Upoznajte Škvadru – umjetničku organizaciju koja ples nastoji približiti svima

Ako imalo volite ples i interesi vas često guraju upravo u tom smjeru niste mogli ne primijetiti fantastičnu umjetničku skupinu koja je posljednjih godina zasjala na hrvatskom kulturnom nebu. Riječ je o Škvadri. Škvadra je grupa, hrpa ljudi, okupljeni kolektiv. Ova Škvadra okupljena je oko plesa, kreativnosti i suradnje. 2018. godine, završavajući studij plesa pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, njih osmero (kasnije devetero), prepoznaje potrebu za stvaranje sigurnog mjesta u prvim koracima vlastitog profesionalnog rada kao plesačica i plesača na nezavisnog umjetničkoj sceni.

Zbog toga njihova grupa službeno postaje Umjetnička organizacija pod imenom Škvadra i polako publici počinje nuditi ideje oblikovane u plesne predstave, ulične performanse ili video formate. Jedni drugima postaju platforma na kojoj mogu eksperimentirati i učiti o izvedbi, radu u grupi i autorstvu. Nukleus Škvadre čine Anđela Bugarija, Ema Crnić, Margareta Firinger, Marta Habulin Satinović, Gendis Putri Kartini, Ema Kani, Eva Kocić, Šimun Stankov, Una Štalcar-Furač, a uz nas stoje brojni umjetnici, kolege i prijatelji. Upoznajte ih. 

• Kada se ljudi prvi put s vama susreću, prvenstveno vas povezuju s plesnim performansima. Na kojim još poljima djelujete? Radite li sve kolektivno ili ipak imate i zasebne aktivnosti?

Svatko od nas, osim kroz Škvadru, djeluje na različitim područjima plesnog kazališta, dramskog kazališta, pedagoškog rada, neki od nas studiraju, neki imaju poslove koji nisu vezani uz ples. Sve u svemu, radimo puno i radimo na sve strane. Zato je ohrabrujuće imati “mjesto” kojem se uvijek možeš vratiti i pronaći suradnike s kojima se razumiješ i koji prate tvoj rad od početaka. To mjesto je u našem slučaju Škvadra. Uz to, kroz godine smo prepoznali ograničenja toga da uvijek svi radimo sve projekte unutar Škvadre – uglavnom su to vremenska i financijska ograničenja. Kako bismo ih premostili, nekad se odlučujemo za regrutaciju članova i članica pa se zna dogoditi da dio ekipe snima nešto u Zagrebu dok je drugi dio ekipe na gostovanju s predstavom u nekom drugom gradu.  

• Jedna od najpoznatijih izvedbi je Bazen, performans u kojem se dotičete tema djetinjstva i nestajanja javno-društvenih prostora. Kako ta pojava utječe na vas pojedinačno i kako ste se odlučili dotaknuti teme kroz vašu izvedbu?

Plesna predstava Bazen ima zanimljiv život pun preokreta pa je, pretpostavljamo zbog tog, postala rad u kojemu publika prepoznaje naš umjetnički potpis. Od svoje premijere u Zagrebačkom plesnom centru u rujnu 2020. do posljednje izvedbe na krovu Centra Mladih Ribnjak u travnju 2023., predstava se susrela s odgađanjem izvedbi, zatvaranjem kazališta povodom Covid pandemije, zatim igranjem za minimalan broj ljudi u publici – preko stvaranja umjetničkih plesnih videa koristeći materijale iz predstave i možda s najvažnijim korakom – adaptacijom materijala za vanjski, javni prostor (Bazen u Dvorištu). Osluškujući potrebe za održavanje predstave ‘’na životu’’, slagali smo varijacije na originalni kazališni komad i tako proširili svoj umjetnički izraz.

Kroz ovu predstavu dotičemo se tema nestajanja javno-društvenih prostora i prevođenja skejt tehnika u plesni pokret. Uz glavne teme, velik dio naše pažnje usmjeren je na suradnju s trojicom glazbenika (Roko Crnić, Miro Manojlović, Ivan Marojević Rojla) koji nam se pridružuju u projektu i s kojima istražujemo to mjesto susreta i ispreplitanje koreografskih ideja (Ema Crnić) i izvedbenih rješenja (Margareta Firinger, Marta Habulin Satinović, Eva Kocić, Ema Kani, Una Štalcar-Furač). Tema djetinjstva nije izravno zastupljena u ovom radu, ali plesni materijali jesu zaigrani i puni mladenačkog duha i uzbuđenja oko ideja da se krećemo skupa, kao grupa. U predstavi kroz plesne materijale pregovaramo o načinima komuniciranja i usklađivanja, o preuzimanju odgovornosti ili inicijative i davanju prostora za druge. Smatramo održavanje svježine tog pregovora važnim, u dvorani i izvan dvorane.

• Projekt Prve 3 napravili ste u suradnju s Garažom Kamba u kojem se također dotičete prostora, no ovaj put njegove skučenosti. Plažu, otvoreni prostor koji zamišljamo kao opuštajuće bespuće, prikazali ste kao realnost u kojoj se svatko ubrzo susreće s upravo suprotnim od toga: bukom, gužvom i tjeskobom. 

