Hajde da ludujemo, Smokvica, Dvije zvjezdice, Moj mali je opasan… samo su neki od hitova devedesetih uz koje rado zaplešemo i danas. Otpjevala ih je Tatjana Cameron Tajči, u to vrijeme najveća teen zvijezda na našim prostorima. Premda je život i karijeru odlučila nastaviti na američkom kontinentu za mnoge je ostala omiljena zvijezda na pjevačkom nebu.
Ne čudi što nas je posebno obradovala vijest kako će legendarna pjevačica u listopadu održati dugoočekivani koncert u Zagrebu. Bio je to sjajan povod za naš razgovor u kojem smo se, uz najavljeni koncert, prisjetili i početka Tajčine karijere, nastupa na Eurosongu, života u Nashvilleu te planova za budućnost.
- Zagrebačka publika napokon će vas imati priliku slušati na koncertu koji će se u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski održati 11. listopada. Kako se osjećate povodom koncerta? Što ste pripremili za zagrebačku publiku i što očekujete od koncerta?
Jako se veselim koncertu i počašćena sam pozivom prof. Primorca da s poznatim izraelskim scenskim umjetnikom Moti Giladijem produciram ovaj koncert. Kako se radi o proslavi 75. godišnjice države Izrael i 26 godina diplomatskih odnosa Hrvatske i Izraela, koncert će biti održan na engleskom i hrvatskom jeziku.
Cilj nam je glazbeno dočarati duh zajedništva, nade, optimizma i ljubavi, koji je srž ostvarenih prijateljstva i podrške naših dviju zemalja. Tako da je repertoar sastavljen od krasnih pjesama poput Louis Armstrongove What a Wonderful World, Somewhere Over the Rainbow koju je proslavila Judy Garland, You’ve Got a Friend in Me od kantautorice Carole King, pa i zabavne Motijeve izvedbe koja će malo i nasmijati publiku. Naravno, Moti i ja ćemo izvesti naše Eurosong hitove – moju Hajde da ludujemo i njegovu Yavo Yom, predstavit ćemo i moju pjesmu Window in the Wall, koju je snimila Olivia Newton-John sa svojom kćeri Chloe Lattanzi – i sve to u pratnji Simfonijskog orkestra Hrvatske Radio Televizije pod dirigentskom palicom Maestra Alana Bjelinskog, a u aranžmanima Ante Gela i Jim Graya (iz Nashvilla).
Naravno, neću propustiti priliku da otpjevam moju najdražu baladu Dvije zvjezdice sa simfoničarima – što će mi zapravo biti ostvarenje jednog dugo željenog sna.
- Uskoro izlazi i singl kojim se najavljuje koncert? O čemu se točno radi i tko je sve sudjelovao u produkciji?
Pjesma, duet kojeg sam snimila s Motijem zove se Holding Out My Hand. Pjesmu smo napisali baš za ovaj koncert, osvajač Grammyja Steve Leslie i ja. Pjesma govori o jednostavnoj gesti koja nam je danas baš potrebna – pruženoj ruci i volji da jedan drugoga saslušamo, da tom gestom zamijenimo upirujući prst kojim sudimo, prigovaramo ili namećemo svoje mišljenje.
Kroz cijeli proces pisanja, Steve i ja smo zaključili da se ta pjesma morala napisati – baš u formi u kojoj je. Bilo je puno onih trenutaka u kojima se koža ježi, u kojima se osjeća prisutnost kreativne energije koja dolazi od nečega što je puno veće od nas – mi smo tu samo da ju preuzmemo i dekodiramo.
Pjesmu je glazbeno producirao sjajni mladi glazbenik i producent Scott Mulvahill koji je proveo puno godina kao muzički direktor benda Ricky Skaggsa, svirao je s Lauren Daigle kao njen specijalni gost na turnejama, a sa mnom je napisao dvije pjesme za moj samostalni autorski album Awaken – Keep Your Head Up (hrvatska verzija je Glavu podigni) i englesku verziju pjesme Mojoj majci. Na singlu su radili glazbenici iz Laureninog benda, a u jednom od top nashvilskih studija Inciite uživo smo snimili gudački orkestar u aranžmanu Jim Graya (čiji je jedan od zadnjih projekata bio glazbeni uradak za lansiranje Artemisa u izvedbi čeliste Yo Yo Ma i Philadelphijske filharmonije.)
