Konačno smo uronili u ljeto, a nema boljeg i iščekivanijeg glasnika od Journal Summer Boxa. Svake godine on nosi pečat fantastičnih umjetnica i umjetnika, a ispunjen je proizvodima naših klijenata bez kojih ne možemo zamisliti vruće dane koji su pred nama. Ove godine za njegov dizajn zaslužna je svestrana umjetnica Marina Mesar OKO, koja ga je izradila u svom prepoznatljivom stilu koji, pretpostavljate, obožavamo. Posjetili smo je u njezinom ateljeu u centru Zagreba i porazgovarali s njom pomalo o svemu – inspiraciji, početcima, planovima i naravno ovoj divnoj suradnji.
Marina Mesar OKO
Marina Mesar OKO, jedna je od najutjecajnijih i najautentičnijih hrvatskih umjetnica. S pozivom prema umjetnosti kojeg gaji odmalena i na baš bajkovitim usponom prema statusu u kojem je sada, definitivno može biti primjer mnogima. Njezina nevjerojatna energija, autentičan pristup životu i poslu, fantastičan talent i mnogo rada zaslužni su za cjelokupni dojam koji ostavlja na nas i vas. Izlagala je u brojnim svjetskim metropolama od Japana do Brazila, a njezine ćete radove vidjeti u prestižnim svjetskim galerijama, ali i na ulicama i zidovima, platnima, brošurama pa čak i tijelima. Marina svoju umjetnost kanalizira kroz razne medije, a često ili gotovo uvijek vodi se svojim unutarnjim ja za kreiranje svoje umjetničke stvarnosti. U njezinom malom ateljeu raste veliki ART svijet koji je potpuno otvoren i neograničen, dostupan svima koji cijene umjetnost. Zahvalni smo što je i nas na kratko pustila u svoje mjesto stvaranja, pa ćemo pokušati u njega uvesti i vas.
- Reci nam nešto o svojim početcima. Jesi li oduvijek znala da ćeš se baviti umjetnošću?
Crtam stvarno od kad znam za sebe i nije bilo bitno na koji način se izražavam, samo da se mogu igrati s milijun stvari. Često su roditelji morali skrivati škare po kući, jer sam toliko rezala papire i radila mini kolaže da su svi ukućani nosili na čarapama barem dio papira pogubljenih po stanu. Imala sam sreće da sam još u osnovnoj školi imala dobre profesore koji su me znali usmjeriti na dobar način, te mi je tako i prvi posao bio ilustriranje školskog časopisa. Dolazila bih subotom kad smo u školi bili doslovno samo moja profesorica i ja i dobivala bi plaću u obliku karneta tramvajskih karata. Što je za nekog toliko malog nevjerojatna stvar, kad ti odmah pokažu da zapravo i crtanje može biti zanimanje.
Život se događa svima, poslovi i odrastanje, shvaćanje odgovornosti. Nakon 7 godina rada napokon se ukazala prilika da ipak mogu otići studirati na likovnu akademiju i nakon toga sam imala sam sreće da mi je to postao i posao. Definitivno sam zahvalna što mi je nešto što toliko volim uspjelo postati i profesija.
- Zašto Oko?
U svijetu u kojem živimo i gdje se toliko stvari bazira na procjenama donesenim na prvi dojam, oduvijek mi je bilo bitno što netko ima za doprinijeti svojoj okolini i tu svaki dojam na prvu gubi smisao. OKO je tu da nas podsjeti da gledamo onim unutarnjim osjećajem, a ne prvim vizualnim dojmom, koji pogotovo u današnje vrijeme može itekako zavarati.
- Poznata si po tome da podržavaš i boostaš mlade kolege, kakva je po tebi danas umjetnička scena u Hrvatskoj? Imaš li nekoga koga bi izdvojila?
Znam koliko je meni bilo teško na početku, koliko ne razumiješ kako stvari funkcioniraju, kako dalje i kako zadržati svoju autentičnost u svijetu koji te stvarno pokušava oblikovati po svome. Učila sam na vlastitim greškama i mislim da ako već imam akumulirano znanje, da imam i moralnu obavezu pomoći kolegama da ne moraju prolaziti sve stvari kao i ja. Uvijek govorim i govorit ću, neka mi se slobodno jave ljudi s pitanjima i ako mogu pomoći, pokušat ću.
