Fotograf Filip Koludrović razgovarao je s umjetnom inteligencijom i napisao putopis iz Amerike u kojoj nikada nije bio
Umjetna inteligencija tema je o kojoj se u posljednje vrijeme mnogo govori. Mnogo je kontroverzi, mnogo pitanja, nedoumica, zaključaka i čega sve ne, no mnogo je i onih koji od nje pokušavaju izvući ono, donedavno, naizgled nemoguće. Da nam je netko rekao prije svega par godina da ćemo umjetnoj inteligenciji napisati tekst, a da će ona iz toga renderirati fotografije pomislili bi da se radi o još jednom SF filmu, no danas, doduše ekstremno iznenadno, široj javnost ovakav je koncept itekako dostupan. S UI ponajviše vole eksperimentirati umjetnici smatrajući je novim medijem, a lome se koplja oko pitanja hoće li i može li ona uopće zamijeniti umjetnički rad i stvaranje. Neki su protiv, neki su za. Mi smo razgovarali s Filipom Koludrovićem koji je upravo pomoću umjetne inteligencije napisao knjigu/putopis o odlasku u Ameriku u kojoj, pogodit ćete nikada nije bio.
Filip Koludrović i njegovo fiktivno putovanje u Ameriku
Filip Koludrović fotograf je iz Rijeke, rođen 1996. i kako kaže sam za sebe s analognim fotoaparatom fotka od malih nogu. Sa 16 godina dobio je prvi digitalni fotoaparat i počinje sa svojom crno-bijelom digitalnom fotografijom. Njegovi specifičan čisti stil prepoznat je od strane mnogih respektabilnih klijenata među kojima su i magazini Vogue, Numéro and GQ, te brendovi Hermes, Chanel, Celine, Givenchy i Hublot. Danas na svjetlo dana izlazi njegova knjiga I HAVE NEVER BEEN TO AMERICA, stoga krenite s nama na putovanje zajedno s njim.
- Možeš li nam reći što se krije iza naziva I HAVE NEVER BEEN TO AMERICA?
Naziv je zapravo jako iskren. Ja nikad nisam bio u Americi.
- Kako je nastala ova knjiga i koji je koncept?
Idea za knjigu rodila se negdje u 10. mjesecu prošle godine. U trenutku kada sam otkrio da Umjetna Inteligencija može stvarati fotografije uz pomoć samo teksta kompletno mi se promijenila perspektiva. Već sam neko vrijeme fasciniran Amerikom, možda zato što sam i sam dosta nomadska osoba pa me to nekako asocira na te njihove kamp prikolice i stalnu potragu za nečime. Nakon što je svo to oduševljenje novom tehnologijom splasnulo, zapravo mi je logično bilo da to mora biti upravo knjiga. S obzirom na to da fiktivno fotografiram uz pomoć umjetne inteligencije koja osim servera i hardvera fizički ne postoji, jasno mi je bilo da finalni produkt mora biti nešto opipljivo. U tom trenutku pridružuje mi se Hrvatski umjetnik Deni Horvatić čiji sam veliki fan. Kroz konverzaciju s njim zajedno smo upakirali taj materijal u ovu knjigu.
Koncept je fiktivno tromjesečno putovanje kroz Ameriku 18-godišnjeg dječaka u 5 poglavlja. Prvo poglavlje je polazak iz Rijeke za New York brodom te put inspiriran Hrvatskim imigrantima u Ameriku u 18. stoljeću. Drugi Chapter je Putopis, to je glavni dio knjige, sve od srednje škole do kauboja, Amisha, Hamptonsa, Univerziteta i sve što čini jedan život u Americi. Treće poglavlje je Manifesto koji knjigu zapravo razbija te ju zrcalno vraća na početak u negativnoj verziji. Četvrto poglavlje je zapravo negativni putopis gdje možemo naći teme kao što su farmaceutska industrija i kako tinejdžeri konzumiraju opijate, izbore za miss, porno industriju, ovisnosti, AA sastanke, provale, zatvore, vojsku i school shootings. Peti chapter (Death) je negativna verzija prvog.
- Kako si došao na ovu ideju i koliko ti je trebalo da sve i provedeš u djelo?
Mislim da sam dosta impulzivna osoba i do ideje dođem dosta brzo, najčešće u procesu provođenja u djelo malo izgubim fokus. Do same ideje i izrade većine materijala prošlo je neka 3-4 tjedna. Ostatak je bio grafički dizajn i dovršavanje projekta.
- Kakav je tvoj komentar na odgovore koje je generirala AI?
Zanimljivo mi je kako ste napisali generirala, jer svatko i dalje daje neki svoj rod AI-u. Iskreno nemam komentara, u početku sam bio na rubu opsjednutosti, svaku večer bi išao spavati s mislima o tome što bi sutra mogao upisati i to unosio u bilješke na mobitelu. Svaku situaciju koju bi vidio na ulici zamišljao sam u univerzumu umjetne inteligencije.
- Što općenito misliš o umjetnoj inteligenciji? Misliš li da je ona prijetnja ili pomoć čovječanstvu?
Dosta mi je teško opisati što generalno mislim o umjetnoj inteligenciji. Za sada ju još uvijek smatram alatom, isto kao što čekić ili sjekira mogu biti pomoć ili prijetnja čovjeku. U što sam siguran je da zbog globalizacije i kolektivnih problema koje imamo kao čovječanstvo potrebna sinergija puno više mozgova kako bi došli do nekih rješenja. Čovjek je ipak sputan svojim govorom, jezikom i mogućnosti objašnjavanja onoga o čemu razmišlja, još uvijek nismo u mogućnosti spojiti svoje mozgove i kolektivno razmišljati. Ovo je možda neki korak bliže tome. Kako ćemo to iskoristiti i u što će to izrasti tek ćemo vidjeti.
- Kako sve skupa gledaš na ovaj projekt, a kako na njega gledaju ljudi koji su ga već vidjeli?
Iskreno ne gledam na njega previše, jednom kada završim nešto pomalo izgubim interes i vrijeme je za nešto novo. Ljudi kojima ga pokažem reagiraju dosta zanimljivo, dosta ljudi i dalje ne razumije ili im je preapstraktno o čemu pričam.
- Može li ovakav način dovesti do svojevrsnog iskrivljenja stvarnosti? Kako ćemo zapravo znati što je istina?
Upravo to je i jedno od glavnih pitanja ove knjige. Stvarnost je odavno iskrivljena. Kako i danas znamo što je istina, a što ne? Sav sadržaj koji vidimo na našim telefonima neka je frakcija istine, puno filtera, fotoshopa, rendera. Postoji li zapravo ultimativna istina ili su to sve verzije istine?
- Koji je plan s knjigom nakon što bude objavljena?
Knjiga će imati launch u Firenci za vrijeme Pitti Uomo i LuisaViaRoma x British Vogue modne revije. Nakon toga event će imati u Shanghaiu. Onda slijedi distribucija u trgovine i knjižare.
- Planiraš li neke druge projekte, jer čini nam se da si tek počeo?
Ne volim planirati previše. Pokušavam živjeti što bliže sadašnjosti i vidjeti gdje me to vodi.
Foto: Filip Koludrović/AI
