Iva Lulić
Ljudi su oduvijek bili fascinirani nadnaravnim pojavama. Neovisno o tome da li su o njima šuškali sjedeći uz otvoreno ognjište, ili danas guglaju uklete kuće pred svojim kompjuterom, nekako nas toj temi uvijek nešto vuče… Veliki broj nadnaravnih bića se kroz stoljeća preselio u pjesme, romane, filmove, te su danas postali neizbrisiv dio naše popularne kulture. Nedavno je u zagrebačkom Etnografskom muzeju otvorena odlična izložba “Čarobna družba – vjerovanja u nadnaravna bića u Podravini”, koju sam posjetila s klincima.
Ova vizualno impresivna izložba rezultat je predanog rada mlade povjesničarke umjetnosti, etnologinje i fotografkinje, Ive Lulić. Naime, Lulić je kroz tri godine provela ukupno devet mjeseci u Podravini, te prešla 15000 km kako bi pronašla lokacije za svoje fotografije, te skupila narodne predaje, mitove i priče. Snimanja su se odvijala diljem Podravine, na više od pedeset lokacija, a u snimanju fotografija sudjelovalo je i više od četrdeset Podravaca i Podravki, djece i odraslih.
Iva Lulić
Da li se trud isplatio? Itekako! Fotografije koje je snimila Lulić prikazuju razna nadnaravna bića Podravine: vile, coprnice, more, suđenice, divlje (šumske) dekle, duhove, vukodlake, dravskog ftoplenika, i td. Na fotografije je Lulić prenijela jedan nevjerojatno bogat svijet mašte i narodne predaje, te je uspjela uhvatiti bezvremenost tih nadnaravnih motiva. Točno bi tako, da je postojala fotografija, ta bića bila ovjekovječena i prije 300 godina. Mojoj djeci i meni se činilo kao da je fotografkinja doista naišla, u svojim putešestvijama, na vile, vještice, duhove, te jednostavno okinula koju fotku…
Fotografije prate i kratki tekstovi, koji nas upoznaju s time što gledamo, ali i svjedočanstva stvarnih Podravaca i Podravki o nekim neobjašnjivim pojavama, susretima, događajima… Tekstovi na kajkavskom bili su idealni da ih kroz šapat čitam svojoj djeci, u maniri erteelovskog najavljivača blockbustera, tako da nam je bilo i prilično zabavno.
Iva Lulić
Osim fotografija, na izložbi ćete vidjeti i nekoliko umjetničkih instalacija, različitih autora, koji na doista fascinantan način prikazuju nadnaravne motive. Svakako preporučam i kupnju kataloga izložbe, u kojem ćete naći fotografije Ive Lulić, ali i zanimljiv tekst Danijele Križanec-Beganović o vjerovanju u nadnaravna bića u Podravini, gdje su nadnaravne podravske pojave istražene iz znanstvenog aspekta.
I na kraju, ne mogu, a da se ne sjetim kako je moja sada pokojna baba Jela, inače stamena žena Dalmatinske Zagore, uvijek znala prišapnuti da se po noći ne hoda kraj groblja, Božemiprosti, jer su svakakve priče ljudi pričali. A moja baka Ana i dan danas prepričava kako su ona i djed izdržali svega godinu dana u kući izgrađenoj u zagrebačkom naselju Prečko, na mjestu sabirnog logora iz Drugog svjetskog rata. Naime, nisu se više mogli pretvarati da ne čuju neobične noćne zvukove, neobjašnjivu zvonjavu na ulaznim vrtima, pa čak povremeno i neka priviđenja… Mislite vi o tome što hoćete, ali svakako svoje mališane povedite na sjajnu izložbu u Etnografski muzej, otvorenu do kraja svibnja. Dakle, vremena ima dosta. Ima li volje?
Iva Lulić
Foto: Etnografski muzej