Scena uvijek ima određenu skupinu novih mladih ljudi koji probijaju granice i koji imaju vjeru i snagu da mogu mijenjati određene stvari. Ono što mislim da je bitno je da se sve generacije pokrenu u tom smjeru. Postoji određena doza zamora od svega i da ljudi uđu u određene šablone, ali mislim da je baš zato bitno održavati miks svih godišta i mišljenja jer tako jedni drugima širimo horizonte.
- Na što si posebno ponosna kada govorimo o tvojoj umjetnosti?
Pa zapravo sam sretna, jer mi je životno zvanje postalo nešto što sam voljela raditi i kao malena. Ja i dalje crtam čitave dane kao što sam to radila i kao šestogodišnjakinja, samo što su sad linije i oblici precizniji. Mislim da od tud sve kreće i zahvalnost i osjećaj da se ne želim predati i kad mi se čini da više nemam snage za određene borbe.
- Kako ti je bilo raditi na ovogodišnjem Journal Summer Boxu?
Bilo je zanimljivo u svakom slučaju. Kako i sama imam par vaših boxeva i čuvam u njima stvari nakon što se isprazne, zapravo mi je osnovna ideja bila napraviti dizajn kutije koja će djelovati kao kutija uspomena. Mislim da je moment prenamjene stvari kao što su to radile i naše bake jako poučan. Ne poznajem nikoga tko nije barem jednom otvorio kutiju od keksa i unutra našao zalihe starih gumbiju ili konaca za šivanje. Sličan moment je kretao i ovdje. Kad stigne predstavlja veselje svakome tko ju dobije, ali nakon toga je na nama da od nje napravimo svoju kutiju s blagom i pustimo ju da čuva uspomene kroz vrijeme.
- Koja je ideja iza kutije? Od kud inspiracija?
Kako je kutija ljetno izdanje, činilo mi se prikladnim staviti motive mojih vlastitih uspomena u kombinaciji sa simbolikom koju svaki određeni simbol nosi sa sobom. Vjerujem da postoji određena doza vjerovanja kroz generacije koja stvarno nosi dozu energije zaštite. Mislim da su neke stvari koje se prenose generacijama zapravo divne, tako da doslovno vrijedi ona stara “Standing on the shoulders of a Giants”
- Kako je izgledao kreativni proces prilikom rada na ovom projektu?
Obično si dam vremena promatrati objekt koji trebam raditi i onda pustiti mašti da zamisli što bi taj objekt sve mogao biti. Što smo slobodniji u tome, to je obično rezultat bolji. Napravila sam si mini maketu kutije od običnog papira i samo u par linija skicirala okvirnu ideju da vidim kako djeluje u stvarnom prostoru i od tud je sve krenulo.
- Što ima novo kod tebe? Na čemu trenutno radiš i kakve projekte spremaš u skorijoj budućnosti?
Nakon dosta turbulentnog razdoblja od potresa i korone i sveg skupa i urušavanja studija i trauma, do fizičkih bolesti, nekako sam napokon shvatila da je vrijeme da nakon 15 godina uzmem pauzu od trčanja s jednog projekta na drugi. Pripremila sam si osnovu života i dala si 2023. godinu kao slobodan prostor za razvijanje u nekim novim smjerovima.
Prijatelji me zezaju da otkad sam prestala raditi, radim više nego ikad. Radim neke nove stvari, kako tehnički tako i vizualno i razvijam si neki vizualni jezik koji mi je trenutno zanimljiv za sljedećih par godina. Svi veći projekti i izložbe kreću od 2024. godine i veseli me to naravno, ali do tada ću samo mirno raditi satima u ateljeu i veseliti se novim stvarima.
- Kako ćeš provesti ljeto?
Par putovanja po Europi, neka privatna neka poslovna, ali ću zapravo vjerojatno većinu ljeta provesti slikajući i crtajući u ateljeu. Najbolje je pobjeći ujutro i zapravo biti tamo do navečer. Atelje je specifičan prostor svakog umjetnika, kako je jedan naš profesor na akademiji rekao, “Atelje je umjetnikova crkva”.