Pjesma će izaći početkom rujna u produkciji Croatia Recordsa, gdje smo snimili Motijev vokal kad smo oboje bili u Zagrebu ovog ljeta.
- Koji su Vam planovi za budućnost? Postoji li šansa da možda ipak u skorijoj budućnosti zajedno zapjevamo vaše stare hitove, ali i neke nove ili Vam je i dalje plan nastaviti uspješnu karijeru isključivo u Americi?
Meni osobno bi bila velika radost zapjevati stare hitove s domaćom publikom i podijeliti onu dobru energiju koja nas povezuje svih ovih godina. Veseli me i prilika surađivati s izvrsnim hrvatskim i regionalnim glazbenicima pa da zajedno muziciramo – čisto iz srca i za dušu.
Bila bi mi velika radost zapjevati stare hitove s domaćom publikom
- Slava je nešto čemu mnogi teže, pogotovo mladi danas pojavom društvenih mreža. Vaš je glazbeni talent prepoznat dok još niste bili ni u dvadesetima. Da li Vam je status celebritija ipak pomogao kada ste odlučili nastaviti školovanje i karijeru u Americi, gdje ste ipak bili nepoznati? Što bi poručili mladima koji sanjaju o slavi?
Slava i uspjeh nisu isto. Slava mora biti nuspojava, a ne cilj. Kad radimo nešto što nas ispunjuje, čime unosimo nešto dobro u svijet oko nas i kad nam je cilj kroz taj rad rasti kao osoba i uzdizati druge (a ne podmicati noge da nas drugi ne bi nadmašili), onda prepoznajemo uspjeh na jedan dublji način koji nema veze ni sa slavom, ni s lajkovima, ni s komentarima pa čak ni s materijalnim obiljem.
Meni je status celebritija u regiji pomogao u toliko što sam vrlo rano shvatila što ne želim u životu te što mi je zaista važno. Brzo sam osjetila samoću, prazninu, i nesigurnost u kojoj se puno celebritija zna naći jer nemamo alate ili svijest o tome što smo i tko smo – a zbog slave smo non-stop pod povećalom publike. Možda neki ne razmišljaju duboko o tim egzistencijalnim pitanjima, ali ja sam od jako rane dobi bila fascinirana pitanjima tko sam zapravo ja i koja je svrha mog života.
Kad sam došla u Ameriku na školovanje skrivala sam informacije o svojoj karijeri jer sam željela da me tretiraju kao i svakog drugog studenta. Željela sam napredovati zbog svog rada i discipline, a ne zbog statusa.
Slava mora biti nuspojava, a ne cilj.
- Kako danas gledate na početke svoje karijere? Ima li nešto što biste poručili toj Tajči i da li bi nešto mijenjali?
Da smo u to vrijeme imali life coaches ili psihoterapeute, svakako bi joj preporučila da radi s nekim od njih. Ne, ne bih mijenjala ništa – svaki korak na našim putevima je važan da bismo bili baš tu gdje smo danas. U svemu se može naći ljepota i dar, poruke koje primamo i koje nas izgrađuju, koje nam pomažu da rastemo u ljubavi.
- Koja vas lijepa sjećanja vežu uz početak glazbene karijere?