Tako je. Projekt “Prve 3” u Garaži Kamba nas je naveo na dodatno razmišljanje o prostoru u kojem se nalazimo i djelujemo. Ima li smisla sve što radimo i proizvodimo na nezavisnoj sceni u Zagrebu, pitanja vezana za izvedbene prostore kao i pitanja oko svog mjesta u kolektivu. Kroz rad u Garaži Kamba i sa zadatostima tog prostora, izašla je zamisao o prenapučenju. Stoga smo Kambu “zatrpali” i pretvorili u pravu malu scenu koja je stoički podržala hrpu izvođača, autorice, dramaturginju, plesni film, puno scenografije, projektor i platno, scensku rasvjetu i njenog dizajnera, snimatelja, fotografa, glazbenike, kostimografkinju i ostale tehničke podrške… Sve što sadrži jedno pravo kazalište, tada je sadržavala i Garaža. Unatoč brizi kako će se svi elementi sklopiti u jedan doživljaj, naš osjećaj je bio kako je čitava stvar dobro funkcionirala i bili smo zadovoljni zbog odlične posjećenosti tog plesnog događaja!

Plaža koja je inače društveno intiman prostor gdje se opuštamo i uživamo u svom vremenu, također je i prenapučeno mjesto na koje dolazi veliki broj ljudi predahnuti, a velik broj ljudi sa sobom vrlo brzo donosi konstantan “moving” i buku, osobna izlaganja i tuđe poglede. Kroz “Plažu” prikazujemo određene situacije koje su uvijek prisutne na stvarnoj plaži i pretvaramo ih u dramske situacije ili male i suptilne koreografije.

• Gdje u svakodnevici pronalazite svoj prostor i svoj mir?

Uh! Ovo pitanje je jedno od onih kojima se stalno treba vraćati i tražiti odgovore ispočetka. Za nas, kao i za većinu ljudi koji nas okružuju, ne postoji stabilan recept kako se nositi s izazovima svakodnevnice i kako iskoristiti sveobuhvatni kaos kao potencijalno gorivo za kreativu. U ovom periodu, prostor koji nam nudi mir i sklonište je svakako Centar Mladih Ribnjak, u kojemu smo dvogodišnji rezidenti, što znači da se gotovo svi naši susreti odvijaju tamo. U Centru sastančimo i probavamo, nalazimo se sa suradnicima ili odlazimo raditi sami. To je jedna od najvećih promjena koju smo iskusili kao kolektiv do sada i duboko cijenimo tu okolnost. Za nas to znači da ponekad smijemo usporiti i uroniti u istraživanje, a to je zaista najveći luksuz koji je oduzet većini radnika u kulturnom sektoru zbog niza pritisaka oko hiperprodukcije novih umjetničkih radova svake sezone.

• Kroz svoj rad imali ste brojne suradnje s raznim institucijama i umjetnicima, kako kolektivno, tako i pojedinačno. Na koje projekte ste najponosniji i što novo pripremate?

Bez obzira što naš kolektiv uskoro broji petu godinu od osnivanja, i dalje se osjećamo kao da smo u početku slaganja svoje priče. Prema tome, teško je reći koje su suradnje bile najvažnije ili na što smo najponosniji, jer je svaki dio slagalice do sada bio važan na svoj način i dao svoj doprinos našem osobnom i profesionalnom rastu. Postoje mjesta i ljudi kojima ćemo se uvijek vraćati, a postoje i iskustva koja su nas na teži način naučila o nerazumijevanju ili nepoštivanju umjetničkog rada. Stavljajući sva iskustva u odnos, radimo vagu pomoću koje učimo prepoznati balans koji nam je potreban za nadolazeće projekte. Suradnike koje bismo ovim putem istaknuli kao nama jako bitne figure inspiracije i podrške su: Nikolina Rafaj, Miro Manojlović, Irma Omerzo, Toni Modrušan, Boris Barukčić, Ivan Marojević Rojla, Vanesa Petrac, Karla Kocić, Andrija Santro, Marin Remić, Roko Crnić, Petra Hrašćanec, Damir Klemenić, Aleksandar Švabić, bend Trokut i bend Porto Morto…i još mnogi! 

• Gdje vas sve možemo vidjeti ovog ljeta?

Sezonu zaokružujemo s raznovrsnim sadržajem na koji vas ovim putem rado pozivamo. 26. – 28. lipnja, Una Štalcar-Furač i Ema Kani vode Škvadrinu radionicu o kreiranju plesa u javnom prostoru kroz program Modularne škole Nomad Dance Academy, a Škvadrina predstava Monomit, autorice Marte Habulin Satinović, u izvedbi Eve Kocić i Gendis Putri Kartini, gostuje u Karlovcu 1. srpnja, a 25. srpnja na otvorenju Šibenik Dance festivala. Osim toga, naše članove i članice možete sresti i na Dubrovačkim ljetnim igrama, Zlarin Street Music Festivalu, Festivalu plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat…

Foto: Martina Movrić