U startu je prozvan novim regionalnim hitom, a to je opravdao s preko 100 tisuća gledatelja koji su ga u proteklim tjednima pohitali pogledati u kinu. Riječ je o filmu Indigo Kristal redatelja Luke Mihailovića, koji je ujedno i njegovo prvo dugometražno ostvarenje.
Film čija je radnja smještena u Šapcu prati tridesetogodišnjeg Vuka koji izlazi iz zatvora na uvjetnu slobodu, uz prijetnju da se onamo vraća ako napravi i najsitnije (ne)djelo. Glavni “junak” se nastoji asimilirati u društvo, međutim učestalo upada u situacije koje testiraju njegov povratak starim navikama. Bez obzira bili uz ili protiv njega, zasigurno ćete se složiti s njegovom posljednjom rečenicom u filmu koja ističe kako nije sloboda da radiš ono što hoćeš, već je sloboda da ne radiš ono što nećeš.
No, vratimo se na početak. U čemu je tajna uspjeha filma Indigo Kristal?
Zapuhao je novi vjetar
Budući da je film u najavi prozvan nasljednikom Južnog vetra isti sam odlučila pogledati u društvu osobe koja se kune kako je njegov najveći obožavatelj te će mi predstavljati sjajnu protutežu. Naime, sadržaj koji tematizira srpsko nadzemlje i podzemlje doista nije onaj kojem dajem primat pri odabiru filmskih naslova. Iskreno priznajem, ondje sam se našla samo kako bih vidjela u čemu je toliki hype.
No, nakon 105 minuta filma Indigo Kristal uslijedilo je iznenađenje. Dok je moja pratnja izrazila trenutno razočaranje prikazanim, ja nisam mogla skriti svoje oduševljenje. “Lagali su, nije ništa nalik Južnom vetru“, ustanovila je, dodajući kako spomenuto razočarenje nastupa prvenstveno jer je u startu filmu pristupila s ciljem usporedbe. Minus na svom računu zaradio je i zbog predvidljive radnje “jer sasvim ti je jasno kako će sve to završiti”. No s druge strane, nije li to upravo i poanta…
Smejem se, a plače mi se
Svjesna sam kako će se malo ljudi složiti s ovom konstatacijom, no za mene je ovaj film bio odlična (akcijska) komedija. Možda vođena onom smejem se, a plače mi se, budući da odgledani naslov u suštini tematizira vrlo ozbiljnu priču, odnosno priču kojoj bi u javnom diskursu trebalo pristupiti itekako iznimno ozbiljno.
Ipak, složila bih se s mojom pratnjom u dijelu kako Indigo Kristal nije nikakav “nasljednik Južnog vetra”, ali ni ne treba biti! Samostalna je to i zatvorena cjelina kojoj tako valja i pristupiti.
Na Balkanu ništa novo
Naslov filma sugerira nam kao temu dvije oprečne generacije, Indigo i Kristal, koje zbog sredine u kojoj borave završe potpuno isto. Priča je ovo smještena u Šabac, no njezina uvjerljivost krije se u tome što bi Vuk, Zizi i Godzi mogli živjeti (i žive) u vašim kvartovima pod nekim drugim imenima.
O njegovoj aktualnosti svakako govori i podatak kako se kino publika mahom sastojala od Gen Z generacije, što nam svjedoči kako je ova tematika u mlađim dobnim skupinama izazvala veliki interes. Vjerujem kako tom interesu uvelike pridonosi romantizacija kriminala koja je posljednjih godina sve aktualnija, a koja bivanje na ivici zakona čini poželjnim načinom života. S druge strane, uz nju se obavezno veže i moralna panika te pitanje promiču li ili kritiziraju naslovi poput ovog ilegalne radnje.
U suštini, Indigo Kristal jedan je od onih filmova koji će uspješno zadovoljiti obje navedene strane koje će u njemu pronaći argumente za opravdavanje svojih stajališta. Jedan od onih koji bi se mogao svrstati na liste filmova koje tinejdžeri obožavaju, dok se roditelji zgražaju…
Male glumačke bravure
S tehničke strane, osobitost Indigo Kristala zasigurno je u odluci da bude izveden u crno-bijeloj tehnici. Isprva se to doima sasvim nepotrebnim te se pribojavate kako bi mogao rezultirati monotonošću. No, na kraju budete na njoj zahvalni jer je unijela određenu dozu smiraja, budući da je radnja vrlo “živa” te predstavlja svojevrsni red u košmaru različitih podražaja..
Pravu vrijednost Indigo Kristala čini odabrana glumačka ekipa koja je svoj posao odradila perfektno. Pritom valja istaknuti Denisa Murića u ulozi Zizija te Miloša Petrovića-Trojpeca u ulozi Godzia, koji su svoje likove predstavili s izuzetnom uvjerljivošću, gotovo dokumentaristički. Sjajna gluma je, složila se i moja pratnja, najveći adut ovog filma. Doista, vrijedi joj svjedočiti.
Foto: PR, IMDb