Početak moje glazbene karijere je pjevanje na festivalu Djeca pjevaju 1974. godine – u Dvorani Vatroslava Lisinskog, gdje mi je mama u zadnji čas donijela suknjicu koju je sašila moja prateta. Nastupi s tatinim bendom – na Rabu gdje smo se svi družili (djeca muzičara iz benda) i uživali u bezbrižnim ljetima. Zagrebačko kazalište mladih i predstava U koga se uvrglo ovo dijete. Solfeggia kod profesorice Nadije Miletić u glazbenoj školi u Gundulićevoj. Noć od kristala, pjesma s kojom sam dobila treću nagradu publike i nagradu za najboljeg debitanta na Zagreb Festu 1987. Narančasta haljinica koju je sašila Danijela Car (Linea Exclusive), a koju su mi mama i sestra Sanja autobusom nosile u Zadar za nastup na Jugoviziji. Puno lijepih sjećanja me veže za početke moje glazbene karijere.
- Mnogi i danas pamte vaš nastup na Eurosongu. Kako s odmakom gledate na to iskustvo?
Bila sam jako hrabra. Trebalo je plesati na toj (dosta skliskoj) pozornici od pleksiglasa u potpeticama i prepustiti se pjesmi – a sve pod ogromnim presingom jer sam željela opravdati povjerenje publike koja me je toliko snažno podržavala. Susret s Toto Cotugnom će mi zauvijek ostati u sjećanju. Poklonio mi je crvenu ružu i pozvao me je da dođem u Italiju u njegovu emisiju. Moja baka s tatine strane je bila iz okolice Trsta i jako ga je voljela. Ja sam znala sve njegove pjesme i zbog nane i zbog tate koji ih je izvodio sa svojim bendom. Žao mi je da nas je napustio.
- Nedavno ste u Zagrebu predstavili svoju autobiografsku knjigu (ne)Slomljena. Predstavlja li pisanje za vas ispušni ventil? Koliko vam je bilo teško ‘ogoliti’ se pred čitateljima?
(ne)Slomljena je moja peta objavljena knjiga i prva prevedena na hrvatskom jeziku. Volim pisati. Uvijek sam pisala – dnevnike, pjesme, sastavke, obožavala sam pisati zadaćnice u školi. Pisanje je za mene i kreativni proces i procesiranje informacija i emocija. Kako već dugo godina pišem blog (pisala sam i za Huff Post te za sarajevski časopis Svjetlo riječi) pronašla sam onaj neki sweet spot gdje se mogu i ‘ogoliti’, ali i osjećati se zaštićeno i sigurno.
Kroz coaching i rad s ženama koje su prošle kroz ogromne traume naučila sam koliko je važan rad na sebi da bi izbjegli da nas pisanje retraumatizira (ponovno nam uzrokuje traumu o kojoj pišemo). Knjigu (ne)Slomljena sam pisala nekome tko se nalazi u sličnoj situaciji i kome sam se obratila s namjerom da joj dam do znanja da nije sama. (ne)Slomljena ima namjenski puno praznog prostora da bi ga čitatelj ispunio svojom pričom i iskustvima.
Naučila sam koliko je važan rad na sebi
- Na što ste u svojoj karijeri posebno ponosni?
Ponosna sam što sam ustrajala i nisam se dala obeshrabriti. Ponosna sam na to što sam podigla troje djece s glazbom i što smo moj pokojni suprug i ja producirali 17 godina turneja i koncerata, vodili cijeli posao i veliku ekipu ljudi. Ponosna sam što nisam čekala da me drugi zovu na nastupe, nego bih sama iskreirala koncert, predstavu ili konceptualni glazbeni događaj, postavila ga, producirala i izvela. A najviše sam ponosna na to što nisam obeshrabrila sinove da se upute u kreativne karijere. Vidjeli su na koji način umjetnost oplemenjuje ljude, daje im inspiraciju i nadu, podsjeća ih na čaroliju života i radosti koja nam je svima dostupna kad otvorimo srca.
- U čemu uživate kada uhvatite slobodnog vremena? Koje su male životne radosti koje vas vesele? Recite nam nešto o svom trenutnom životu u Nashvilleu.
