobre savjete, uncle type, jednostavno dobar čovjek, kao i ostatak ekipe s kojom radi. Taj projekt mi je otvorio mnoga vrata.

Moram spomenuti i What’s up America i rad s legendarnim Gordanom Milićem. Još se nismo upoznali osobno, već samo putem Zooma, jedva čekam rujan i posjet Zagrebu. Bilo je to 2020. usred „Covidske ere“, kako ja to zovem. Na aerodromu sam s kamerom i toncem, čekamo ukrcavanje. Zove me producentica Sandra Basso i kaže da joj ne daju na let iz Hrvatske jer se sve granice zatvaraju pa da moram voditi produkcijski kalendar i biti co-host. Mirno sam rekla „nema problema“ i krenula iz New Yorka prema Seattleu, potom Washingtonu pa Philadelphiji. Uspjeli smo snimiti bez problema i usput upoznali divne ljude poput gospodina Christophera Forbesa iz Forbes Magazina i drugih.

• Što bi Ella danas poručila Elli s početka svoje karijere?

Rekla bih: Ne brini, sve će biti OK. Također bih rekla: Slijedi svoje srce.

• Mnogi su pokušali opstati u Hollywoodu, no malo ih je opstalo. Što je po tebi presudno da bi se uspjelo u filmskoj industriji?

Rad, rad, rad i kad padaš, samo radi. Ima tu sto faktora za success, sreća je jedan od njih, kao što je i pravo mjesto i pravo vrijeme, ponekad ljudi kažu “moraš imati veze ili znati ovog, onog”. Ja nisam znala nikog u New Yorku ni u Los Angelesu, pa ako mogu ja, mogu i ostali. Svatko mjeri success iz drugačije perspektive. Meni je success da radim dalje i da se otvaraju neki lijepi projekti u Hrvatskoj i u Americi. Važno je ne obzirati se puno na druge i što oni i kako oni rade.

Treba se znati iznutra i posegnuti za nečim duboko u sebi, da li je to kreiranje nekog momenta koji glumac igra, neki lijepi ritam u dijalogu, neki lijepi stihovi koji izviru iz dubine od autentičnosti samog sebe. Rezonanca te čiste kreativne energije iznutra je kao elektricitet kojeg drugi osjećaju. Važno je znati to izraziti i koristiti u radu. Nema šanse da to ne rezultira uspjehom.

•  Osnivačica si i umjetnička direktorica Croatian International Film Festivala. Što te potaknulo na njegovo osnivanje? Kako je zamišljen?

Moja ideja za CIFF je nastala od želje da premostim distancu dva svijeta koja oboje volim. Gledajući s poslovne strane, kao što nam je već poznato, hrvatska filmska industrija je na uzlazu, sve više i više stranih filmova se ovdje snima. Hrvatska nudi 25 pa čak i do 30 posto poreznog poticaja, što je izvrsno. Proteklih godina mnogo mojih kolega me pitalo o Hrvatskoj i planiraju snimati tu, što me čini sretnom, kad god se ukaže prilika producirati i snimati u Hrvatskoj. Osobno, većinu svog života do sada sam provela radeći u New Yorku i Los Angelesu, no uvijek sam pratila Hrvatsku, posebno svijet filma i željela biti dio te filmske ili kazališne scene. U isti mah sam htjela sam se izgraditi negdje drugdje kako bi ta stečena iskustva mogla primijeniti tu u Hrvatskoj. CIFF je za mene produkt moje ljubavi prema filmu i dar mojoj zemlji. Želim da CIFF postane kultno mjesto gdje će se filmaši opušteno družiti, također i publika.

Poznajem iz iskustva da je kroz kolovoz sezona i za ostale europske filmske festivale poput Sarajeva i Venecije, tako da će se upravo iz tog razloga CIFF održavati prvi vikend u kolovozu kao uvertira u mjesec filmskih festivala u Europi. Primjećujem kad god zovem nekog frenda, svi su ili u Francuskoj ili Hrvatskoj, čak sam slučajno susrela i svoje susjede iz NYC. Shvaćajući kompleksnost ovog projekta, odlučila sam da ovaj projekt tretiram kao da produciram film, a recept je izbor pravog filma, pravih ljudi i prave lokacije koja je već osigurana u Šibeniku. Format i tema festivala su u pripremi i odlično se razvija svakodnevno. Ne mogu opisati ushićenje zbog podrške koju dobivam s američke i hrvatske strane, neopisivo me veseli iduća godina te jedva čekam podijeliti više informacija o svemu u nadolazećim mjesecima.

• Mogli bismo reći da si u svom radu spojila najbolje od oba svijeta. Što posebno voliš u SAD-u, a što u Hrvatskoj?

Da, ja sam definitivno osoba izgrađena od dva različita svijeta i sve sto želim je spojiti ono najbolje od oba. U Hrvatskoj volim predivne ljude, našu kulturu, ipak je to “doma” i to su moji korijeni te ono sto me čini drugačijom u Americi. I najljepše more na svijetu. U SAD-u volim to što su stvarno enormne, čine te prizemljenom bez obzira na tvoj uspjeh i koliko daleko dosežeš u poslu. Uvijek ima nekog sto puta boljeg od tebe, goreg od tebe, to je jedno veliko ogledalo i „face the facts” moment gdje se stvarno možeš ostvariti –  to mi je velika inspiracija i snaga za naprijed.

• Za kraj, koji su tvoji planovi ? Što bi voljela ostvariti u nadolazećem periodu?

Moji planovi su što više biti u Hrvatskoj, raditi, želim da CIFF bude „go to hang out” za publiku i filmaše diljem svijeta. Mi Hrvati imamo puno toga pokazati svijetu, a i nismo mali, ključ je prepoznati sve što imamo i s tim što imamo samo ići naprijed.

Zahvaljujemo Beach Club Hvar na ustupljenoj lokaciji.

Foto: Scott Yamano