U slobodno vrijeme uzgajam vrt. Imam šest gredica povrća, mirodija i cvijeća. Imam čak i brajdicu grožđa koja je porijeklom od bake mog pokojnog supruga. Čitam knjige i pripadam book clubu gdje diskutiramo o pročitanom sadržaju. Volim kuhati i pripremati lijepe večere za obitelj i prijatelje. Volontiram u ženskom zatvoru. Šećem s Lunom koja je moj golden doodle. Gledam filmove i serije ili sjedim kraj prozora i uživam u miru.
- Već dugo živite u SAD-u. Postoji li nešto, osim obitelji, što vam fali iz Hrvatske?
Nedostaju mi ljudi – mama, obitelj, prijateljice iz srednje škole, slučajni susreti u gradu, kavice. Fen frizure, izleti na Sljeme i miris mora.
- Radite, među ostalim, i kao mentorica? Recite nam više o tome što vas je motiviralo na to i tko su mladi talenti s kojima surađujete?
Godine 2015. sam prisustvovala tečaju za Holistic Life Coacha s namjerom da naučim postavljati bolja pitanja gostima u emisiji o životnim prekretnicama koju sam tada producirala i vodila, Waking Up in America. Coaching mi se jako svidio pa sam nastavila s certifikacijom. Prvi angažman mi je bio u ženskom zatvoru gdje sam zapravo shvatila kako coaching može promijeniti živote ljudima. Coach, za razliku od mentora, ne savjetuje nego vidi klijenta kao potpunu i kreativnu osobu pa kroz pitanja i slušanje (i reflektiranje onog što klijent sam kaže) pomogne klijentu da sam dođe do solucija. Kroz taj proces, klijent dobiva i sigurnost u sebe i osvježuje svoje sposobnosti i kreativnost.
U vrijeme pandemije završila sam još tri tečaja u Chopra Centru (Ayurveda lifestyle, Meditacija i Well-being Coaching) te sam se kvalificirala za akreditaciju od strane International Coaching Federation. Vodim meditaciju svakog dana, online tečajeve te radim s individualnim klijentima – i Wellness Coaching i Career Coaching, a volim raditi s mladim talentima kao mentorica.
Ponosna sam što sam ustrajala i nisam se dala obeshrabriti
- Vaša sestra Sanja, isto tako je ostvarila uspješnu karijeru u Americi. Recite nam više o tome? Da li surađujete profesionalno i što Sanja trenutno radi?
Sanja je izuzetno talentirana žena. Puno ju ljudi poznaje po ulozi Myre Menke u Disneyevom filmu Holes. Bila je i featured singer na turneji s Transsiberian Orchestra, gostujuća zvijezda u brojnim američkim serijama. Trenutno piše glazbu za film.
Uvijek smo rado surađivale na glazbenim projektima i išle zajedno na turneje. Prije pandemije odradile smo izvrsnu turneju s koncertom američke glazbe u kabaretskom stilu koji je bio toliko dobar da nam je agencija stalno slala upite što mi to radimo jer da takve dobre kritike nisu nikad još čuli. Imamo i novi show Window in a Wall s kojim ćemo krenuti na turneju u rujnu 2024., a u koji smo uvrstile i nekoliko tamburaških točaka (angažirala sam tamburašicu Paulu Poskon, a i dala sam si u zadatak da i ja naučim svirati!). Sanja u sve to unese i humor i svoju posebnu energiju – uz to što je stvarno prekrasna žena!
- Imate li neke profesionalno neostvarene želje?
Imam neostvarenih želja na kojima aktivno radim – pišem opširne memoare i uspostavljam kontakte s glazbenicima za neke lijepe nove projekte. Želim u sljedećoj fazi pjevati više jazz pjesama i naučiti jazz improvizaciju na klaviru. Želja mi je i da ponovno postavim svoju predstavu, cjelovečernji mjuzikl My Perfectly Beautiful Life.
I, naravno, Lisinski ispunjen predivnim aranžmanima, izvrsnim muziciranjem i zadovoljnom publikom 11. listopada, a nakon toga serija koncerata u Hrvatskoj 🙂
Foto: Promo, Privatna arhiva
